Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Oscar donosi prestiž, ali ne i zaradu

Autor: Ivan-Vanja Runjić
19. veljača 2009. u 22:00
Podijeli članak —

Sve kritike na račun oskarovskih kriterija posljednjih godina kao da nisu ni okrznule očito neuništivi brend. Svi ostali Grammyji, Pulitzeri, Zlatne palme, lopte i maline samo su fusnote u usporedbi s crvenim tepihom ispred kazališta Kodak

Odluke o dobitnicima Oscara oduvijek su bile izvor golemih prijepora, ali nekako se ipak čini da su se kriteriji najviše pogubili u posljednjih desetak godina. Nekad je bilo lako locirati specifičan ukus akademijinih glasača, pa su mnogi filmaši čak i ciljano radili u tom smjeru, a sad su zaredale čudne odluke od kojih mnoge smrde na kompenzacije i nadoknađivanja propusta iz prošlosti.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Masovni ukus
Tko još misli da su “Genijalni um”, “Fatalna nesreća” ili “Chicago” bolji filmovi od svojih izravnih konkurenata, a kamoli od svega onoga što je u njihovoj godini ostalo pred oskarovskim pragom? Ili pak lanjski uspjeh “Nema zemlje za starce”, osrednjeg filma braće Coen? Pohvalno je htjeti nagraditi braću Coen, ali oni su u karijeri imali barem pet boljih filmova od ovog. No prošla je godina ionako oskarovska crna rupa koju je bolje što prije zaboraviti. Akademijini glasači jako žele pobjeći od masovnog ukusa, s kojim se ipak svakih nekoliko godina susretnu (“Titanic”, “Gospodar prstenova”, “Gladijator”…), a to se onda strahovito (pozitivno) reflektira na TV rejtinge. Naime, kad je god glavni favorit bio neki “box office” hit, američki rejting TV prijenosa (do podataka za druga tržišta je znatno teže doći) bio je izvrstan.

Odluke o dobitnicima Oscara oduvijek su bile izvor golemih prijepora, ali nekako se ipak čini da su se kriteriji najviše pogubili u posljednjih desetak godina. Nekad je bilo lako locirati specifičan ukus akademijinih glasača, pa su mnogi filmaši čak i ciljano radili u tom smjeru, a sad su zaredale čudne odluke od kojih mnoge smrde na kompenzacije i nadoknađivanja propusta iz prošlosti.

Masovni ukus
Tko još misli da su “Genijalni um”, “Fatalna nesreća” ili “Chicago” bolji filmovi od svojih izravnih konkurenata, a kamoli od svega onoga što je u njihovoj godini ostalo pred oskarovskim pragom? Ili pak lanjski uspjeh “Nema zemlje za starce”, osrednjeg filma braće Coen? Pohvalno je htjeti nagraditi braću Coen, ali oni su u karijeri imali barem pet boljih filmova od ovog. No prošla je godina ionako oskarovska crna rupa koju je bolje što prije zaboraviti. Akademijini glasači jako žele pobjeći od masovnog ukusa, s kojim se ipak svakih nekoliko godina susretnu (“Titanic”, “Gospodar prstenova”, “Gladijator”…), a to se onda strahovito (pozitivno) reflektira na TV rejtinge. Naime, kad je god glavni favorit bio neki “box office” hit, američki rejting TV prijenosa (do podataka za druga tržišta je znatno teže doći) bio je izvrstan.

Pad gledanosti
Primjerice, dodjelu 1998., kad je trijumfirao “Titanic”, najgledaniji film svih vremena u kinima, gledalo je više od 57 milijuna ljudi (rejting golemih 35 posto), dok je lanjsku, jubilarnu 80. (za koju je bilo upitno hoće li se zbog štrajka scenarista uopće održati), gledalo manje od 32 milijuna ljudi (rejting 19 posto), najmanje u povijesti. Posljednje četiri dodjele svaka ima manji rejting od prethodne, no ove godine se ipak očekuje malo poboljšanje. Ne ovisi Oskarima sve o TV prijenosu niti im je američki rejting jedini, ali na tom tržištu mogu kontrolirati prihode od reklama, dok za druga tržišta prodaju prava. Iz navedenog barem proizlazi zaključak da sama Akademija ne utječe na nominacije i nagrade jer da utječe sigurno bi ove godine glavni favorit bio “Vitez tame” (milijarda dolara “box officea”), a među nominiranima vjerojatno ne bi bili niskobudžetni, nezavisni i slabo gledani “Žena kojoj sam čitao” i “Milk”, a možda ni “Frost/Nixon”. Tako, dakle, nominacije utječu na Oskarovu tržišnu prođu, no kakva je situacija u obrnutom slučaju, odnosno kako nominacije i nagrade djeluju na tržišni uspjeh pojedinog filma? Posljednjih godina utječu sve manje jer koliko god nominacija ili nagrada dobila, primjerice opora postholokaust drama “Žena kojoj sam čitao” ili “biopic” ubijenog “gay” političara “Milk”, teško je očekivati nekakav znatan kinouspjeh za takve filmove.

Button najskuplji film
Ovogodišnjih pet kandidata za najbolji film stajalo je oko 240 milijuna USD, od toga 150 milijuna samo “Neobična priča o Benjaminu Buttonu” (prema nekim izvorima i 175 milijuna), a ostala četiri zajedno oko 90 milijuna. Kako piše Variety, tih pet filmova zaradilo je dosad zajedno u američkim kinima oko 273 milijuna USD, a usporedbe radi, lanjska, osim “Juno” izrazito nekomercijalna ponuda, ubrala je 317 milijuna. Nadalje, ako se brojci oduzme rezultat “Benjamina Buttona” i “Milijunaša” (oko 211 milijuna), dolazi se do zaista poražavajućih brojki i zaključka da nagrada ima mizeran utjecaj na rezultate u kinima, barem onim američkim. No čini se da sav taj oskarovski autizam i izostanak komunikacije s “bilom naroda” uopće ne djeluje na masovnu percepciju nagrade koja je i dalje središnji događaj filmske sezone prema kojem se navijaju satovi i planiraju kalendari. Treba ipak reći i da je specifična tržišna težina zlatnoga kipića paradoksalno ipak znatno veća izvan Amerike, pogotovo u Europi, što u konačnici održava kakvu-takvu ravnotežu. “Recesija” u koju je Oscar upao posljednjih godina uopće nema veze sa situacijom u svjetskoj ekonomiji ili na filmskom tržištu koje kriza još nije načela, nego samo s izborom filmova u konkurenciji i raspodjelom “plijena” među njima, a za budućnost je važna i ova godina jer bi konačno jedan pomalo populistički, općeprihvaćen film, “Milijunaš s ulice” mogao pobijediti visokoparnu konkurenciju i vratiti Oskara narodu.

Očekivanja

Gubitnici 2009.
Iako ima osam nominacija, “Vitez tame” nameće se kao najveće ime među zaobiđenima jer su mu, izuzev Heath Ledgerove nominacije (i gotovo sigurne nagrade) za sporednu ulogu, ostale nominacije uglavnom u tehničkim kategorijama, pa se tu u ime kompenzacije možda i može očekivati golema žetva. Iako je dugo figurirao kao jedan od favorita, izvrsni “Put oslobođenja” Sama Mendesa na kraju je dobio tri mršave nominacije, a i Kate Winslet i Leonardo DiCaprio zakinuti su barem za nominaciju. Glumačke kategorije i dan-danas preferiraju fizičke mane i bolesti ili pak povijesne ličnosti pred jakim dramskim ulogama, ali su u tome barem predvidljivi. No pogledajmo samo kategoriju muške sporedne uloge – Ralph Fiennes je bio uistinu maestralan u “Kriminalcima na godišnjem”, a govorilo se i o nominaciji za “Ženu kojoj sam čitao” pa ništa. O genijalnom nastupu Britanca Mraka Stronga kao uglađenog šefa jordanske tajne službe u kriminalno podcijenjenom Ridleyu Scottovu “Tijelu od laži” nije se ni govorilo… No ta je kategorija od početka rezervirana za Ledgera, što je u redu, međutim ne bi bila pogreška da su Ledgera stavili u kategoriju glavne uloge, pogotovo nakon što je bio zakinut prije tri godine za “Planinu Brockeback”.

Hugh Jackman
Ceremoniju 81. dodjele Oskara u noći s nedjelje na ponedjeljak (HRT 1) vodit će Hugh Jackman, nedavno proglašen najseksipilnijim muškarcem na svijetu, što je još jedan pokazatelj da Akademija ove godine igra na sigurno, angažiravši mamac za gledatelj(ic)e umjesto sjajnih komičara koji su manje ili više (Steve Martin, Jon Stewart, Whoopi Goldberg, Billy Crystal, Chris Rock…) briljirali proteklih godina. Zanimljivo je da je Jackmanov prošlogodišnji “veliki” film, kičasta “Australija”, dugo figurirao u oskarovskim predviđanjima, ali otkad se pojavio, nitko ga više nije ni spomenuo.

Jackpot
Samo tri filma u povijesti uspjela su uzeti četiri glavna Oscara (najbolji film, režija, glavna ženska i muška uloga) – “Dogodilo se jedne noći” 1935., “Let iznad kukavičjeg gnijezda” 1976. i “Kad jaganjci utihnu” 1992. U posljednjih 16 godina svega su tri filma uopće bila u prilici doći blizu tom “jackpotu” – “Na kraju dana” 1994. (u godini “Schindlerove liste”, “Piana” i “U ime oca” nije potvrdio nijednu od svojih osam nominacija); “Vrtlog života” 2000., koji je pak uzeo kipiće za najbolji film, režiju (Sam Mendes) i glavnu mušku ulogu (Kevin Spacey), ali se Annette Bening pomalo neočekivano ispriječila Hilary Swank koja je nagrađena za “Dečki ne plaču”. Pet godina poslije Hilary je uzela drugog Oscara za “Djevojku od milijun dolara”, koja je nagrađena i za najbolji film i režiju (Clint Eastwood), ali je Clintu glumcu na put stao superiorni Jamie Foxx u ulozi Raya Charlesa (“Ray”), a za utjehu im je ostao Oscar Morganu Freemanu za sporednu ulogu.

Povijest

Oscar utemeljen prije 80 godina
O oskarovskoj bogatoj i ne pretjerano burnoj povijesti javnost odavno zna sve – utemeljen je prije točno 80 godina, a prva dodjela održana je pred 250 ljudi u hotelu Roosevelt u Hollywoodu. Nagradu Oskar osnovala je Filmska akademija (AMPAS – Academy of Motion Pictures Arts and Sceinces, osnovana 1927.), a od samih početaka imala je velik publicitet i bio izravno prenošena prvo na radiju, a od 1953. i na televiziji. Geneza imena Oscar nije povijesno precizno utvrđena, ali najpoznatija priča je da ime potječe od (11 puta nominirane, dvaput nagrađene) Bette Davis koja ga je nazvala prema svom prvom suprugu Harmonu Oscaru Nelsonu. Druga verzija, koja se spominje i na Akademijinim stranicama, kaže da je za ime zaslužna Margaret Herrick, tadašnja Akademijina knjižničarka koja je, kad je vidjela statuu, rekla kako je neodoljivo podsjeća na ujaka Oscara. Prvi je Oscar dodijeljen Emilu Janningsu, koji je 1929. godine proglašen najboljim glumcem u filmovima “The Last Command” i “The Way of All Flesh”. Danas Akademija ima nešto manje od 6000 članova, od toga više od 20 posto glumaca, a glasovanje nadgleda glasovita revizorska kuća PricewaterhouseCoopers.

Kandidati za Oscara
Najbolji film
Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice (10 nominacija)
Neobična priča o Benjaminu Buttonu (13 nominacija)
Milk (8 nominacija, u kinima od 19. ožujka)
Frost/Nixon (5 nominacija, u kinima Od 26. veljače)
Žena kojoj sam čitao (5 nominacija, u kinima u ožujku)

Najbolja režija
Danny Boyle (Slumdog Millionaire: Milijunaš s ulice)
David Fincher (Neobična priča o Benjaminu Buttonu)
Gus Van Sant (Milk)
Ron Howard (Frost/Nixon)
Stephen Daldry (Žena kojoj sam čitao)

Najbolja ženska glavna uloga
Kate Winslet (Žena kojoj sam čitao)
Meryl Streep (Sumnja)
Angelina Jolie (Zamjena)
Anne Hathaway (Rachel Getting Married)
Melissa Leo (Frozen River)

Najbolja muška glavna uloga
Sean Penn (Milk)
Mickey Rourke (Hrvač, u kinima Od 5. ožujka)
Frank Langella (Frost/Nixon)
Brad Pitt (Neobična priča o Benjaminu Buttonu)
Richard Jenkins (Gost, u kinima)

Najbolja ženska sporedna uloga
Penelope Cruz (Vicki Cristina Barcelona, na DVD-u)
Marisa Tomei (Hrvač)
Taraji P. Henson (Neobična priča o Benjaminu Buttonu)
Amy Adams (Sumnja)
Viola Davis (Sumnja)

Najbolja muška sporedna uloga
Heath Ledger (Vitez tame, na DVD-u)
Robert Downey Jr. (Tropska grmljavina, na DVD-u)
Philip Seymour Hoffman (Sumnja)
Michael Shannon (Put oslobođenja, u kinima)
Josh Brolin (Milk)




Autor: Ivan-Vanja Runjić
19. veljača 2009. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close