Dok se u sklopu pregovora o hrvatskom članstvu u Europskoj uniji najavljuje zatvaranje poglavlja o ribarstvu, ribarima nikada nije bilo teže, ocjenjuje državni tajnik za ribarstvo Tonči Božanić. Pale su, kaže, cijene ribe na svjetskom tržištu, drastično su smanjene izlovne kvote za tunu, a kako su uzgajališta tuna veliki potrošač male plave ribe, posljedično je i njoj cijena pala. Radi restriktivnih kvota za izlov tune objavljen je poziv za otkup povlastica za gospodarski ribolov, a ribarima nije primamljiv ni novi pravilnik o poticajima. Dok će ratari po svakom hektaru, makar i ne sijali, od 2011. godišnje dobivati 295 eura, ribari moraju dokumentirati ulov najmanje 10 tona plave ribe ili izvoz tri tone tune za poticaje. Ribarstvo je u drukčijoj poziciji od agrara. Takva su pravila EU. Do ulaska još možemo dijeliti direktne potpore, a poslije ne.

Koji je financijski okvir za ribarstvo?
Ne možemo se žaliti. Za 2012. i 2013. odobreno je 45 milijuna eura kojima možemo dodati još 45 iz nacionalne blagajne. Preko tih okvira ne smijemo ići. Iznos je respektabilan, ali pomalo me strah hoće li sektor biti pripremljen uzeti te novce.

Je li hrvatska flota spremna za EU?
Uobičavam flotu svrstati u tri kategorije. Najviše su napravili plivaričari za ulov male plave ribe i tuna pa je u 2008. izlovljeno 40.000 tona, a 2009. oko 49.000 tona. Zasluga je to 20-ak novoizgrađenih brodova i 30-ak kupljenih polovnih, ali u vrlo solidnom stanju. U koćarskom ribolovu financirano je nekoliko novih brodova, ali treba ih još. Treći segment je najbrojniji, a to je izlov mrežama stajaćicama, vršama, parangalima kojem trebaju nova ulaganja.

A kopnena infrastruktura?
Tu je nažalost najviše problema. Imamo lukobrane koje je gradio još car Franjo Josip. Jahte u mnogim lukama i danas imaju prednost u odnosu na ribarske brodove. Nadam se ipak pomacima jer smo dogovorili da će 55 milijuna kuna koji su lani izdvojila ministarstva poljoprivrede, gospodarstva i prometa, a nalaze se u HBOR-u, biti potrošena za kopnenu ribarsku infrastrukturu.

Izgrađene su dvije veletržnice ribe, uskoro će i treća, ali trgovanja gotovo da i nema?
Bez EU i brisanja granica veletržnice nemaju punu funkciju. U Rijeci se ipak trguje više nego lani. Čim zahlade odnosi Ljubljane i Zagreba slovenski veterinari na graničnim prijelazima broje “krvna zrnca” našim ribama. Najvažnije je da imamo kvalitetan i konkurentan proizvod, a kada se maknu granice bit će kupaca. Talijani, primjerice, uvoze 60 posto ribe. Trebamo se strpiti još godinu i pol.

U svim ocjenama napretka, čak i prije otvaranja poglavlja, za ribarstvo nije bilo većih prigovora iz EU.
Mislim da smo dobro razumjeli i prihvatili sve obveze, finiširamo neke detalje o tradicionalnim ribarskim alatima i vjerujem neće biti problema.

Neslužbeno je najavljivano da će poglavlje o ribarstvu, otvoreno krajem veljače, vjerojatno biti zatvoreno do kraja ovog mjeseca?
Uskoro dajemo sva obrazloženja vezana uz pregovaračka stajališta, a zadana mjerila za zatvaranje poglavlja uglavnom smo ispunili.

Znači, očekujemo zatvaranje poglavlja?
Teško je govoriti o rokovima jer ne ovise o nama, no mislim da se kraj nazire.

Nemate mjesta?

Mali stan, velika garnitura? Ova rješenja koriste svaki centimetar dnevnog boravka

Inženjerski iskorak

Od DFV-a do Red Bull Ford Powertrainsa: Ford ponovno ulaže u tehnologiju Formule 1

Jedini ste državni tajnik s dva ureda, u Zagrebu i Splitu. Neki to smatraju rasipništvom i traže da se Uprava za ribarstvo trajno premjesti u Split ili Zadar.
Dva ureda nisu rasipanje već ušteda. U određenim razdobljima nužna je moja prisutnost u Vladi i Saboru kao i komunikacija s ostalim ministarstvima. Međutim, budući da je glavnina sektora na moru, radni sastanci često se održavaju u Splitu. Obračunom troškova evidentno je da su oni manji kada se sastanci održavaju u Splitu nego u varijanti da svi pozvani dođu u Zagreb. Onaj tko govori da državni tajnik za ribarstvo cijeli tjedan treba biti u Splitu zapravo širi demagogiju i ne zna kako funkcionira ministarstvo kao ni što su obveze državnog tajnika.

Premale kvote za izlov tune

Može li činjenica da se tuna u Jadranu namnožila i postala smetnja u izlovu ostalih riba biti argument pred Međunarodnom komisijom za zaštitu tune (ICCAT) da nam poveća kvotu koju je za 2010. srezala za 40 posto?
Mogla bi nam se dogoditi borba ne za povećanje već za održanje kvote, jer ima najava o novom smanjivanju.

Na nekim ribarskim brodovima su EU-promatrači, a ribari njihov nadzor za mjesec dana navodno plaćaju čak 20.000 eura?
ICCAT od ove godine uvjetuje da svaki brod iznad 24 metra dok je u tunolovu mora imati međunarodnog promatrača. Glava doista boli koliko je to skupo, no taj novac ne ide promatraču već ICCAT-u. Nažalost, tu nema ni pitanja ni pogađanja, brod ne smije u tunolov bez promatrača. Namet je lakše podnijeti Španjolcima ili Francuzima s brodovima od 40-50 metara i većom kvotom. Stoga smo dogovorili da isplovi što manje brodova, ali dovoljno da se kvota izlovi, a ministarstvo će svima sufinancirati 70 posto tog troška.

Radi restriktivnih kvota objavljen je poziv i za otkup povlastica za gospodarski ribolov. Neki su zadovoljni ponuđenom cijenom, drugi tvrde da dvostruko gube.
ICCAT je članicama dao nalog da ove godine broj povlastica smanje 30%. Kod nas su ukupno izdane 63 povlastice, a u provedbi naloga ključan kriterij je povijesni izlov. Evidencija se vodi od 2000. i tko nije prijavljivao ulov, ostaje bez povlastice, a radi se o 20-ak brodova. Ponuđeno im je 200.000 kuna za povlasticu te po 30.000 kuna za dokumentirani izlov u razdoblju od 2001. do 2008. godine, plus 3000 kuna za svakih 10 takozvanih GT-a plovila. Po novom zakonu ministar ima ovlast revizije povlastica i kriterij ostaje povijesni ulov.