Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Doajeni ekonomske propasti dobivaju na važnosti

Autor: The New York Times
22. kolovoz 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Središnje pitanje koje je ovih dana podijelilo ekonomiste je trebaju li zapadne države trošiti više novca kako bi suzbile moguću drugu recesiju ili ograničiti dugovanja kako bi vratile povjerenje ulagača.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

No Albert Edwards, investicijski strateg francuske banke Société Générale u Londonu, smatra tu raspravu čistim gubitkom vremena. On predviđa “krvavu i duboku depresiju” koja će uzrokovati pad tržišta dionica od barem 60 posto, čemu će uslijediti godine inflacije od 20 do 30 posto jer će središnje banke u očajničkim pokušajima spasa tiskati više novca. U mnogim novčarskim krugovima postalo je pomodno slušati pesimiste, osobito danas, uz i dalje prisutne sumnje glede održivosti eurozone, zabrinutost da bi se Sjedinjene Američke Države lako mogle ponovno sunovratiti u recesiju te da bi se čak i kineski rast mogao zaustaviti. Edwardsove sandale i cerekanje u proturječnosti su s njegovom reputacijom najpoznatijega vječnog pesimista poslovnog Londona, vrste koja je dugo cvjetala na vanjskim rubovima financijske industrije, no rijetko unutar samih banaka. To više nije tako.Budući da je šokantna financijska kriza 2008. godine još poprilično svježe sjećanje, čak i prema dugogodišnjim pesimistima poput Edwardsa, koji od 1997. predviđa pad burze u Sjedinjenim Američkim Državama sličan onom japanskom, svi se odnose s novom dozom poštovanja. No neke ljude popularizacija tih ekstremno sumornih predviđanja navodi na zaključak da se klatno zanjihalo predaleko. “Ništa više nije apsurdno”, kaže Philippe Jabre, menadžer hedge fondova iz Ženeve. “Nema sumnje da se ovih dana malo više toleriraju ekstremno negativna istraživanja.” Jabre kaže da je većina istraživanja koja su mu došla pod ruku imala izrazito negativan predznak. “Ti tipovi samo podržavaju uvjerenje mnogih koji ulažu u hedge fondove da bi se i dalje trebali bojati.” Bob Janjuah, jedini strateg u Londonu, čije se prognoze smatraju još sumornijima od Edwardsovih (“čak i mene deprimira ono što on piše”, primijetio je Edwards), kaže da mu je ovog ljeta posao ponudilo oko pet investicijskih banaka te je napokon odlučio napustiti namještenje u Royal Bank of Scotland i pridružiti se Nomuri. “Klijenti su prijemčljiviji za razmatranje ekstremnih polariteta pojedinih ulaganja”, kaže Janjuah i dodaje da sljedećih pet godina očekuje gospodarski rast vodećih razvijenih zemalja u prosjeku tek malčice viši od jedan posto godišnje.

Središnje pitanje koje je ovih dana podijelilo ekonomiste je trebaju li zapadne države trošiti više novca kako bi suzbile moguću drugu recesiju ili ograničiti dugovanja kako bi vratile povjerenje ulagača.

No Albert Edwards, investicijski strateg francuske banke Société Générale u Londonu, smatra tu raspravu čistim gubitkom vremena. On predviđa “krvavu i duboku depresiju” koja će uzrokovati pad tržišta dionica od barem 60 posto, čemu će uslijediti godine inflacije od 20 do 30 posto jer će središnje banke u očajničkim pokušajima spasa tiskati više novca. U mnogim novčarskim krugovima postalo je pomodno slušati pesimiste, osobito danas, uz i dalje prisutne sumnje glede održivosti eurozone, zabrinutost da bi se Sjedinjene Američke Države lako mogle ponovno sunovratiti u recesiju te da bi se čak i kineski rast mogao zaustaviti. Edwardsove sandale i cerekanje u proturječnosti su s njegovom reputacijom najpoznatijega vječnog pesimista poslovnog Londona, vrste koja je dugo cvjetala na vanjskim rubovima financijske industrije, no rijetko unutar samih banaka. To više nije tako.Budući da je šokantna financijska kriza 2008. godine još poprilično svježe sjećanje, čak i prema dugogodišnjim pesimistima poput Edwardsa, koji od 1997. predviđa pad burze u Sjedinjenim Američkim Državama sličan onom japanskom, svi se odnose s novom dozom poštovanja. No neke ljude popularizacija tih ekstremno sumornih predviđanja navodi na zaključak da se klatno zanjihalo predaleko. “Ništa više nije apsurdno”, kaže Philippe Jabre, menadžer hedge fondova iz Ženeve. “Nema sumnje da se ovih dana malo više toleriraju ekstremno negativna istraživanja.” Jabre kaže da je većina istraživanja koja su mu došla pod ruku imala izrazito negativan predznak. “Ti tipovi samo podržavaju uvjerenje mnogih koji ulažu u hedge fondove da bi se i dalje trebali bojati.” Bob Janjuah, jedini strateg u Londonu, čije se prognoze smatraju još sumornijima od Edwardsovih (“čak i mene deprimira ono što on piše”, primijetio je Edwards), kaže da mu je ovog ljeta posao ponudilo oko pet investicijskih banaka te je napokon odlučio napustiti namještenje u Royal Bank of Scotland i pridružiti se Nomuri. “Klijenti su prijemčljiviji za razmatranje ekstremnih polariteta pojedinih ulaganja”, kaže Janjuah i dodaje da sljedećih pet godina očekuje gospodarski rast vodećih razvijenih zemalja u prosjeku tek malčice viši od jedan posto godišnje.

Raoul Pal, bivši menadžer hedge fondova i stručnjak za derivate pri Goldman Sachsu, privlači sve više sljedbenika svojim mjesečnim izvještajima, a u najnovijem je predvidio depresiju Sjedinjenih Američkih Država sličnu onoj iz 1930-ih i, konačno, bankrot Velike Britanije. Pal piše svoj izvještaj pod naslovom “The Global Macro Investor” iz odmarališta u španjolskoj pokrajini Valencia. Kaže da u posljednje vrijeme raste potražnja za njegovom skupljom godišnjom pretplatom. Prema njegovim riječima, 30 posto klijenata mu čine bogati obiteljski uredi s imovinom vrijednom više od 200 milijuna dolara. “Oni su najpesimističniji od svih mojih pretplatnika jer ulažu dugoročno”, govori, “a dugoročno vide veću nesigurnost nego ikada prije.” Prema podacima tvrtke za analizu fondova TrimTabs, hedge fondovi su u travnju povukli 3,5 milijarde dolara, a savjetnici u ovoj grani industrije kažu da je mnoge fondove iznenadio brz oporavak tržišta. “Gdje je to istraživanje koje mi govori koliko će Intel zaraditi”, pita se Jabre. “Ja ga nisam vidio.” Zapravo, da su ulagači slijedili savjete Edwardsa ili Pala kad su se dionice oporavile, izgubili bi novac, što obojica spremno priznaju. Pal se kladi da će gospodarstvo SAD-a ne samo zapasti u recidivnu recesiju nego i da će ona biti daleko gora od bilo čega što je iskusio itko mlađi od 70 godina. Kao dokaz navodi slab oporavak potrošnje građana i industrije u odnosu na 2007. godinu, što sugerira da će tvrtke i privatne osobe i dalje oklijevati glede zajmova i potrošnje. “Nikada prije nismo ušli u recesiju sa stopom nezaposlenosti od 10 posto”, napisao je u svom ovomjesečnom izvještaju. “A ako uzmete u obzir da u prosjeku tijekom recesije stopa nezaposlenosti naraste za 3 do 5 posto, u SAD-u bismo mogli dobiti stopu nezaposlenosti od 15 posto, što je zapanjujuće.” Međutim, Ed Yardeni, nezavisni strateg iz SAD-a, kaže da bi bila pogreška kladiti se protiv svih dokaza koji govore u korist održive i velike zarade poslovnog svijeta, za koju on smatra da pokreće globalni oporavak. “Unatoč negativnim gledištima moramo priznati da smo bili svjedoci jednog od najboljih gospodarskih oporavaka u povijesti”, izjavio je.

Landon Thomas Jr.

Autor: The New York Times
22. kolovoz 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (1)
Pogledajte sve

Rano ste se odlučili paničariti, kako kaže jedan moj frend, nemoj paničariti ali ako već misliš paničariti-paničari prvi.

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close