Indonezija, nacija s naj više stanovnika muslimanske vjeroispovjesti na svijetu, svake godine u Meku šalje nadaleko najveći broj hodočasnika. Otprilike jedan od 10 vjernika koji su prošle godine izvršili hadž bio je Indonežanin.

Trenutno se na vladinoj listi čekanja za odlazak u Meku nalazi 1,2 milijuna vjernika, čime je ispunjena godišnja kvota ove zemlje za sljedećih šest godina. No premda je ovaj brzorastući popis dokaz indonezij ske pobožnosti, također je postao izvor jedne od njezinih vječitih boljki: korupcije. Prema podacima kojima raspolažu istražitelji i antikorupcijske skupine, vladini dužnosnici i političari zlorabe novae koji ulažu osobe na listi čekanja, ukupni iznos kojega se popeo na gotovo 2,4 milijarde dolara. Zajedno s uslužnim putničkim agentima i poslovnim partnerima dužnosnici iskorištavaju bezbroj zahtjeva hadža kojim upravlja država kako bi povećali vlastitu dobit, izvještavaju skupine za ljudska prava. Smatraju da je korupcija pridonijela žalbama glede skučenog smještaja za prekobrojne hodočasnike u Saudijskoj Arabiji i ugostiteljskim uslugama koje su naglo prestale na polovici putovanja. U ovdašnjim medijima glasno je odjeknula vijest da su zatupnici državnog parlamenta i dužnosnici Ministarstva vjerskih poslova nedavno napokon odredili cijenu ovogodišnjeg hadža, nakon neobično dugih pregovora i brojnih optužbi da su određeni pravni stručnjaci i birokrati podijelili 2,8 milijuna dolara mita u ime ministarstva. Iskusni birokrati i pravni stručnjaci koriste godišnje pregovore za osobne pogodbe, zbog čega su zaradili naziv “hadž mafija”, kažu antikorupcijske skupine i novinari. “Još ne možemo dokazati postojanje hadž mafije”, rekao je Muhammad Baghowi, pravni stručnjak koji je prošle godine izabran za člana parlamentarnog vijeća koje nadgleda vjerske poslove. “No kad se uzmu u obzir svi pokazatelji, njezin utjecaj se doista osjeti.”

Parlamentarni vođe i dužnosnici ministarstva opovrgavaju sve optužbe o podmićivanju. Abdul Ghafur Djawahir, visokopozicionirani dužnosnik u odjelu za hadž pri navedenom ministarstvu, izjavio je da su antikorupcijske udruge pogrešno protumačile procedure ministarstva i način na koji ono rukuje novcem. Dužnosnici tog ministarstva kao i pravni stručnjaci naglasili su da je cijena ovogodišnjeg hadža, čiji početak je predviđen za sredinu studenog, snižena za 80 dolara u odnosu na prošlu godinu te da sada iznosi 3342 dolara. Međutim, antikorupcijske udruge tvrde da bi trošak bio i nekoliko stotina dolara manji da nije bilo usmjeravanja novca u pogrešne ruke. Prema kvoti koju je odredila saudijska vlast, ove godine u Meku smije 211.000 Indonežana. Njih oko 17.000 poći će onamo u privatnom aranžmanu koji stoji i nekoliko puta više od državnog paketa. Potencijalni hodočasnici sada moraju položiti 2500 dolara samo kako bi se registrirali za hadž, čime u biti posuđuju ministarstvu taj iznos dok ne dođu na red za idući hadž za šest godina. Prema Ministarstvu vjerskih poslova, svaki mjesec prijavi se između 15 i 20.000 ljudi. Zanimanje za hadž, hodočašće koje je obvezno za svakoga odraslog muslimana koji ga je sposoban fizički i financijski izvršiti, poraslo je kako su Indonežani postajali sve bogatiji. No Ian Imron (38), od 1988. do 2006. vlasnik putničke agencije koja je u ponudi imala i privatno organizirana putovanja na hadž, smatra da je pojačano zanimanje dovelo do prenaglašavanja poslovne strane hadža. Putničke agencije s političkim vezama i velikim kapitalom iznikle su kao gljive poslije kiše. Kad je 2006. zapao u financijske poteškoće, Imron je to shvatio kao znak za povlačenje iz posla. “Možda je to na početku imalo veze s vjerom”, rekao je. “Ali onda se sve pretvorilo u posao.” Achmad Fachin (50), koji je morao prodati obiteljski automobil kako bi priuštio sebi i supruzi hodočašće u Meku, rekao je da se nije žalio tijekom hadža, ali da je bijesan zbog korupcije. “Kadtad će morati odgovarati za sve što naprave”, rekao je. “Mi smo obavljali svoju vjersku dužnost i pošteno platili naknadu.”

Norimitsu Onishi
Muktita Suhartono pridonijela izvještaju