Promatrajući najveće kompanije na domaćem tržištu kapitala i njihove tržišne vrijednosti, primjećuje se značajna promjena u odnosu na 2008. godinu. Ukupno gledajući, u 2008. godini sa Zagrebačke burze “nestalo” je više 200 milijardi kuna kada je tržišna kapitalizacija sa 393,9 milijardi u godinu dana prepolovljena na 177,03 milijarde kuna. No, iako je u 2009. godini zabilježen lagani optimistični trend tržišta, ipak ukupna vrijednost kompanija na burzi nije uspjela ostvariti rast. Naime, tržišna kapitalizacija burze pala je tri posto na 171,7 milijardi kuna (podaci za 29.12.2009.).

Velik godišnji rast
Najveće i najtrgovanije kompanije na burzi, a u obzir smo uzeli 11 kompanija koje kotiraju na burzi i to na trenutno najvišoj kotaciji – Službenom tržištu, osim Ericsson NT, koja kotira na Redovitom tržištu, bilježe dvojake rezultate. Tako je vrijednost nekih kompanija rasla više od 50 posto, dok je s druge pak strane tržišna vrijednost nekih prepolovljena. “Premda je opća percepcija da su cijene dionica padale, statistika na kraju godine pokazuje suprotno. Najveći broj najlikvidnijih dionica zabilježio je veliki godišnji rast cijene, a najveći cjenovni skok ove godine ostvario je Janaf čija cijena se više nego udvostručila (+124,98%)”, izjavio je glasnogovornik ZSE Željko Kardum. Ističe kako su u velikom minusu jedino dionice građevinara. Najveći rast tržišne vrijednosti imala je Atlantic Grupa koja je u godini dana skočila 51,4 posto. Tako je sa razine od 1,1 milijarde kuna krajem prosinca 2008. skočila na 1,7 milijardi kuna krajem prosinca 2009. “Budući da na burzi vlada zakon ponude i potražnje, sama činjenica da je neka tvrtka potencijalno zanimljiva nekom velikom igraču rezultira i povećanjem ukupne potražnje pa tako i cijene”, izjavio je za Poslovni dnevnik analitičar Sektora korporativnog bankarstva i tržišta Societe Generale Splitske banke Stipe Luetić. Dodaje kako isto, samo obrnuto, vrijedi i za pad tržišne kapitalizacije. “Zbog pravila institucionalni se ulagači mogu naći u situaciji da trebaju izbaciti neku dionicu iz portfelja što rezultira pritiskom na prodajnu stranu i vrlo vjerojatno pad cijene”, kaže Luetić. Tako je, primjerice, kutinska Petrokemija prepolovila svoju vrijednost. Naime, sa 1,1 milijarde kuna zadnjeg dana 2008. pala je na 464,4 milijuna kuna u prosincu 2009., što je ukupna korekcija od čak 59,1 posto. Bez obzira što je Petrokemija odlučila listati dionice na Službenom tržištu, ipak taj pozitivni korak nije utjecao na ulagače da vrate vrijednost te kompanije na prošle razine. “Zbog pada prometa, godina je bila loša za financijske medijatore i za burzu zbog smanjenih prihoda od provizija. Ali za sve vješte i spretne ulagače i one koji su trgovali za svoj račun, prinosi su mogli biti više nego dobri”, kaže Kardum. Spomenuli smo već odlični rast Janafa i Atlantic Grupe, no među najlikvidnijim dionicama ima njih još nekoliko koje zaslužuju dodatnu pažnju.

Najdinamičniji blue-chip
Tako, primjerice, obje dionice Adris Grupe – i redovne i povlaštene, bilježe solidan rast. U godini dana povlaštene dionice skočile nešto više od 35 posto, sa 192,5 kuna narasle su na 260. Nešto blaži rast imale su redovne dionice, samo četiri posto. Ukupno, tržišna vrijednost Adris Grupe narasla je u 2009. godini za 682 milijuna kuna. Među najvećim skokovima, nalazi se i jedini blue-chip na tržištu – dionica HT-a – koja je sa 199,22 kune u godinu dana došla na 274 kune, što je rast od 37,5 posto. Tako je vrijednost HT-a u 2009. narasla za 6,1 milijardu kuna. No, uzimajući u obzir najave aktera tržišta kapitala, od brokera i investicijskih savjetnika, pa do fond menadžera i analitičara, jednostavno je nemoguće prognozirati bilo kakva kretanja u 2010. godini, pa tako i vrijednost kompanije na tržištu. “Postoji značajna razlika u kretanju cijena dionica iz različitih sektora. Ta činjenica je sama po sebi dobra jer je tržište ipak donekle selektivno, odnosno da se ne povodi mentalitetom krda”, poručuje Luetić. Dodaje kako predviđanja makroekonomske situacije u Hrvatskoj u 2010. godini nisu blistava, što je u startu velik uteg za građevinare jer znači smanjivanje ulaganja u novu infrastrukturu. “Što se brodara tiče, oni nisu toliko izloženi situaciji u državi već ovise o globalnim zbivanjima, no iako je do stanovitog oporavka došlo, još smo daleko od razina vozarina iz 2007. ponajprije zbog nadolazećih isporuka novogradnji.Vjerojatno da u sljedećem razdoblju svijetlu perspektivu na burzi imaju samo pojedini fundamentalno opravdani biseri koje će strpljivi ulagači ipak pronaći”, kaže Luetić.