Dok je u Bruxellesu s državnom tajnicom Tamarom Obradović Mazal dogovarala tehničke detalje oko ispunjavanja uvjeta za otvaranja pregovora u poglavlju 8. (Tržišno natjecanje), u Hrvatskoj su Olgica Spevec i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) sredinom prošlog tjedna postale meta prozivki zbog ocjene koncentracije Ine i Mola iz lipnja ove godine. Spevec optužuju da je popustila pritiscima i odobrila koncentraciju čime je, kako je tumačeno u medijima, širom otvorila vrata Molovoj potpunoj kontroli Ine. U razgovoru za Poslovni dnevnik ona negira pritiske, kao i da je Agencija razmatrala vlasničke odnose i prava koja je u dioničkom ugovoru dvaju vlasnika stekao Mol.

Je li točno da je Agencija na pritisak iz Vlade mijenjala rješenje o koncentraciji Ine i Mola dan prije objave?
To je netočno. Vijeće Agencije koje broji pet članova donosi odluke na sjednicama na kojima se vodi zapisnik pa nije teško provjeriti da nikakve sjednice nije bilo dan ranije. Sjednica na kojoj je donesena odluka održana je 9. lipnja u 10 sati, a već u podne je bila press konferencija na kojoj je objavljena naša odluka.

Da, ali je logično da su pritisci na promjenu odluke Vijeća događaju prije donošenja rješenja?
Malo je teže izvršiti pritisak na pet osoba koje odlučuju o nekoj stvari, a osobito kad odluke priprema stručna služba neovisna od Vijeća i koja izrađuje prijedloge odluka o kojima odlučuje Vijeće. Tu se ništa ne može sakriti. Da je netko na moje mišljenje i pokušao utjecati, a nije, radi se o jednom glasu, opet to ne može utjecati na odluku Vijeća.

Objavljen je dokument iz kojeg se vide neki prijedlozi o mjerama koje bi se trebale provesti da se koncentracija smanji. O kakvom se dokumentu radi?
O neformalnom dokumentu koji sam ja, kao predsjednica Vijeća uputila Vladi i Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva o tome da se u ovom slučaju ipak radi o koncentraciji, odnosno promjeni u kontroli nad Inom koja podliježe ocjeni Agencije, jer je to nije bilo jasno, s obzirom na vrlo složene odredbe prijašnjih ugovora koji su bili sklopljeni s Molom. Ukratko ih obavještavam o mogućim mjerama i obrazlažem razloge za njih. Još u veljači 2009. odvjetnički tim Mola prijavio je Agenciji stjecanje udjela u Ini. Dokumentacija nam je u cijelosti dostavljena 3. travnja, a 9. travnja izdajemo potvrdu da je prijava kompletirana i da od toga dana Agenciji teče rok od 30 dana u kojem ona može prešutno odobriti koncentraciju, dakle ne reagirati, što se zapravo događa u 99 posto slučajeva ili, pak, donijeti zaključak kojim se pokreće postupak o ocjeni koncentracije. Istodobno, Agencija je na svojoj internet stranici pozvala poduzetnike i ostale zainteresirane da dostave primjedbe i mišljenja o učincima ove koncentracije na hrvatsko tržište naftnih derivata. Rok za dostavu je bio 10 dana i nitko, baš nitko, a moguće je da to bude i anonimno, Agenciji nije uputio niti jednu primjedbu. No, unatoč tome, Vijeće je 23. travnja donijelo odluku o pokretanju postupka ocjene. Moje pismo je poslano dan nakon isteka roka za podnošenje primjedbi, a u obavjesti Vladi i Ministarstvu spominjem i praksu drugih zemalja te kažem da bi Agencija tu koncentraciju mogla odmah zabraniti ili ju donijeti uz odgovarajuće mjere za koje sam onda i navela primjere. Tifon je bio tek jedan od primjera mjera.

Ali bode oči to što je prodaja Tifona na prvome mjestu mogućih mjera, a na kraju ga nije bilo u rješenju. Iz toga je izvučen zaključak da ste od njega odustali pod pritiskom i za mjeru izabrali nešto što se u javnosti percipira puno manje važnim za Inu i Mol?
Uopće nije tako. Namjera pisma je bila upozoriti da se radi o ozbiljnom poslu, za koji treba vrijeme, provedbi dubinskih ekonomskih i pravnih analiza koje mora obaviti stručna služba Agencije, pa je ono bilo i svojevrsno upozorenje da nas se pusti da odradimo svoj posao. Tifon je na prvom mjestu jer bi, dok još nije izvršene ta analiza tržišta, dok nemamo očitovanje MOL-a, kao i saznanja o, primjerice, konkurenciji s aspekta maloprodajnih cijena među sudionicima tržišta, prodaja Tifona bilo najjednostavnije rješenje. To je u biti bila poruka – ako želite da se rješenje o koncentraciji donese brzo, dogovorite prodaju Tifona. Međutim, kako reakcije nije bilo, Vijeće je 23. travnja donijelo zaključak o pokretanju postupka. Potrebni podaci su nam dostavljani sukcesivno, održan je niz sastanaka s predstavnicima MOL-a iz Mađarske, od kojih jedan i sa svim članovima Vijeća, itd.

Može li se reći da Molu nije odgovarala prodaja Tifona i da je AZTN uvažio njihov stav?
Uvažili smo njihove argumente, premda smo i mi sami razmišljali koje bi mjere bile najprihvatljivije za Agenciju i čiji bi učinak na tržišno natjecanje bio najmanje sporan, a ne previše otegotan za samog poduzetnika. Na drugoj strani su potrošači, djelotvorno tržišno natjecanje pa tek onda konkurenti. Nije Agenciji cilj da ono što je dobro na hrvatskom tržištu, odnosno ono što je unijelo nove standarde u ponudi naftnih derivata, bilo da se radi o njihovoj kvaliteti ili kvaliteti pratećih usluga, a nedvojbeno je da Tifonove benzinske postaje to jesu, da to svojom odlukom dovedemo u pitanje. I to nije floskula niti opravdavanje.

Niste li time ipak malo prejudicirali odluku? Jasno je da bi se za Tifon vrlo brzo našli kupci koji bi rado uzeli taj dio tržišnog udjela Ini i Molu?
Nisam, upozorila sam na ozbiljnost koju Agencija daje ovoj koncentraciji, ukazujući na moguće mjere koje nam stoje na raspolaganju. Pa nisam mogla u navođenju primjera mjera, na prvom mjestu staviti druge mjere, već one koje su najvidljivije jer Mol u Hrvatskoj drži samo Tifon u svom vlasništvu. Kasnije, tijekom postupka i analize ustanovili smo da na ovom tržištu ni tada, a ni u doglednoj budućnosti, uopće nema šanse za uspostavu slobodnog natjecanja čiji je temelj slobodno formiranje cijena. Za razliku od većine drugih država, naša Vlada kroz formulu zapravo provodi administrativnu kontrolu cijena te na taj način ostaje ključni igrač na tržištu. Stoga tržišno natjecanje među poduzetnicima uglavnom očituje samo u kvaliteti goriva i usluge koja se pruža potrošačima. Tifon, s tog aspekta, nismo željeli dirati. Osobito iz razloga što nam je Mol dao jamstvo da će biti temelj kombinirane Ina-Mol mreže u pogledu prelijevanja kvalitete i n

U prozivkama o djelovanju Agencije u tom razdoblju manje je naglasak na potencijalnim pritiscima koji su dolazili iz Mola, a više na onima koji su stizali iz Vlade? Vi puno više govorite o Molu.
Zato što je prema našim propisima stjecatelj onaj s kojim mi komuniciramo, a država je sudionik ove koncentracije. Da je Vlada bila nezadovoljna našim rješenjem, mogla je dignuti tužbu, a može posegnuti i za krajnjom mjerom, ukidanjem rješenja Agencije. Dakle, ima instrumenata kojima može utjecati na konačnu odluku vezanu uz neki postupak koji se vodi u Agenciji.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Je li točno da je u jednom trenutku iz AZTN-a ili od vas otišlo bilo kakvo očitovanje o prevelikim vlasničkim pravima koje je po dioničkom ugovoru dobio Mol?
Ni govora. Mi nemamo što komentirati vlasničke odnose ni službeno ni neslužbeno. To nije naš posao. Rekla sam vam što je bilo sadržaj jedinog papira koji je otišao iz Agencije i to u najranijoj fazi.

Novinari su bili svjedoci da ste u dosta velikoj žurbi otišli s press konferencije na kojoj ste prezentirali odluku Vijeća u slučaju Ina/Mol.
Javnost je upoznata s odlukom na tiskovnoj konferenciji pola sata nakon što je odluka donesena i u isto vrijeme kad i sudionici koncentracije. To činimo uvijek kada se radi o važnim odlukama jer nakon toga nema mogućnosti nikakvih izmjena donesene odluke. Slikovito rečeno, može “pasti” Vijeće, ali odluka ostaje. Samo se tužbom sudu može protiv nje. Pri kraju konferencije pozvana sam na sastanak u vezi s tom odlukom. Sastanak je održan u Vladi, ali na njemu nije bilo premijera, nego potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Damir Polančec, predstavnici Mola i uprave Ine. Tu se postavilo niz pitanja u vezi donesene odluke i uvjeta njene provedbe. Bez obzira na to što su sudionici koncentracije već ranije dobili naše preliminarno rješenje 29. svibnja, tražena su pojašnjenja.

Jesu li bili jako nezadovoljni?
Nikad stjecatelj kojem se određuju strukturne mjere i mjere ponašanja nije s tim zadovoljan. Moj je dojam bio da su očekivali blaže rješenje i manje uvjeta vezanih uz obveze oko održavanja ekonomske održivosti Crobenza do njegove prodaje.

Baš ono što se sad događa? Jeste li dobili očitovanje iz Ine/Mola o navodu da se ugovori o veleprodaji iz Crobenza već sad prenose na druge subjekte?
Reći ću vam da smo opet u intenzivnoj komunikaciji s njima.

Kakvo je vaše tumačenje, zašto se Agencija odjedanput sad proziva za odgovornost?
Rekla bih da je prije svega riječ o političkim obračunima ili nečijim interesima, a žrtva bi trebala biti ja osobno ili Agencija. Da nije tako, svi oni koji su smatrali da se ovim ugovorom čini šteta Ini ili hrvatskom tržištu, mogli su se o tome očitovati u javnom pozivu za davanje primjedbi ili pak, nakon objave naše odluke pokrenuti tužbu pred Upravnim sudom RH, a koliko ja imam saznanja, to nije učinjeno. Premda, ne mogu isključiti i neke druge motive. Agencija i ja osobno smetaju mnogima, kako onima u krupnom biznisu, uključivo i novinske izdavače, tako i šire. Donijeli smo niz odluka, kako na području tržišnog natjecanja, tako i državnih potpora, koje nisu bile po volji njihovim adresatima.

Za škverove 60 dana

Što ste u Bruxellesu dogovorili o brodogradnji?
Brodogradnja bila samo jedan dio razgovora budući da se doista finiširaju tehnički detalji za ispunjenje benchmarka za otvaranje poglavlja Tržišno natjecanje, a brodogradnja je tek jedan od njih. Mogu samo reći da se i hrvatska i europska strana jako trude da natječaj za brodogradnju bude što transparentniji, sa što više podataka, kako bi se privukli investitori i taj se proces privatizacije zavrtio. Dogovoreno je, recimo, da natječaj traje 60 dana.