“Njemačka je sa svojom proizvodnjom i izvoznom snagom postala ono što je Amerika bila nekad – ekonomska snaga drukčija od bilo kojeg svog europskog susjeda”, piše LA Times s dozom nostalgije. U nastavku donose kako se Njemačka uspjela razviti na načelima koje je njegovala i Amerika, ali ih je negdje putem očito izgubila.

La Times zapravo donosi reportažu iz njemačkog Elza u kojoj su glavni protagonisti Volkmar i Vera Kruger, bračni par koji svako ljeto svoj godišnji odmor u trajanju od tri tjedna provodi na jugu Francuske ili u Danskoj. Druga tri tjedna godišnjeg odmora provode vrtlareći ili se odvaže na višesatno putovanje kako bi navijali za svoj tim na najvećem njemačkom nogometnom stadionu. Par je u svojim ranim pedesetim godinama. Nisu u murovini. Žive u maloj kućici u gradiću sjeverozapadno od Frankfurta u kojem prevladava srednja klasa. On je nadzornik u tvornici stakla, ona je na pola radnog vremena zaposlena u tvrtki koja prati inventure za trgovine koje se bave maloprodajom. Njihov zajednički prihod iznosi skromnih 40.000 dolara, piše LA Times, dodajući kako Krugeri svejedno uživaju viši životni standard od mnogih Amerikanaca koji privređuju i dvostruko više od njih.

Tajna je u niskoj zaduženosti i skromnim navikama

U čemu je onda njihova tajna? Mali dug, skromne navike – i vlada koja je intenzivno fokusirana na visoku proizvodnju, nisku inflaciju i opsežne socijalne usluge, piše časopis, zaključujući kako je to ovom bračnom paru omogućilo sigurnost radnog mjesta i dobru zdravstvenu skrb, jednako kao i dobru cestovnu i željezničku infrastrukturu. Par ima dvoje djece, koji su oboje odrasli i sami zarađuju za život. To mogu, piše časopis, zahvaliti njemačkom sustavu obuke za posao i pozamašnim subvencijama koje država dijeli za sveučilišno obrazovanje. Kao primjer navode da su Volkmara izvanredni troškovi koje je morao platiti za operaciju želuca i desetodnevni boravak u bolnici koštali samo 13 dolara po danu. Fakultetske poduke za njihova sina koštale su oko 260 dolara po semestru.

Njemačka je, piše nadalje časopis, uspjela zauzdati svoj proračun i implementirati reforme – poput povišenja dobi za umirovljenje, dakle stvari s kojima se neke zemlje eurozone tek sada bore. Malo se zemalja može nositi s njemačkom sposobnošću proizvodnje i njezinom izvoznom mašinerijom, kao i njezinom istraživačkom infrastrukturom, pripravničkim stažom ili financiranjem kojim se podupire proizvodnja. “Njemačka industrija je jaka”, objašnjava Volkmar za časopis na ne tako tečnom engleskom, pogledavajući povremeno na laptop u potrazi za prijevodom. “Ljudi rade dobro. Zato je njemačka ekonomija najbolja u Europi”, kaže. Zaista, dodaje se u tekstu, Njemačka je jedina zemlja u eurozoni koja je uspjela izbjeći smanjenje kreditnog rejtinga koji su doživjele susjedne zemlje.

Nejednakost dohotka

Iako se nalazi na samom čelu vodećih ekonomija Europe, i Njemačka ima svoje izazove, piše časopis. Nejednakost dohotka, iako još uvijek manje izražena nego u SAD-u, je u porastu. Većina radnika, uključujući i Krugerove, nije doživjela neki veći porast plaće u posljednjih nekoliko godina. A i populacija nacije se smanjuje. Njemačka nije ostala imuna na krizu, suočava se sa smanjenjem tržišta za svoj izvoz, kao i s vjerojatnošću “da će morati iskašljati na desetke milijardi dolara kako bi pomogla u spašavanju razuzdanih susjeda iz eurozone”.

Njemačka ekonomija izgleda kao američka jednu generaciju unazad

Bez obzira na sve, njemački poslovni sektor kao i povjerenje potrošača dobro se drže. Stopa nezaposlenosti prošlog mjeseca pala je na najnižu u dva desetljeća (6,8 posto), što je znatno niža stopa u odnosu na ostale zemlje Europe kao i SAD. I iako joj industrijska proizvodnja polako gubi zamah, Njemačka je zasad uspjela održati impresivan trgovinski suficit s ostatkom svijeta, uključujući i Kinu.

Njemačka ekonomija izgleda kao američka jednu generaciju unazad. Godine 1975. na proizvodnju je odlazilo oko 20 posto američkog ekonomskog izvoza ili BDP-a, otprilike koliko Njemačka ima danas. Od tada, američki udio proizvodnje u BDP-u pao je na oko 12 posto. Njemački javni deficit pao je prošle godine na svega jedan posto bruto društvenog proizvoda (BDP-a). Toliki je bio i američki deficit 1975. godine. prošle godine američki deficit iznosio je oko 10 posto. Američke obitelji su u sedamdesetim godinama i ranim osamdesetima obično štedile oko 10 posto svoje plaće, koliko danas štede Nijemci. Stopa američke štednje ovih se dana računa u niskim, jednoznamenkastim ciframa.

Njemačka, baš kao i Kina, žestoko promovira svoj izvoz i nerado podiže domaću potrošnju. To izrazito frustrira Washington, koji želi prodati više američkih proizvoda “preko bare”. Ovakva politika možda je dobra za Njemačku, piše LA Times, napominjući ipak kako mnogi kritičari ističu da manjak potrošnje u Njemačkoj uzrokuje nezdravu ravnotežu za regionalnu i globalnu ekonomiju – baš kao što to čini Amerika sa svojom prevelikom potrošnjom i posuđivanjem.

Oprezno s kreditnim karticama

No, njemačka ekonomska praksa i način života duboko su usađeni u kulturu nacije koja se boji duga i inflacije, piše LA Times. U mnogim slučajevima, primjerice, nacija obeshrabruje konzumerizam. Ulice Njemačke nisu prepune ogromnih jumbo reklamnih plakata poput američkih, porez na robu i usluge vrlo je visok, a mnoge trgovine i restorani u Njemačkoj nedjeljom ne rade, navodi časopis, nabrajajući u nastavku i kako mnogi manji dućani ne primaju kreditne kartice.

Sugovornika LA Timesa, Volkmara, nasmijalo je kako potrošači u drugim zemljama “vade plastiku” radi manjih kupnji. “U Francuskoj za svoj croissant platite kreditnom karticom. U njemačkoj takve stvari ne vole”, kaže Volkmar, govoreći kako takvo razmišljanje prevladava kod njemačkih kupaca jednako kao i kod prodavača. Otkako su nedavno otplatili kredit za kuću, Krugerovi gotovo da nemaju više dugova. Novac čuvaju za stare dane i putovanja te rijetko jedu izvan kuće.

Nije lako doći do kredita

Kućanska potrošnja u Njemačkoj je u porastu, no i dalje je niža nego u ostalim razvijenim zemljama. Dugovi domaćinstava u Njemačkoj iznosili su 97,5 posto ukupnih prihoda nakon oporezivanja 2010. godine, što je puno manje u usporedbi s američkih 125 posto. Ipak, Krugerovi i ostale njemačke obitelji svjedoče porastu slobodne potrošnje, osobito među mladima. Volkmar kaže kako dobiva puno ponuda kreditnih kuća da uzme njihovu karticu. Više takvog marketinga međutim ne znači da u Njemačkoj lako doći do kredita.

Lakim se ne može nazvati ni život koji Krugerovi vode. Svaki radni dan kao i nekoliko subota u mjesecu Volkmar iz kuće izlazi u 5 ujutro da bi se 45 minuta vozio do tvornice u kojoj radi. Njegova žena Vera također radi subotom. Nijednom prekovremeni sati nisu plaćeni. No, nije im plaćeno ni manje novca za manje odrađenih sati. S vremenom se satnica izbalansira. Mnogi stručnjaci kažu da je ideja o ovakvom dovođenju satnice u ravnotežu pomogla Njemačkoj da izbjegne masovna otpuštanja. Neka kompanija u Njemačkoj radije će smanjiti satnicu svim radnicima nego otpustiti jednog od njih.

Niža stopa nezaposlenosti u Njemačkoj također je rezultat usmjerenosti na formalno stručno osposobljavanje, piše dalje LA Times. Starije dijete Krugerovih bilo je zainteresirano za knjige od najranije dobi i pripremalo se za sveučilišno obrazovanje. Njihova kćer dobila je pak stručnu diplomu za socijalni rad za koju je trebalo provesti tri godine školovanja nakon srednje škole, uključujući još jednu godinu koju je provela stažirajući. Tijekom godine stažiranja primala je pola plaće za svoj rad.

U programu stažiranja sudjeluje jedna četvrtina njemačkih poduzeća

Oko jedna četvrtina svih njemačkih poduzeća sudjeluje u programu stažiranja, šest od deset stažista dobije stalan posao. Ta praksa, kaže Dirk Werner s Instituta Cologne za ekonomska istraživanja, je ključni razlog zašto Njemačka ima jednu od najnižih stopa nezaposlenosti za dobnu skupinu od 15 do 24 godine.

(pd)