Izrael daje sve od sebe kako bi pokazao svoje najružnije lice time što ruši palestinske domove i dopušta grabežljivim naseljenicima krađu palestinske zemlje. No postoji i drukčiji Izrael, onaj kojemu se iznimno divim.

To je demokracija koja tolerira puno širu lepezu mišljenja nego ona američka. To je tvrđava civilnog društva. I, što je najluđe, to je mjesto na kojemu se čuju neki od najsmionijih i najučinkovitijih zagovornika prava potlačenih Palestinaca, a pripadaju izraelskim rabinima, poput Arika Aschermana, izvršnog direktora udruge Rabini za ljudska prava.Rabin Ascherman (50), vitki muškarac sućutnih očiju s tipičnom bradom, odrastao je u gradiću Erie u Pennsylvaniji. Zaljubio se u Izrael za vrijeme kratkog posjeta nakon srednje škole, a prije fakulteta, te se ovamo preselio 1994. godine. U Rabinima za ljudska prava predsjeda nad 20 članova osoblja i stotinama dobrovoljaca koji katkad služe i kao ljudski štit za zaštitu Palestinaca, čak i ako to znači da će oni sami biti uhićeni ili pretučeni. Promatrao sam kako se ružna strana Izraela sukobljuje s ovom plemenitom kad sam s rabinom Aschermanom posjetio ruralno područje na sjeveru Zapadne obale gdje su židovski naseljenici preuzeli zemlju za koju palestinski seljaci tvrde da pripada njima. “Ako pokušamo i stupiti na vlastitu zemlju, ondje naš čekaju doseljenici koji će nas pretući”, kaže Muhammad Moqbel, 71godišnji Palestinac iz seoceta Qaryout, pokazujući svoja polja koja su preoteli naseljenici. Priča nam da je prošle godine hospitaliziran zbog slomljenog rebra nakon što su ga naseljenici napali dok je brao svoje masline. Rabini za ljudska prava pomogli su brojnim Palestincima da preko pravnih procesa na izraelskim sudovima vrate svoje posjede. A rabin Ascherman i ostali židovski aktivisti omogućuju tim farmerima pratnju za zaštitu. Naseljenici ih i dalje napadaju, ali vjerojatnost da će vojska intervenirati povećava se kad se premlaćuju rabini. Dok su mi Moqbel i rabin Ascherman sve to objašnjavali, prišlo nam je vozilo puno naseljenika. I zatim još jedno. Fotografirali su nas. Pa smo mi njih fotografirali. Upitao sam ih bi li pristali na intervju. Odbili su odgovoriti na moja pitanja.

“Samo nas pokušavaju zastrašiti”, rekao je rabin Ascherman. Ovdašnji aktivisti često i sami postaju metama napada. Palestinski mladići kamenovali su automobil rabina Aschermana; snage sigurnosti su ga pak uhitile, a premlatili naseljenici (automobil mu je star gotovo kao i sam Jeruzalem, što sprečava mogućnost brzog bijega). Zajedničko iskustvo premlaćivanja također ublažuje zlonamjerne palestinske stereotipe o Židovima. Ispričao mi je da je jedanput primio dojavu da izraelski vojnici tuku 13godišnjeg Palestinca te je pojurio na mjesto događaja. Ondje su vojnici i na nj bacili suzavac, udarili ga kundakom u glavu i konačno uhitili. Poslije je dječak s čuđenjem pričao kako mu je visoki neznanac, i to Židov, pritrčao u pomoć. Ovaj “drukčiji Izrael” proteže se daleko izvan granica udruge Rabini za ljudska prava. Najuvjerljivije kritike izraelskog tretmana Palestinaca neprekidno pristižu baš od izraelskih organizacija za ljudska prava. Najlucidnija otkrića vezana uz osnivačku mitologiju Izraela objavljuju upravo izraelski povjesničari. Najžustrije kritike izraelskih povijesnih tvrdnji dolaze iz usta izraelskih arheologa. Ovaj plemenitiji Izrael koji odbija odustati od vlastitih vrijednosti, čak i u doba straha i stresa, trebao bi služiti kao model cijelome svijetu. Na Bliskom istoku, na svim stranama, najreligiozniji ljudi katkad su oni koji u sebi nose najviše mržnje prema drugima. Propitujući vjerski ektremizam, Rabini za ljudska prava iskupljuju ne samo izraelske vrijednosti, već i židovske vrijednosti. Rabine za ljudska prava snažno podupiru Židovi Sjeverne Amerike, a neka američka djeca priključuju se njihovim naporima klasičnom cionističkom gestom, sadnjom stabla za Izrael, odnosno slanjem novca za sadnju maslina za Palestince koje su naseljenici iskorijenili. Međutim, rabin Ascherman nije nadahnuće baš svima. Konstantno prima prijetnje smrću, a ekstremni Izraelci smatraju ga naivcem i izdajicom. No on je uvjeren da izgradnja mostova između Židova i Palestinaca pomaže u tome da Izrael postane sigurnije mjesto za njegovu djecu. “Dugoročno gledano, mi ćemo ovdje zajedno živjeti ili ćemo ovdje zajedno umrijeti.”

Nicholas D. Kristof