Novopodignuti hotel Lav u Vukovaru, u kojem je prije dvije godine sjednicu održala i hrvatska vlada jedan je od četiri kongresna hotela u Hrvatskoj. Rezultat je to napora i rada mladog menadžera i direktora hotela Vinka Mijoka, čije poslovne ambicije imaju punu podršku roditelja i sestre. No usprkos tome, kao rezultat sive vukovarske stvarnosti ovaj jedini vukovarski hotel sa četiri zvijezdice uspijeva održavati popunjenost od 65 posto tijekom godine.

Veliko ulaganje
Mijok teži popunjenosti od bar 80 posto, što bi bilo, kaže, već sigurno poslovanje. Posjećenost u hotelu je u siječnju i veljači ove godine bila iznenađujuće pozitivna, a promet 100 posto veći u prvom mjesecu u odnosu na isti mjesec lani. Prema najavama, takvo poslovanje trebalo bi se nastaviti. U Lav dolaze uglavnom poslovne grupe između 50 i 100 ljudi, dok je turista jako malo. Vukovarac Vinko Mijok rođen je 27. prosinca 1978. i u tom gradu živio je s roditeljima i starijom sestrom do 11 godine. Kada je došao rat, obitelj odlazi u Mađarsku, potom u Zagreb da bi od 1992. boravili i živjeli u Osijeku. Mijokovi roditelji, Marija i Stipan, nekad su radili u Njemačkoj ali kad im je kći Enisa trebala krenuti u školu, odlučili su se preseliti u Vukovar. Bili su trgovci i radili s tekstilom u bivšoj državi, a 1989. osnovali su vlastito proizvodno poduzeće. U Osijeku su tijekom rata nastavili posao sa tekstilom, no pomalo ga napuštaju i počinju se baviti veleprodajom pića, suhomesnate robe i sladoleda te otvaraju Mijok Magazin. Potom kupuju maloprodajne objekte, među inim kioske Tobačna Drave i kada su imali 55 takvih trgovina, prodali su ih Tisku. U međuvremenu je Stipan Mijok u Osijeku u blizini aerodroma podigao 1994. prvo skladište za veleprodaju. Kad smo ga danas pitali nije li to u ratno doba bilo isuviše rizično, rekao je: “Radili smo tamo odakle je konkurencija bježala i dakako da je bilo rizično baš kao i u razrušenom Vukovaru investirati 33 milijuna kuna u luksuzni hotel sa četiri zvijezdice!” Međutim, do danas se nisu ispunila predviđanja o kojima je Mijok govorio početkom 2005. kad se u Vukovaru otvarao hotel. Mislio je, naime, kako će ga ubrzo slijediti i ostali investitori, ratne ruševine nestati i od Vukovara za nekoliko godina učiniti čudo.Brend novoizgrađenog hotela Lav star je 169 godine. Hotel je bio dva puta rušen i tri puta građen. Najnovije zdanje nije kopija starih već je zgrada novije arhitekture koja se još više ističe jer je do nje oronula i u ratu devastirana nekadašnja zagrebačka Nama, sada u vlasništvu Željka Keruma. Obitelj Mijok 1998. kupila je razrušenu zgradu od Veleprometa ali s dugom tradicijom. Još u 19. stoljeću pisalo se i govorilo kako je “Hotel Lav prepoznatljiv dobrom kuhinjom, uzornim podrumarstvom i intimnim kutkom za razgovore s prekrasnim vrtom”. Taj hotel se nalazio na prostoru istočno od crkve Svetog Roka prema Parobrodarskoj ulici. Otvaranje Lava u pretprošlom stoljeću potaklo je i ostale ugostitelje Vukovara, a njegovim su uništenjem gosti i građani izgubili dio kulture i navika. Mladi menadžer Vinko Mijok doista se trudi danonoćno hotel održavati ali i unaprijediti u prvom redu u dijelu kongresnog turizma.

Tko god dolazi u Vukovar odsjeda u Lavu i jedina je alternativa Hotel Dunav u vlasništvu Vupika, ali kojeg još čeka temeljita obnova. U Lavu je prije dvije godine održana i sjednica hrvatske Vlade, tu se održavaju sastanci ministarstava, a pohode ih i poslovni ljudi iz svijeta, sportaši i filmaši koji u srpnju na Dunavu organiziraju Vukovar Film Festival. Lav je ne samo više kategorije od Dunava već ima i status kongresnog hotela što u Hrvatskoj imaju samo četiri hotela. Tako status poslovnog i kongresnog hotela ima jedino opatijski Ambasador, a samo status kongresnog Antunović u Zagrebu, Imperial u Vodicama i Lav u Vukovaru. S obzirom da su na Dunavu, hotel je dodatno kategoriziran kao Bike and bad odnosno kao dunavska turistička i biciklistička ruta. Ne treba ni spominjati u kojoj su poziciji u odnosu na Lav hoteli u Zagrebu, Opatiji ili Dubrovniku. Mnogi će i danas reći da nije bilo Domovinskog rata, Vukovar na Dunavu bio bi ono što je Opatija na Jadranu. Lav ima 42 sobe, od čega su 32 dvokrevetne, jednu invalidsku i četiri apartmana od kojih je jedan predsjednički. Ima 40 zaposlenih, ali i danas im je veliki problem stručna radna snaga. Nekad je Vukovar imao Borovo u kojem je radilo na tisuće zaposlenih, pa Vupik, Vuteks, a u gradu je živjelo je pedesetak tisuća stanovnika. Brojni Vukovaraci, pretežno oni koji su radili u Borovu, za vrijeme rata živjelo je na moru kamo i danas neki odlaze raditi u vrijeme sezone.

Bez pomoći države
Prva tri mjeseca su jako teška za poslovanje hotela u Vukovaru jer kongresna događanja tada uzimaju hoteli na Jadranu, a jedan od razloga je i taj što nema dodatne ponude koja bi zadržala goste. U Vukovar dolaze i riječni kruzeri iz Austrije koji ovdje pristaju, ali to nisu i gosti hotela. Infrastrukturu tek stvaramo, govori Mijok, a od države nismo dobili pomoći i sve su sami financirali. Nemaju kaže onih subvencija od Ministarstva turizma koje se inače daju ostalim turističkim tvrtkama. Nakon četiri godine u Lavu namjeravaju obnoviti kongresni centar, ali i dalje će nastojati omogućiti gostima upoznavanje sa znamenitostima u gradu i okolici. Preko puta hotela nalazi se rodna kuća nobelovca Vukovarca Lavoslava Leopolda Ružičke, zatim tu su Memorijalni centar i groblje Ovčara, replika ratne bolnice, groblje tenkova, Vukovarski muzej, dok su u Iloku Iločki podrumi sa golemim vinogradima, samostan Sv. Ivana Kapistranskog, dvorci, ljetnikovci itd. Gostima se osim toga pokazuje i današnje Borovo s devastiranim pogonima i zgradama kao i naselje za radnike koje je sagradio stari Bata između dva svjetska rata.

Popunjenost

Studeni najbolji mjesec
Za hotel Lav poslovanje je u prva tri mjeseca u godini teško, a u travnju, svibnju i lipnju je već prilično dobro. Srpanj i kolovoz su loši, gotovo mrtva sezona u godini, izuzev kada se na Dunavu održava nekoliko dana Vukovar Film Festival. Jesen je malo bolja poslovno, dok je najveća posjećenost u studenome kada je pao Vukovar 18. studenog i od kada se taj dan obilježava kao Dan žalosti. U hotelu tog mjeseca odsjedaju mnogobrojni gosti od novinara i snimatelja televizije i radija do političara, generala, glumaca, pisaca, pjesnika, ostalih medijskih ličnosti ali i manje poznati ljudi. U prosincu posao opet jenjava.