Ulazak u visokotehnološko 21. stoljeće hrvatski je sustav visokog obrazovanja, najblaže rečeno, dočekao nespreman. Suvremeno obrazovanje, napose ono sveučilišno, postaje vrlo kompleksno, s velikim brojem specijaliziranih studija, ali i vrlo skupo. Međutim, ulaganje u kvalitetno obrazovanje u ovom stoljeću trebao bi postati najvažniji interes svakog pojedinca, ali i društva u cjelini. Iako i javni fakulteti uvode školarine već duži niz godina, školarine u privatnom segmentu visokog obrazovanja mnogo su veće, no privatna veleučilišta i visoke škole mogu se ipak pohvaliti s nekoliko vrlo velikih kvalitativnih prednosti u odnosu na većinu javnih fakulteta.

Praktična znanja
To su mnogo moderniji nastavni programi prilagođeni zahtjevima tržišta rada te praktični pristup nastavi. Mogućnosti privatnog visokog školstva trebala bi iskoristiti i država kroz sustav stipendija, ali to je već tema za neku drugu raspravu. O ‘boljkama’ hrvatskog visokog školstva i različitim aspektima koji čine uspješnu karijeru svoja iskustva iznijeli su predstavnici specijaliziranih agencija za zapošljavanje. Unatoč Bolonjskom procesu, najveći problem hrvatskog sveučilišnog obrazovanja i dalje ostaje nedostatak praktičnih znanja, smatra Sanja Brkić-Fakleš, direktorica agencije Pedersen & Partners. “Hrvatsko školstvo za sada još uvijek nedovoljno pažnje posvećuje praksi i uglavnom se temelji na teorijskom učenju, pa se u tom pogledu još puno toga može napraviti. Mislim da studente treba educirati u predmetima kao što su govorne vještine, prezentacijske vještine, time management ili projektni rad”, tvrdi Brkić-Fakleš. Na ‘gluhoću’ sveučilišta na zahtjeve tržišta rada ukazuje i Vera Čubranić, izvršna direktorica u Selectiu. “Mislim da još uvijek nedostaje sustav prilagođavanja obrazovanja realnim zahtjevima tržišta, što bi svakako cijenili poslodavci, te sustav rangiranja programa obrazovanja prema transparentnim kriterijima ocjene njihove kvalitete, što bi svakako koristilo studentima”, kazala je Čubranić.

Fizička kondicija
Mirjana Šlat, generalna direktorica agencije Neumann dodaje kako “privatne ustanove visokog obrazovanja imaju veću fleksibilnost u izboru nastavnog tima i predavača. Kvalitetu svake obrazovne ustanove određuje tradicija uspješnih polaznika koji su se razvili u uspješne stručnjake kao i stručnost i kvaliteta predavača te kvaliteta relevantnog nastavnog programa koji studentima prenose potrebna i primjenjiva znanja”. Ipak, ni najkvalitetnija obrazovna institucija neće moći prenijeti znanje polazniku koji ne posjeduje pozitivan stav, a takav pristup trebalo bi zadržati i tokom karijere, savjetuje Sanja Brkić-Fakleš. “Ljudima koji su tek diplomirali savjetovala bih da svaku priliku za rad vide kao priliku za učenje i nadogradnju. Nije loše početi od niskih pozicija, eventualno proći sve odjele u kompaniji i učiti. Nije pogrešno biti ambiciozan, ali ne treba očekivati menadžerske pozicije i visoke plaće prebrzo. Mnogi od njih ne žele proći sve odjele neke tvrtke jer ne razumiju da im je to prilika da shvate čime se ustvari žele baviti”, smatra Brkić-Fakleš. No, u današnjem svijetu biznisa, uz već spomenuti pozitivan stav, sve je važnija i dobra fizička kondicija te općenito zdravi način života, smatra Milan Lazarević, direktor austrijskog PMC-a za Hrvatsku i Sloveniju. “Naglasio bih važnost stava, po mogućnosti kozmopolitskog stava te energičnosti i optimizma koji proizlaze iz zdravog načina života. Naime, bavljenje biznisom, čak i na nekim nižim ili srednjerangiranim pozicijama traži dobru fizičku kondiciju. ”Polako prolazi vrijeme zadimljenih restorana i poslovnih večera u ‘sitne sate’ uz alkohol i cigarete”, zaključio je Lazarević.

Financiranje studiranja

Cjeloživotno obrazovanje
Današnji dinamični svijet traži od zaposlenika kontinuirano obrazovanje jer su odavno prošla vremena kada je završetak formalnog školovanja značio i kraj obrazovanja. O potrebi cjeloživotnog obrazovanja dovoljno govori i činjenica da se danas cjelokupno znanje čovječanstva udvostručuje svakih 18 mjeseci. “Ipak, Hrvati su sve više svjesni te činjenice i sve više pažnje polažu na važnost cjeloživotnog obrazovanja”, tvrdi Nina Anđal iz agencije Antal Internatioonal.

Poslijediplomski studiji
“Hrvatski zaposlenici, ako govorimo o segmentu zaposlenika s visokom stručnom spremom, sve su više svjesni važnosti kontinuiranog cjeloživotnog obrazovanja. Visoko cijene poslodavce koji će im omogućiti dodatnu edukaciju, kako u stručnom dijelu tako i u takozvanim ‘soft skills’. Osim toga, sve se češće odlučuju i na samostalno financiranje troškova poslijediplomskog studija ili MBA, koje shvaćaju kao investiciju u vlastiti razvoj. Mogućnost daljnjeg obrazovanja često je važan motiv kandidata za prihvaćanje ponude određenog poslodavca”, zaključila je Anđal. Međutim, važnost cjeloživotnog obrazovanja još će više doći do izražaja u razdoblju recesije kada je potrebna veća fleskibilnost radne snage.