Mjesec dana prije svjetske premijere na internet je procurio jedan od potencijalnih ljetnih “blockbustera”, “spin-off” franšize “X-Men”, “X-Men Origins: Wolverine”, i to kvalitetne slike DVD-a.

U studiju su odmah digli paniku, pokrenuli istragu, a u javnost dali izjavu da je riječ o radnoj verziji filma, kojoj nedostaje 14 minuta specijalnih efekata, uz optimistične najave da će fanovi ionako otići u kino i kupiti kartu, a oni koji redovito “skidaju” ionako više nisu njihova ciljana publika jer ne idu u kino, nego čekaju da se film pojavi na internetu ili, eventualno, DVD-u. No pojavila se na internetu i druga strana priče, špekulacija da iza svega stoji studio koji je time htio osigurati alibi za eventualan podbačaj filma, koji je pak stajao više od 100 milijuna dolara, a za koji postoji opravdana opasnost da u oštroj konkurenciji dolazećih kino atrakcija (kao što su “Anđeli i demoni”, novi nastavci “Star Treka”, “Terminatora”, “Transformersa”, “Harryja Pottera”, pa “Bruno” i sl.) neće napraviti posao snova. Kako bilo da bilo ishod ćemo saznati uskoro jer se film ovaj tjedan počinje prikazivati u našim kinima, ako i u svjetskim. U istom mjesecu moćni klaster tužitelja, među kojima su sva četiri glavna diskografa (Sony BMG, Universal, Warner i EMI) i četiri velika holivudska filmska studija (Fox, Warner, Columbia, MGM), dobio je presudu protiv švedskog portala Pirate Bay. To je drugi put da se iščekivala presuda za koju se udruženi lobi filmske i glazbene industrije nadao da će biti ključna prekretnica u borbi protiv internetskog piratstva, barem poput one iz 2000. i slavnog slučaja Metallice protiv Napstera (koji je, nakon sudskog poraza danas potpuno zakonit website za zakonito “skidanje” u vlasništvu Best Buya). I ovo bi mogla na kraju ispasti Pirova pobjeda.

Iako su sva četvorica vlasnika Pirate Baya osuđena na godinu dana zatvora, plus novčanu kaznu od 30 milijuna kruna (oko 2,7 milijuna eura), na presudu će se, naravno, žaliti, a do pravomoćnosti će proći još dosta vremena. Do tada njihov site i dalje radi, a navodno su u međuvremenu pokrenuli operaciju preseljenja servera u Nizozemsku. Tužitelji su vjerojatno svjesni da im je presuda važnija kao presedan za sve buduće procese i parnice nego kao izravni dobitak jer piratsko se tržište, u svojoj “torrent” inkarnaciji, nije previše zatreslo. Najnoviji slučaj možda je i znakovit za budućnost industrije i piratske scene. Glavni je argumenti pobornika “internetskog liberalizma”, kojih je osim milijuna korisnika diljem svijeta, sve više i među uglednim autorima, da ilegalno “skidanje” uopće ne šteti biznisu. U prilog tome ide i slučaj “Slumdog Millionairea”, koji se zajedno s većinom ostalih oskarovskih kandidata pojavio na internetu i prije početka masovne kinodistribucije, pa je svejedno u kinima dosad već 22 puta vratio svoj uloženi budžet od 15-ak milijuna dolara. Gdje je kraj pohlepi filmske i glazbene industrije, pitaju se iz tabora za “skidanje”. Osim toga tvrde da je suđenje vlasnicima Pirate Baya politički proces. Druga strana im pak odgovara da i kad netko opljačka banku, ona ne bankrotira, ali je krađa uvijek krađa. Da ne ulazimo previše u srž rasprave o internetskoj demokraciji i (ne)pravednosti globalne raspodjele dobara koja je prati, osvrnimo se malo i na druge aspekte čitave priče – emotivne, kolekcionarske i druge, primjerice na diskografsku stranu medalje.

Koncerti su sve posjećeniji
Notorna je činjenica da je diskografija već godinama puno veća žrtva “piratizacije” od filmske industrije jer se nikada nije uspjela izvući iz vakuuma u koji je upala u razdoblju između pada prodaje klasičnih nosača zvuka i eksplozije legalnog, naplaćenog “downloada”, koji nije na razini nekadašnjih naklada. Internetski liberali ovdje su u pravu kad tvrde da koliko god je diskografija stradala, toliko su glazba i glazbenici profitirali. Smatraju da je laka, brza i, najvažnije, besplatna dostupnost glazbe na internetu dovela do toga da posjećenost koncerata iz godine u godinu bilježi golem rast. Iako se tisuće ljudi u diskografskoj industriji posljednjih godina ostale bez posla, malo tko među glazbenim fanovima žali zbog gubitaka koje bilježe diskografske kuće koje su godinama pohlepno izrabljivale svoje konzumente. Kad god bi se u posljednjih 30-ak godina pojavio neki novi format zvuka, diskografija je bila prva u hranidbenom lancu naplate, koja je fanovima elegantno uzimala novce za ono što su već (ne jedanput) platili. Vrhunac licemjerja dolazi s pojavom novih, “virtualnih”, formata kad se od publike očekivalo da plati za “skidanje” MP3 glazbe, koju su već platili na CD-u, ploči ili čak kaseti i/ili mini disku, a kad se prije četvrt stoljeća pojavio CD, uvjeravali su nas da je riječ o vječnom i konačnom formatu. Kako je Amerika uvijek prva, bilo u uspjehu, bilo u krizi, tamo su se i pojavili prvi simptomi erozije, i to u propadanju maloprodajnih lanaca. Legendarni Tower Records, nekada moćan globalni lanac, čiji je londonski “megastore” na Picadillyju u najboljim danima bio otvoren 24 sata, zatvorio je svoje američke prodavaonice krajem 2006., preorijentiravši se samo na online trgovinu, ali su i to nedavno ugasili. Lanjska kriza pokosila je i slavni Virginov lanac “megastora”, koji je svojedobno na vrhuncu “slave” poslovao na 23 američke lokacije, da bi 2009. dočekao sa jedanaest trgovina. Nakon zatvaranja golemog “megastorea” na njujorškom Times Squareu u veljači ove godine redom su padali i ostali, da bi za svibanj Virgin najavio konačan kraj svoje američke operacije, a sve se to dogodilo unatoč tome što su u doba jakog dolara nosači zvuka bili dvostruko jeftiniji u Americi nego u Europi, a kamoli posljednjih godina kada je dolar pao. Iako su ozbiljni kolekcionari svoju “robu” nabavljali drugdje, Virgin je za “običnog” obožavatelja bio trokatni raj na zemlji, u kojem su se mogli nabaviti i albumi Rundeka, Bregovića, Šabana Bajramovića i dalmatinskih klapa. Jedna od tankih slamki spasa za koju se grčevito drži suvremena diskografska industrija je i diversifikacija ponude unutar postojećih formata.

Demokracija presuđuje lošima
Naime, svako malo jače novo izdanje pojavljuje se na tržištu u više verzija, s raznim dodatnim sadržajima, demo snimkama, DVD-ovima sa snimanja ili interaktivnim sadržajima. Ovaj je tjedan objavljen novi album Depeche Modea, “Sounds Of The Universe”. On pak izlazi u pet različitih verzija, s hrpom popratnog materijala, a sve kako bi se odvuklo kupca od zaslona računala u trgovinu ili barem u online kupnju. Odavno se u igru vratila i vinilna ploča, koja očito kao format funkcionira i šire od uske tržišne niše kolekcionarske scene. Među faktorima koji drže diskografiju glavom iznad vode su i beskonačna reizdanja starih albuma, uglavnom jubilarnih godišnjica, svaki put prigodno i cinično upakiranih s novootkrivenim, davno zagubljenim spektakularnim snimcima vašeg omiljenog izvođača, kao da su arhive diskografskih kuća tobože prašnjavi podrumi prepuni smeća, ali i blaga koje čeka da bude otkriveno, a ne kao apoteke uređene, odavno digitalizirane fonoteke. Glazba je, dakle, preživjela, diskografija će već naći načina da izmili ispod kamena, ali ono što bi moglo trajno nastradati je forma glazbenog albuma, što je svakako neprocjenjiva kulturalna šteta, ali opet, s druge strane, koliko puta se kupac osjećao prevarenim plativši punu cijenu za album na kojem valjaju samo dvije-tri pjesme. Tu će, nesumnjivo, internetska demokracija nemilosrdno presuditi.

FBI u lovu na pirate

Ne financirajte terorizam
Iako se i Americi naveliko “skida” , tamo je ipak omjer u korist legalnog jer je (opravdani?) strah od sveprisutne kontrole u Amerikanaca i te kako velik. Naime, na vrhuncu Busheve paranoje FBI je povezao terorizam i “pirateriju” (tada još u obliku nosača zvuka – “lažnjaka”), uz tvrdnju da se globalni terorizam sve više financira iz izvora švercanja krivotvorenih nosača zvuka i slike, a sve manje od droge, jer su zakoni u islamskim zemljama u vezi s tim notorno rigorozni, a u sferi autorskih prava baš i nisu. A kad su teroristi zbrojili dva i dva i shvatili da je tona CD-ova unosnija od tone npr. marihuane i da vam nitko neće odrubiti glavu ako vas uhvati… Suludo ili ne, prema FBI-u, ako kupuješ piratsko, pomažeš bin Ladena. Kako su prema američkim protuterorističkim zakonima, koji su i te kako još na snazi, njihovi carinici i policajci ovlašteni pretraživati ljude bez povoda, nedavno se pojavila najnovija, prilično spektakularna špekulacija – navodno će uskoro američka carina imati opremu i mogućnost zapljene i-Podova i mobitela koji u sebi imaju nelegalno “skinutu” glazbu, filmski sadržaj ili softvere.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe