EN DE

Oborena presuda kojom je Vrhovni sud 18,8 tisuća eura ‘pretvorio’ u 562 kune

Autor: Dragan Grdić
14. lipanj 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Ustavni sud protiv ‘formalističkog tumačenja’

Preračunavši iznos od 37.000 njemačkih maraka u današnjih 562 kune, “Vrhovni sud se poslužio pogrešnim, formalističkim, tumačenjem postupovnog prava”, stoji u odluci Ustavnog suda koji je nedavno odlučivao o Ustavnoj tužbi M. Ž. iz Zagreba. Riječ je o slučaju parnice za naknadu štete koja se vuče još od 1992. godine. Nakon dugogodišnjeg sudovanja M. Ž.-u je 2005. godine zagrebački općinski sud odredio da mora S. K. isplati naknadu od 18.800 eura (preračunavši iznos od oko 37.000 njemačkih maraka iz 1992).

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Zakonski iznos
M. Ž. je nakon toga podnio Vrhovnom sudu zahtjev za podnošenje revizije, a Vrhovni sud je, koristeći se “svojom matematikom”, zaključio kako je riječ o parnici koja ne prelazi zakonski dopušten iznos od 100.000 kuna. Vrhovni sud je do iznosa vrijednosti predmeta spora u konkretnom slučaju od 562,57 kuna došao preračunavanjem dosuđenog iznosa u njemačke marke, na temelju stalnog tečaja 1 EUR = 1,95583 DEM, koji određuje Europska središnja banka na dan 1. siječnja 1992. godine, otkada je euro u službenoj uporabi u Europskoj uniji. Množenjem dobivenog iznosa sa 18.800 eura dobiven je iznos od 36.769,60 DEM. No kako je u vrijeme podnošenja tužbe sudu protuvrijednost 100 DEM iznosila 1530 HRD, za iznos od 36.769,60 DEM to je, prema utvrđenju Vrhovnog suda u konkretnom slučaju, iznosilo 562.574,88 HRD odnosno sada 562,57 kuna. Ustavni sud u obrazloženju odluke kojom poništava presudu Vrhovnog suda ocjenjuje da takav način utvrđivanja vrijednosti predmeta spora prema kojemu se ocjenjuje dopuštenost revizije “dovodi u pitanje osiguranje i provedbu ustavnog jamstva jedinstvene primjene zakona, ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom. U obrazloženju uz ostalo stoji: “Kada se, naime, parnični postupak radi isplate relativno velikog iznosa deviza vodi u razdoblju od sedamnaest godina te se u njemu vrijednost predmeta spora (koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila iznad iznosa propisanog za dopuštenost revizije) utvrđuje prema nominalnom iznosu domaće valute (a koja je zbog denominacije potpuno obezvrijeđena), a ne prema realnoj vrijednosti utuženog iznosa, onda tako dugi protek vremena uvijek ide u prilog jednoj od stranaka koja povoljni ishod može zahvaliti samo odugovlačenju postupka, a drugoj stranci narušava jednak položaj pred zakonom.”

Preračunavši iznos od 37.000 njemačkih maraka u današnjih 562 kune, “Vrhovni sud se poslužio pogrešnim, formalističkim, tumačenjem postupovnog prava”, stoji u odluci Ustavnog suda koji je nedavno odlučivao o Ustavnoj tužbi M. Ž. iz Zagreba. Riječ je o slučaju parnice za naknadu štete koja se vuče još od 1992. godine. Nakon dugogodišnjeg sudovanja M. Ž.-u je 2005. godine zagrebački općinski sud odredio da mora S. K. isplati naknadu od 18.800 eura (preračunavši iznos od oko 37.000 njemačkih maraka iz 1992).

Zakonski iznos
M. Ž. je nakon toga podnio Vrhovnom sudu zahtjev za podnošenje revizije, a Vrhovni sud je, koristeći se “svojom matematikom”, zaključio kako je riječ o parnici koja ne prelazi zakonski dopušten iznos od 100.000 kuna. Vrhovni sud je do iznosa vrijednosti predmeta spora u konkretnom slučaju od 562,57 kuna došao preračunavanjem dosuđenog iznosa u njemačke marke, na temelju stalnog tečaja 1 EUR = 1,95583 DEM, koji određuje Europska središnja banka na dan 1. siječnja 1992. godine, otkada je euro u službenoj uporabi u Europskoj uniji. Množenjem dobivenog iznosa sa 18.800 eura dobiven je iznos od 36.769,60 DEM. No kako je u vrijeme podnošenja tužbe sudu protuvrijednost 100 DEM iznosila 1530 HRD, za iznos od 36.769,60 DEM to je, prema utvrđenju Vrhovnog suda u konkretnom slučaju, iznosilo 562.574,88 HRD odnosno sada 562,57 kuna. Ustavni sud u obrazloženju odluke kojom poništava presudu Vrhovnog suda ocjenjuje da takav način utvrđivanja vrijednosti predmeta spora prema kojemu se ocjenjuje dopuštenost revizije “dovodi u pitanje osiguranje i provedbu ustavnog jamstva jedinstvene primjene zakona, ravnopravnosti građana te jednakosti svih pred zakonom. U obrazloženju uz ostalo stoji: “Kada se, naime, parnični postupak radi isplate relativno velikog iznosa deviza vodi u razdoblju od sedamnaest godina te se u njemu vrijednost predmeta spora (koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila iznad iznosa propisanog za dopuštenost revizije) utvrđuje prema nominalnom iznosu domaće valute (a koja je zbog denominacije potpuno obezvrijeđena), a ne prema realnoj vrijednosti utuženog iznosa, onda tako dugi protek vremena uvijek ide u prilog jednoj od stranaka koja povoljni ishod može zahvaliti samo odugovlačenju postupka, a drugoj stranci narušava jednak položaj pred zakonom.”

Obezvrijeđen novac
Vrhovni sud je i u nekim prijašnjim kaznenim predmetima, u kojima se pojavilo pitanje utjecaja inflacije, započeo s donošenjem odluka koje izražavaju stajalište da se zbog inflacije i denominacije dinara prije otuđen veliki iznos deviza ne može u času suđenja primjenom blažeg zakona vrijednosno umanjeno označiti tako da teško postane privilegirano kazneno djelo krađe pronevjera. Ne može se navesti nijedan razlog da se takva praksa ne primijeni i u parničnim predmetima. Sudsko vijeće Ustavnog suda u ovom postupku činili su sutkinja Snježana Bagić, predsjednica Vijeća, te suci Slavica Banić, Davor Krapac, Ivan Matija, Aldo Radolović i Miroslav Šeparović.

Protivno razumu

Polovica kuće vrijedi 12 lipa!
U jednom prijašnjem slučaju Ustavni sud je kao “protivnu zdravom razumu” ukinuo odluku Vrhovnog suda koji je preračunavajući hrvatske dinare u kune vrijednost polovice obiteljske kuće procijenio na 12 lipa!

Autor: Dragan Grdić
14. lipanj 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close