Jane Goodall otišla je u istočnu Afriku kad joj je bilo 26 godina. Živeći među čimpanzama uspjela je dokazati da u njihovom svijetu postoji ljubav, mržnja, strah, ljubomora, korištenje oruđa, brutalnost, pa čak i rat. Nedavno sam razgovarala s doktoricom Goodall; u nastavku slijedi sažeta verzija našeg razgovora.

U srpnju ste proslavili pedesetu godišnjicu svog prvog putavanja u rezervat na izvoru Gombea. Jeste li mogli zamisliti kakav vas život čeka kad ste 1960-ih pristigli onamo?
Naravno da nisam. Bila sam tek mlada djevojka koja je došla višemanje ravno iz Engleske, bez ikakve diplome. Louis Leakey pružio mi je ovu sjajnu priliku.

I tako ste došli u Gombe te ste ubrzo primijetili nešto zapanjujuće: čimpanze koriste alate kad iskapaju mrave.
Došla sam u srpnju, a korištenje oruđa primijetila sam krajem listopada.

Nakon što ste već proveli godinu dana s čimpanzama, doktor Leakey poslao vas je na doktorat na Cambridge. Kako li su samo konzervativni profesori ondje reagirali na vas?
Nisu znali što bi mislili o meni. No, srećom sam tamo imala jednog od najvećih poznavatelja životinjskog ponašanja, Roberta Hindea.On mi je pomogao napisati doktorat tako da me pompozniji kolege znanstvenici ne rastrgaju.

U saveznoj ustanovi za smještaj čimpanza u Alamogordou u Novom Meksiku zatočeno je 185 čimpanzi koje će uskoro vjerojatno početi iskorištavati za medicinska istraživanja, točnije istraživanje hepatitisa C. Zašto to pokušavate zaustaviti?
Jer je to moralno pogrešno. Mi znanstvenici prilično smo čvrsto dokazali da čimpanze osjećaju patnju i da mogu predvidjeti nadolazeću bol.

Među lingvistima i primatolozima vodi se trajna rasprava o tome imaju li ostali veliki majumuni sposobnost govora. Koje je vaše stajalište?
Meni se čini da se cijela kontroverza tiče pitanja postoji li gramatika u komunikaciji drugih primata. A da budem iskrena, mene ne zanima postoji li u njih gramatika.

Postoji li nešto za čim žalite u životu?
Baš i ne. Vjerojatno bi zbog osobnog mira bilo lijepo da se nisam razvela od prvog supruga Huga (op. a. van Lawicka), radi Gruba (op. a. njihovog sina). No, u tom slučaju ne bih se udala za Dereka (op. a. Brycesona, upravitelja Nacionalnih parkova Tanzanije), a tada bi cijeli projekt Gombea propao.

Više ne idete tako često u Gombe. Zapravo, 300 dana godišnje provodite na putu zbog rada u Institutu Jane Goodall, humanitarnoj udruzi za očuvanje životinjskog svijeta Gombea. Svaku noć spavate u hotelu, stalno upoznajete nove ljude: to mora da je teško.
Pa, da, to je prilično težak život, ali vrijedi truda.

Ljudski kapital

Ulaganje u djelatnike – temelj dugoročnog razvoja

promo

„Računajte na pravi savjet“ –  Kada potreba postaje izbor

Claudia Dreifus