Peruanska maoistička gerila poznata i kao Svijetli put (Sendero Luminoso) još je bila aktivna 1992. godine kad je tvrtka iz Maove zemlje usmjerila pozornost na ovdašnji rudnik željeza.

No sjajni doček korporacije Shougang uskoro je izblijedio. Radnici u rudniku, koji su 1950ih osnovali Amerikanci, počeli su podjarivati ono isprva neočekivano: revolt protiv svojih službeno komunističkih kineskih šefova koji traje sve do danas, a koji su obilježili opetovani štrajkovi, sukobi s policijom, pa čak i piromanski napadi. “Ubrzo smo shvatili da nas iskorištavaju za gradnju nove Kine, ali bez ikakvog priznanja za sav trud”, rekao je Honorato Quispe (63), dugogodišnji sindikalist rudara. Dugogodišnji gorki sukob sa Shougangom oko plaća, zagađenja okoliša i odnosa tvrtke prema stanovnicima ovoga tvorničkoga gradića nikako se ne slaže sa slavnom vizijom Kine o povećanju njezine prisutnosti u Latinskoj Americi. Latinska Amerika prodaje Kini sirovine poput bakra, nafte i željeza; zauzvrat ta regija kupuje robu kao što su mobilni uređaji, automobili i jeftine plastične igračke. Tenzije u Marconi daju naslutiti da kineski angažman u Južnoj Americi nije bez nedostataka. Premda to još nije postalo dominantnom temom glede odnosa ove regije i Kine, u nekim se zemljama kristalizira svijest o trgovini s Kinom sve većih razmjera. Reakcije na ovaj procvat u velikoj se mjeri usredotočuju na jeftine kineske uvozne proizvode ili njihove napore da dođu do pristupa energetskim rezervama. U Brazilu i Argentini proizvođači su već optužili kineske tvrtke za nepošten uvoz kineskih proizvoda na njihova tržišta ispod tržišne cijene, što je ponukalo nove pogranične pristojbe protiv određenih kineskih uvoznih proizvoda. Rudari kažu da su problemi sa Shougangom započeli devedesetih kad je ta tvrtka srezala broj radnika sa 3000 na 1700 i dovela određen broj radnika iz Kine. Otpor u obliku štrajkova ubrzo je uvjerio upravitelje da vrate svoje radnike kući u Kinu.

Ogorčenost se vratila i kad Shougang nije uložio obećanih 150 milijuna dolara u rudnik i gradsku infrastrukturu te umjesto toga odlučio platiti kaznu u iznosu od 14 milijuna dolara što to nije napravio, čime je ta tvrtka ostavila cijele stambene četvrti koje su nekoć nastanjivali radnici praznima u gradu s akutnim nedostatkom smještaja za stanovnike. U zgradi sindikata radnici se žale na niske plaće i otpor tvrtke prema povišicama koje je propisala vlada. Tvrde i da Shougang izbacuje kemijski otpad u more. “Kinezima smo mi poput robova”, kaže Hermilia Zamudio (58), stanovnica gradića Ruta del Sol, čiji je suprug otpušten iz rudnika nakon što je ondje radio gotovo 30 godina. “Kao da im je ispod časti razgovarati s nama, a kad trebaju riješiti neki problem, pošalju svoje razbijače.” Sukobi s privatnim zaštitarima i s policijom, kojoj Shougang isplaćuje mjesečnu naknadu za stipendije, postali su svakodnevica u Ruta del Solu, na zemlji za koju ova tvrtka tvrdi da na nju polaže koncesionarska prava za vađenje naslaga dolomita. U jednom od takvih sukoba je prošle godine ustrijeljen građevinski radnik Wilber Huaman?ahui (21) dok je s desecima ostalih radnika pokušao preuzeti zemlju pod kontrolom Shouganga. Taj slučaj ostaje neriješen. “Znam da nikada nećemo dobiti pravdu za njegovo ubojstvo”, kaže njegova udovica Zoila Benites (18). Naš pokušaj pristupanja kineskim upraviteljima u njihovoj privatnoj kafeteriji kako bismo dobili komentar naprasno je prekinut pod prijetnjom zaštitara da će nas izbaciti.

Raúl Vera la Torre, peruanski upravitelj u Shougangu, u intervjuu održanim u Limi je priznao da je tvrtka svjesna žalbi glede pitanja kao što su nedostatak smještaja, oskudica vode i izbacivanje skvotera. No i ustvrdio je da je Shougang napravio određene projekte kako bi poboljšao kvalitetu života, primjerice, opskrbu pitkom vodom za velik broj stanovnika. Vera la Torre usredotočio se na potencijal ovoga grada. Prema dugoročnom kineskom planu, Shougang namjerava uložiti milijardu dolara u povećanje proizvodnje sa sedam milijuna metričkih tona na 16 milijuna metričkih tona željezne rude do 2012. godine. I neke druge tvrtke razmatraju lokaciju Marcone, uključujući i američkog proizvođača umjetnoga gnojiva, koji planira ovdje sagraditi tvornicu vrijednu milijardu dolara. Veliki brodovi lako bi mogli pristajati u obližnjoj luci, također u vlasništvu Shouganga. Ali radnici iz Marcone smatraju da ostvarivanje tog potencijala ne bi pridonijelo smirivanju već prisutnih napetosti. “Nakon gotovo dva desetljeća ovog eksperimenta naš je odgovor ne”, kaže Félix Díaz (66), viši sindikalni dužnosnik. “Kad su Kinezi došli, govorili su o solidarnosti i jednakosti svih ljudi. Ako je ovo to bratstvo koje toliko hvale, onda ih se jednog dana, prije ili poslije, mora natjerati na odlazak.

Simon Romero; Andrea Zárate pridonijela je izvještaju iz Lime u Peruu

Online: Problemi u ekspanziji

Više fotografija San Juan de Marcona u Peruu i rudnika kompanije Shougang na nytimes.com/world

Jednokratna virtualna kartica

Testirali smo karticu za sigurnu online kupnju, evo kako smo prošli na sumnjivom web shopu

Odnosi s javnošću

“Nema prečaca, pa čak ni uz AI alate. Ulaganje u ljude i dalje je najbolja investicija”