Nitko se nije tresao od straha kada je britanska grupa za praćenje financija FSA 12. kolovoza predstavila novi bankovni kodeks o naknadama za zaposlene.

Umjesto da propiše na koji bi način velike banke trebale urediti plaće svojih rukovodioca, kodeks je samo predložio neka moguća sredstva. Sporni su perverzni poticaji koji su neke bankare naveli da svoje banke, i cijeli financijski sustav, dovedu u opasnost. Oni koji su patili obično nisu bili ti preplaćeni zaposlenici već vlasnici dionica i porezni obveznici – i klijenti, koji su moguće usputno opljačkani. Svatko tko se nada radikalnoj promjeni bit će razočaran, iako će Cityju laknuti. Prvi nacrt kodeksa iz ožujka sadržavao je prijetnje za ograničavanje udjela bonusa koji može biti isplaćen u obliku gotovine, obavezujući da najmanje dvije trećine isplate bude odgođeno i ovisi o budućem poslovanju. Te prijetnje su pretvorene u “prijedloge” koji mogu biti izbjegnuti, pod uvjetom da banka može objasniti svoje ponašanje. Jedina stvarna sankcija FSA-e bit će zahtjev da banka stavi u pričuvu više kapitala ako se njezina politika naknada za zaposlene procjeni kao pretjerano rizična. Ali kako bi rizike mogao izračunati bilo tko van banke? Peter Montagnon iz Udruženja britanskih osiguravatelja slaže se da je kalkulacija problematičan dio. Ali “možda je prijetnja viših kapitalnih zahtjeva dovoljna”, zaključuje.