Londonski summit G20 koji će se održati u četvrtak svjetska javnost očekuje sa nestrpljenjem, iako se već sada zna da sastanak neće ponuditi konkretna rješenja. No mogao bi pokazati smjer u kojem će se kretati svjetsko gospodarstvo. Iako svi žele isto – što brži izlazak iz recesije i financijske krize – na summit predstavnici najvažnijih država dolaze s različitim pregovaračkim platformama i drukčije postavljenim prioritetima.

Zajednički interes
Jedan od njih najvećima, SAD-u, EU, Kini i Rusiji, je zajednički, a to je zaštita nacionalnih interesa. SAD smatraju da je izlaz iz krize u ubrizgavanju velikih količina novca u financijski i realni sektor kako bi se stimulirao gospodarski rast, a na drugom je mjestu nova, stroža financijska regulacija. Europski pristup dijametralno je suprotan od američkog. Bruxelles prvo traži izgradnju novog globalnog financijskog poretka jer nedostatak regulacije smatra direktno odgovornim za krizu, a tek zatim spašavanje posrnulih tvrtki i banaka te njihovo čišćenje od toksične imovine.

Završetak dominacije
U cijelu priču uključile su se prošli tjedan Kina i Rusija kojima američki pristup može prouzročiti probleme, pa predlažu završetak globalne dominacije američkog dolara i uvođenje nove valutne denominacije za devizne rezerve. Guverner Narodne banke Kine Zhou Xiaochuan objavio svoje mišljenje o reformi međunarodnog monetarnog sustava koji su mnogi proglasili službenim kineskim stavom na summitu u Londonu. U svom mišljenju Xiaochuan ukazuje na neravnotežu izazvanom statusom dolara kao svjetske valute i traži reformu međunarodnih financija te novu valutu u kojoj bi se držale devizne rezerve država. “Željeni cilj reformiranja međunarodnog monetarnog sustava je stvaranje međunarodne valute za devizne rezerve koja je odvojena od pojedinih država i sposobna je ostvariti dugoročnu stabilnost”, tvrdi kineski guverner. Kinezi rješenje za novu valutu vide u MMF-ovom virtualnom novcu, specijalnim pravima vučenja (SDR), stvorenima 1969. godine. SDR je košarica valuta trenutno sastavljena u omjeru 44 posto dolara, 34 posto eura i po 11 posto jena i funte. Kineski prijedlog posve je razumljiv jer su kineske devizne rezerve u dolaru najveće na svijetu pa u najnovijim Fedovim potezima vezanima za otkup nestabilne imovine banaka Kina vidi opasnost od inflacije i slabljenja dolara. Međutim, američki ministar financija Tim Geithner odbacio je kineski prijedlog tvrdeći da nema opasnosti po stabilnost dolara. Očito je da se otvara vrlo osjetljivo političko pitanje, a ne samo ekonomsko jer bi gubljenje statusa dolara izazvalo povećanje deficita američkog proračuna. Luka Brkić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti smatra da je kineski prijedlog dijelom repriza stanja svjetske ekonomije krajem 60-tih godina. “Rast inflacije i trgovinskog deficita SAD-a poslije 1966. rezultirali su rastom nepovjerenja u dolar, a Johnsonova i Nixonova administracija tražile su od Japana i Europe da podnesu najveći teret tečajne intervencije i makroekonomskih prilagodbi. Ideja o uvođenju ‘bancora’, SDR-a ili ‘globala’ dio su rasprave o uzrocima valutnih kriza, političkih odgovora na njih i reforme međunarodne financijske arhitekture”, rekao je Brkić.