Osnovne karakteristike osnovnih sredstava su: koriste se u poslovnim aktivnostima poduzeća u dužem vremenskom razdoblju, u vijeku uporabe ne mijenjaju svoj fizički oblik, postepeno se troše, tako što dio svoje vrijednosti prenose na gotove proizvode ili usluge, te podliježu obračunu amortizacije kojom se mjeri postupno trošenje osnovnih sredstava. Osnovna sredstva mogu biti stečena kupnjom, izgradnjom odnosno izradom u vlastitoj izvedbi, razmjenom za drugo sredstvo ili darivanjem. Okvir za izvještavanje osnovnih sredstava su HSFI 5-dugotrajna nematerijalna imovina, HSFI 6-dugotrajna materijalna imovina, HSFI 7-ulaganja u nekretnine i HSFI 8-dugotrajna imovina namijenjena prodaji.

Podjela stredstava
Postoji nekoliko klasifikacija osnovnih sredstava. Tako se s aspekta funkcije dijele na osnovna sredstva u pripremi, osnovna sredstva u upotrebi i osnovna sredstva izvan upotrebe. S aspekta predmetne strukture postoje materijalna, nematerijalna i osnovna sredstva u obliku novca ili potraživanja. Oblici dugotrajne nematerijalne imovine su: koncesije, patenti, licence, software, zaštitni znakovi, goodwill te slična imovinska prava koja čine nematerijalna osnovna sredstva. Osnovna sredstva u materijalnom obliku se dalje mogu podijeliti na prirodna bogatstva i sredstva za rad. Prirodna bogatstva su zemljišta i šume, te čine dio imovine koja ne podliježe obračunu amortizacije. Sredstva za rad su najveća i najznačajnija grupa osnovnih sredstava. Sredstva za rad obuhvaćaju građevinske objekte, postrojenja i opremu (strojevi, alati, pogonski, skladišni i uredski inventar, namještaj, transportna sredstva), te višegodišnje nasade i osnovno stado. Trošak nabave materijalnih sredstava sastoji se od kupovne cijene, uvoznih pristojbi i carine, nepovratnog poreza na promet i svih troškova koji se mogu povezati s dovođenjem sredstva u radno stanje. Porez na dodanu vrijednost koji je po ulaznom računu dobavljača za osnovno sredstvo priznat kao pretporez ne čini dio nabavne vrijednosti osnovnog sredstva. Prema tome, početno nabavljena sredstva se vrednuju po trošku nabave. Za naknadno mjerenje vrijednosti osnovnih sredstava postoje dvije metode. Metoda troška podrazumijeva da se trošak nabave umanjuje za akumuliranu amortizaciju, tj. da se vodi po knjigovodstvenoj vrijednosti. Metoda revalorizacije podrazumijeva da se vrijednost osnovnog sredstva prikazuje po fer vrijednosti. Prilikom povećanja fer vrijednosti stvara se revalorizacijska pričuva, a umanjenjem fer vrijednosti nastaje rashod.

Rashodovanje i otpis
Nakon određenog vremena od osnovnih sredstava se ne očekuju buduće ekonomske koristi pa se ona otuđuju ili povlače iz upotrebe. Rashodovanje osnovnih sredstava se događa kada su sredstva dotrajala. Prilikom rashodovanja obvezno je obavijestiti nadležnu poreznu upravu o namjeri uništenja osnovnog sredstva s pozivom djelatniku porezne uprave da nazoči uništenju ili odvozu na otpad osnovnog sredstva. U suprotnom bi nastala obveza obračunavanja PDV-a na ostatak vrijednosti osnovnog sredstva, te bi se zajedno s obračunatim porezom na dodanu vrijednost radilo o porezno nepriznatom trošku u smislu poreza na dobit. U slučaju da je osnovno sredstvo u potpunosti amortizirano, nastala bi obveza obračuna PDV-a na tržišnu vrijednost u trenutku rashodovanja. Osnovna sredstva namijenjena prodaji čine dio kratkotrajne imovine poduzeća i vode se kao zalihe po knjigovodstvenoj vrijednosti ili fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje, ovisno o tome što je niže. Osnovna sredstva se vode kao ulaganja u nekretnine ako se osnovno sredstvo nabavlja i drži radi zarade od najma ili povećanja kapitalne vrijednosti osnovnog sredstva uslijed povećanja tržišne vrijednosti. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dobit od 1. srpnja 2010. dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3500 kuna i vijek trajanja duži od godinu dana.

Izdaci

Naknadni izdaci
Tijekom korištenja osnovnog sredstva mogu se pojaviti naknadni izdaci. Ukoliko se naknadnim izdacima za osnovno sredstvo produžuje vijek upotrebe ili se postiže poboljšanje upotrebne vrijednosti, takav izdatak imat će obilježje dodatnog ulaganja i povećat će vrijednost osnovnog sredstva. Ukoliko se radi o obnovi postojeće funkcije u obliku tekućeg ili investicijskog održavanja, takav izdatak imat će obilježje rashoda.