Na lijevoj obali Seine stoji neoklasicistička građevina u kojoj se nalazi Muzej d’Orsay, a pročelje je prekriveno golemim oglasnim plakatom za Chanel No. 5. Na golemom posjedu palače Versailles planira se otvaranje dvaju hotela.

Jedan će biti smješten u trošnoj riznici iz 17. stoljeća koju će preurediti u luksuzni resort u kojemu će noćenje stajati 950 dolara, a sobe će biti obojane u najdraže pastelne nijanse Marije Antoanete – prljavo ružičastu i plavu.U prosincu su u rimskome muzeju Ara Pacis električni automobili marke Dany bili parkirani s obje strane mramornog oltara u čast cara Augusta jer je talijanski biznismen za sponzorstvo platio gotovo 110.000 dolara. Europske muzeje ovih dana trese kulturni šok. S obzirom da su se dugo oslanjali na potporu vlade, nisu se morali baviti otkazima, smanjenjima plaće i povećanjem cijena ulaznica što se dogodilo američkim muzejima 2009. godine, nakon što je financijska kriza ugrozila državna sredstva. Europske institucije koje se bave umjetnošću i kulturom sad su se i same našle u škripcu: potpora države sve je manja, a donacije tvrtki opale su uslijed gospodarske krize. Takav udruženi učinak čak je i najveće muzeje natjerao da pronađu novi izvor prihoda.Neke su strategije poprilično deklasirajuće za bastione visoke kulture i šokiraju pripadnike umjetničkog svijeta. Usto, najavljeno je da će nizozemska vlada u sljedeće četiri godine smanjiti sredstva za kulturu i umjetnost za 20 posto, što je ukupno 269 milijuna dolara. Iz Ministarstva kulture kažu da će broj posjetitelja biti kriterij u odlučivanju koje će institucije dobiti sredstva. Nacionalni muzej kraljice Sofije u Madridu dobiva niže račune za komunalije jer promovira tvrtke koje se bave energetikom. Veliki muzeji smanjuju broj zaposlenika i povećavaju cijenu ulaznica, a sindikati upozoravaju da bi muzeji stoga trebali smanjiti broj radnih sati.

Louvre, najposjećeniji muzej na svijetu kroz koji godišnje prođe 8,5 milijuna posjetitelja, ove je godine povećao cijenu ulaznice s 12,80 dolara na 13,50 dolara, a uprava razmatra brojne prijedloge, između ostalog i ustupanje prava na ime muzeja Breguetu, švicarskom proizvođaču luksuznih satova. Takve agresivne komercijalne mjere nekoć bi uznemirile kustose, kaže Catherine Sueur, zamjenica upravitelja muzeja. “Navikli su na potporu države”, kaže. “No, danas je psihologija drukčija.” Godine 2001. državna su sredstva činila 75 posto proračuna Louvrea, a prošle godine tek nešto više od polovice ukupnih sredstava u iznosu od 340 milijuna dolara. Smanjenje od pet posto izgledno je za gotovo 500 francuskih kulturnih ustanova. Održavanje starih zgrada financijski iscrpljuje europske institucije kao što je dvorac Versailles, koji će na svojem posjedu početi otvarati hotele i pod svojim imenom lansirati kolekciju luksuznih satova i drugih proizvoda. U prosincu je uprava dvorca otvorila internetski butik u kojem se, između ostalog, prodaju zdjele za juhu od porculana bijele i zlatne boje u stilu Marije Antoanete te svijeće s mirisom kokosa i natpisom “Neka jedu kolače”. JeanJacques Aillagon, upravitelj dvorca Versailles, kaže: “Sva sredstva ulažemo u obnovu, restauraciju, nabavu i organizaciju izložbi. Potraga za novim sredstvima nije usmjerena čistoj zaradi, već ulaganju u baštinu, a to je vrlo velika i skupa odgovornost. ”Muzeji zarađuju i slanjem majstorskih djela na turneje po svijetu.

Institucije svjetskog glasa, kao što su Louvre i Muzej Metropolitan u New Yorku, nekoć su bez naknade zamjenjivale slike, no danas naplaćuju naknadu za posudbu slika i agresivnije pristupaju suradnji s inozemnim muzejima. Neke francuske institucije organizirale su putujuće izlužbe, iznajmljujući čitave izložbe regionalnim muzejimau Aziji i SAD-u i riskirajući, kako tvrde neki kustosi, da se vrijedne umjetnine oštete. Jean-Michel Tobelem, ravnatelj francuskog znanstvenog instituta Option Culture, kaže da putujuće izložbe vrijednih dijela stvaraju škakljiv problem jer se šalju samo u bogate muzeje. “Postoji rizik”, kaže Tobelem, “da će jednog dana država muzejima ukinuti potporu jer zarađuju iznajmljivanjem umjetnina ili čak prodajom.” I tako je oglašavanje na otvorenom postalo raširena pojava jer se rupe u proračunu dadu lako zakrpati, iako možda narušava savršen dojam. Na pročelju Muzeja d’Orsay i operne kuće Palais Garnier u Parizu u posljednih nekoliko mjeseci uz Chanelov plakat niknule su reklame za parfem Yvesa Saint Laurenta, Ralpha Laurena, Air Francea i modne kuće H. Međutim, muzeji ustraju na tome da granice ipak postoje. “Odbili smo Coca-Colu”, kaže glasnogovornica Muzeja d’Orsay Amélie Hardivillier, odbivši otkriti o kojoj se zaradi radi. “Bočica Chanelova parfema na reklami je prekrasna jer je trodimenzionalna i okreće se s vjetrom.”

Doreen Carvajal