Divovska jedrilica lagano se ljulja dok nemirno more zapljuskuje obalu francuske rivijere. Premda su tamni oblaci natkrili Cannes, to mondeno europsko središte glamura, posada priprema 30 metara dugački brod za isplovljavanje.

Jedrilicu Esimit Europa 2, vjerojatno najbrži sportski brod ove vrste, financirao je ruski distributer plina Gazprom pod pokroviteljstvom predsjednika Europske komisije Josea Manuela Barrosa. Dok članovi posade, među kojima brojni olimpijci i svjetski pobjednici, podižu 40-ak metara visoko jedro na kojem se jedno do drugog nalaze zastava EU-a i logo Gazproma, začetnik ideje Slovenac Igor Simčič tvrdi kako cilj nije samo pobjeda na prestižnim svjetskim regatama.

“Siguran sam da će zahvaljujući boljim odnosima između članica EU-a i Rusije ovaj kontinent predstavljati važnu globalnu silu koja će voditi u tehnologiji i razvoju”, objašnjava Simčič. “Rusija je uvijek bila dio Europe”, naglašava. Predsjednik Gazproma Aleksej Miller, koji je navodno u projekt uložio oko 4 milijuna eura, ističe da je jedrilica “simbol ujedinjenja europskih naroda”. “Sama činjenica multikulturalnosti posade, sastavljene od pojedinaca okupljenih na palubi, utjelovljenje je raznolikosti i zajedništva Europe od Atlantika do Urala”, kaže Miller. No dodaje i kako je “Europa najvažnije Gazpromovo tržište”.

Dvije utjecajne članice Europske unije, Njemačka i Francuska, ovaj su mjesec najavile bolju suradnju sa Rusijom. Njemačka kancelarka Angela Merkel i ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev izjavili su nakon sastanka pokraj Berlina kako je potrebno osnivanje zajedničkog tijela koje bi se bavilo regionalnim krizama i konfliktima. Predloženim tijelom, odnosno forumom predsjedavali bi visoka povjerenica EU-a za vanjske poslove Catherine Ashton i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Među prvim zadacima moglo bi biti rješavanje situacije u Transdnjestriji području koje već duže vrijeme stvara probleme Ukrajini, Moldaviji, Rusiji i EU.

Tijekom proteklog vikenda francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je na ekonomskom forumu u Sankt Peterburgu iznio ideju o stvaranju zajedničke gospodarske zone Rusije i Europe “koja bi dala novi zamah posustalom europskom gospodarstvu i ruskom gospodarstvu koje traži novi prostor za širenje”.

“Rusija je interesantnija Europskoj uniji od novih članica same Unije”, ističe Nadežda Baranovski, direktorica konzultantske tvrtke Ru-Usluge sa sjedištem u Zagrebu. Rusija kao ogromno tržište bogato rudama i energentima nudi velike prilike europskim kompanijama. Prema procjeni Svjetske banke ruski BDP bi ove godine mogao rasti po stopi od 4,5 posto. “Sigurna sam da će u nadolazećim godinama doći do nekog oblika partnerstva Rusije i EU”, kaže Baranovska.

Jedan visokopozicionirani finski diplomat odgovara nam kako odnos Rusije i EU već ima status “partnerstva”. “Čini mi se kako su odnosi u procesu evolucije te se razvijaju prema nečem postojanijem, stabilnijem”, kaže taj diplomat. Ovih bi dana u finskom podmorju trebala početi gradnja plinovoda Sjeverni tok, koji bi se Baltičkim morem protezao od Rusije do Njemačke. Finska je sa skepsom ušla u projekt strahujući od mogućih teških ekoloških posljedica. Bivši njemački kancelar i jedan od čelnih ljudi projekta, Gerhard Schröder, izjavio je prije nekoliko dana da su “uspjeli uvjeriti one koji su se prvotno protivili” projektu.

Gotovo istovremeno francuska elektroenergetska kompanija EDF dogovorila je sa Rusijom i Italijom priključenje drugom velikom plinskom projektu, Južnom toku, kojim bi se plin dopremao od Rusije preko Crnog mora do zemalja Europske unije. EDF će od talijanske tvrtke Eni preuzeti 10 postotni udio.

“Odnos EU-a i Rusije definira gospodarska kriza. Riječ je o potpuno pragmatičnim, ekonomskim razlozima”, smatra Anđelko Milardović, voditelj Centra za politološka istraživanja iz Zagreba. On ne smatra izglednim širenje Europe, odnosno EU-a na Rusiju. “Tu je riječ o ‘ad hoc’ ineteresima”, ističe Milardović. Podsjeća kako Rusija zahvaljujući energetici drži u šaci Zapad. “Francuska, recimo, na temelju povijesnih veza dviju država nastoji učvrstiti odnose”, dodaje.

Marc Gruber, direktor europskog ogranka Međunarodne federacije novinara (IFC) sa sjedištem u Bruxellesu, kaže kako EU i Rusija učvršćuju gospodarske odnose te također jednom godišnje održavaju “Dijalog o ljudskim pravima”. “Na našem, pak, nivou udruženje ruskih novinara je potpuni i aktivan član Međunarodne federacije novinara”, napominje Gruber. Dodaje da kad je riječ o novinarima mišljenje IFC-a o Rusiji nije dobro. Veliki je problem, naglašava, nekažanjavanje ljudi koji ubijaju ili prijete novinarima ali isto tako i visok nivo korupcije u tamošnjem novinarstvu, koji posebno dolazi do izražaja izvan velikih urbanih sredina gdje se novinari nalaze u teškoj materijalnoj situaciji.

“Mi smatramo da bi politički i gospodarski sporazumi trebali biti uvjetovani barem praćenjem stanja ljudskih prava, ako ne već njihovim jačim poštivanjem. To je ono što i Europski parlament misli”, poručuje Gruber. “No na kraju vlade koje odlučuju o tim sporazumima u Vijeću EU to ne uzimaju u obzir”, zaključuje te dodaje kako primjerice Norveška i Kanada puno više uzimaju u obzir ljudska prava prilikom svojih međusobnih sporazuma nego što to čine EU i Rusija.