Evan Bayh, američki senator iz Indiane, podnio je prošlog tjedna ostavku. Premda je riječ o čovjeku koji je umalo postao potpredsjednik Baracka Obame, Bayh je na kraju iz Senata, kako je i sam rekao, otišao zbog Kongresa. Ta je institucija, kazao je, nesposobna.

Cinici tvrde da je Bayh prije svega otišao zato što je zabrinut da bi u studenome mogao izgubiti izbore iako je još u vodstvu. Ideja da je američka demokracija slomljena, nesposobna riješiti probleme koji opterećuju zemlju i osuđena na nemoćan partizanski rat u posljednje vrijeme dobiva sve veću podršku. Više nema sumnje da je sustav disfunkcionalan. Iako je u Bijeloj kući demokratski predsjednik, a demokrati kontroliraju i Senat, Obama nije uspio izglasati reformu zdravstvenog sustava, što je cilj demokrata već desetljećima. Njegov zakon o smanjenju emisija ugljičnog dioksida također je zapeo u Senatu, jednako kao i zakon koji bi trebao oživjeti američko tržište rada. Mnogi se s pravom pitaju vodi li uopće većinska strana tu državu jer je sve izglednije da je Washington nesposoban riješiti američke najdublje probleme. Mogu se demokrati i republikanci prepucavati o klimatskim promjena i besplatnom i svima dostupnom zdravstvu, ali ni jedni ni drugi ne mogu i ne smiju ignorirati federalni deficit od 10 posto američkog bruto domaćeg proizvoda, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da će se uskoro cijela generacija “baby-boomersa” umiroviti. Washington nesumljivo ima svojih mana, ali sve se one, bez obzira na kritike, mogu brzo i jednostavno riješiti. Kritičari ionako pretjeruju. Nije istina da Kongresom ništa ne prolazi. Prošao je TARP zakon, čiji je cilj bio spasiti američke banke premda je donesen na kraju ere Georga W. Busha. Taj stimulirajući paket od 787 milijardi dolara prošao je mjesec dana nakon Obamina imenovanja. Čak su prošli i neki demokratski zakoni, od onih koji potiču investicije u zelenu tehnologiju do zakona koji olakšavaju sudske sporove koje žene podnose zbog seksualne diskriminacije. Kritičari isto tako kažu da američka vlada s lakoćom rješava akutne probleme, ali teže se bori s onim kroničnim, ali i to je pretjerano. Bush nije izglasao reformu mirovinskog sustava, ali donio je zakon koji je promijenio naličje američkih škola, što su svi predsjednici i vlade prije njega zanemarili. Da prostora za napredak ima, nitko ne sumnja. Kao i za ispravke. Najveća američka briga – proračun, trebao je krizu kako bi se na njemu počelo ozbiljno raditi, no Amerikanci su se i prije hrvali s velikim deficitima. Američka demokracija, kao i sve drugo, ima svoje uspone i padove, ali jedno je pritom sasvim sigurno: predsjednik Obama bi svoje predsjedničke ovlasti trebao shvaćati ozbiljnije i odgovornije, a ne se samo žaliti da ga koče republikanci.