Internet je trgovinski sporazum isto koliko i izum. Mreža svih mreža proširila se u proteklih 15 godina zapanjujućom brzinom jer kako je postajala veća bilo je sve razumnije priključiti se na nju. Njeni otvoreni standardi međusobnu su povezanost učinili jeftinom i jednostavnom te su srušili granice između postojećih akademskih, korporativnih i potrošačkih mreža.

Kao što sporazumi o slobodnoj trgovini povećavaju veličinu tržišta i zaradu tako i internet vodi prema većoj zaradi od razmjene podataka te razvoju inovacija. No sada je internet toliko velik i sveprisutan da države, kompanije i mrežni operateri žele ograničiti neke njegove dijelove, ili žele da neki dijelovi rade na različite načine kako bi promovirali svoje vlastite političke ili komercijalne interese. Izgrađene su tri vrste zida. Prvi je nacionalni. “Kineski vatrozid” (firewall) već kontrolira internestke veze s ostatkom svijeta, prati promet i onemogućava pristup mnogim stranicama i uslugama. Druge države, poput Irana, Kube, Saudijske Arabije i Vijetnama, učinile su slično, dok druge vlade stežu kontrolu nad onime što ljudi mogu gledati i činiti na internetu. Drugo, kompanije uvode veću kontrolu gradeći zatvoreni sustav, pristup za koji se smatralo da je nestao prije 10 godina. Facebook posjeduje vlastiti zatvoreni, interni e-mail sustav. Google je izgradio skupinu integriranih web servisa. Korisnici Appleovih mobilnih uređaja mnogim internetskim sustavim prije pristupaju preko malih softvera, ili aplikacija, nego preko internetskog pretraživača. Treće, postoji zabrinutost da će mrežni operateri tražeći nove izvore prihoda sklopiti sporazume s pružateljima usluga koji pogoduju web stranicama čiji se pristup naplaćuje. Demokratski senator Al Franken je najavio strašan scenarij rekavši da se desničarske stranice učitavaju pet puta brže od ljevičarskih blogova. Franken i ostali zagovornici “internetske neutralnosti” žele nove zakone koji bi zaustavili internetsku diskriminaciju između različitih vrsta prometa. No mrežni operateri tvrde da bi to moglo zaustaviti inovacije, dok oni na desnoj strani mrežnu neutralnost vide kao socijalističku urotu usmjerenu prema regulaciji interneta. Prema tome, inicijative koje daju prednost većoj međusobnoj povezanosti sada upućuju prema drugom smjeru. Priče kako je internet mrtav su ipak preuveličane. No internet ipak gubi jedan dio svoje otvorenosti i univerzalnosti. To nije uvijek loše. Profiti koje je ostvario Apple zahvaljujući svom zatvorenom sustavu su mu omogućili da pruža usluge i uređaje kojima oduševljava kupce njegovih proizvoda. Svatko tko se s time ne slaže uvijek može kupiti Nokijin mobilni telefon ili neki koji koristi operativni sustav Android.