Hrvatski proizvođači, uz niz poteškoća i barijera u poslovanju uzrokovanih kako recesijom, tako i raznim parafiskalnim nametima, svakodnevno se suočavaju i s nelojalnom konkurencijom ponuđača uvoznih roba lošije kvalitete.

Uz protekcionizam pojedinih zemalja EU i onemogućavanje pristupa inozemnim tržištima devalvacija valuta značajnih tržišta Hrvatske za industrijske sektore pogodovala je istovremenom pritisku njihovih proizvođača na ulazak na tržište Republike Hrvatske. Neka od mogućih rješenja na te probleme koja predlažu članovi CRO industrije dala bi kratkoročne i dugoročne rezultate kao što su promjene u sustavu javne nabave, promjene zakonskih odredbi u provjeri kvalitete i tehničkih standarda pri uvozu, utvrđivanje kumulativa domaće vrijednosti u proizvodu, utvrđivanje mogućnosti za smanjenje vanjskotrgovinskih barijera koje izravno utječu na izvoz i uvođenje mjera zaštite u odnosu na finalne uvozne proizvode sumnjive kvalitete, posebno iz Kine, pri čemu domaća proizvodnja trpi velike štete, a osobito ondje gdje za to ima pravnog interesa i temelja, uz pojačanu kontrolu nepoštenog trgovanja i nelojalne konkurencije proizvoda “sive” ekonomije.Vladina Uredba o određivanju proizvoda za koje je potrebno uvjerenje o kakvoći ima 56 grupa proizvoda za koje je potrebno uvjerenje pri njihovu uvozu. Ovaj popis proizvoda mogao bi se proširiti i na sve proizvode za koje postoji domaća proizvodnja, čime bi se spriječio nekontrolirani uvoz robe sumnjive kakvoće, uz istodobnu dosljednu primjenu Pravilnika o načinu i postupku obavljanja nadzora kakvoće proizvoda. Istodobno bi trebalo bolje koordinirati rad i pojačati kontrolu kvalitete, tehničkih standarda i zdravstvene ispravnosti pri uvozu Carinske uprave, Državnog inspektorata i Ministarstva zdravstva, naročito robe koja konkurira domaćim proizvođačima. Prijedlog je CRO industrije i da se u okviru Ministarstva gospodarstva pristupi formiranju certifikacijskih tijela za određene proizvode, koja će izdavati odgovarajuća odobrenja kao što to ima većina država članica EU. U javnoj nabavi velik problem često su postavljeni zahtjevi domaćih kupaca za zadovoljavanje stranih nacionalnih pravila vezano uz kvalitetu proizvoda. Nedostaje svojevrsna “homologacija” prema nacionalnim propisima. Time uvoznici trgovci postaju supstitut za proizvođače, sputavaju njihov razvoj i unapređenja, a proizvođači su prisiljeni uvoditi razne sustave koje nameću nepovoljni natječajni uvjeti. Prijedlog je stoga da se zakonom definiraju prioriteti između kriterija za odabir najpovoljnije ponude uz neuobičajeno niske cijene proizvoda ili usluga. Kada bi Vlada u kratkom roku dala adekvatan odgovor na navedene probleme hrvatske industrije, uz čitav niz drugih barijera i nameta, mogla bi utjecati na ublažavanje dijela hrvatske gospodarske krize.