Kao što su najavili nakon Hanfina prijedloga izmjena zakona o mirovinskim fondovima, ti najveći domaći ulagači završili su detaljniju analizu svojeg viđenja uspješnosti mirovinske reforme. Na dvadesetak stranica analiza se dotiče najglasnije raspravljanih problema drugog stupa i bit će temelj za javnu raspravu o prijedlogu zakona koji je izazvao konsternaciju u industriji.
Slaba profitabilnost
Očekivano analiza odbacuje osnovnu primjedbu Hanfe o preskupom sustavu u kojem vlasnici društava za upravljanje ostvaruju ekstraprofite. Članovi mirovinskih fondova ostvarili su gotovo sedam milijardi kuna dobiti zaključno s krajem lipnja 2011. unatoč činjenici da je u kriznoj 2008. izgubljeno 2,9 milijardi kuna. Istodobno dioničari mirovinskih fondova kroz društva za upravljanje zaradili su oko 262 milijuna kuna ili 25 puta manje. “Od ukupne zarade oko četiri posto pripalo je dioničarima mirovinskih društava, a 96 posto pripalo je članovima”, naglašavaju mirovinci. Kod pokretanja fondova osnivači su uložili točno 426 milijuna kuna u novcu, a ukupan iznos neto dobiti koji su četiri fonda ostvarila iznad gubitka u 10 godina iznosi 687 milijuna kuna. Za vlasnike to znači prosječnu internu stopu rentabilnosti od 7,1 posto. Štoviše, stoji u analizi, za veće fondove brojka je veća, no manjim fondovima (PBZ CO i Erste Plavi, op. a.) interna stopa profitabilnosti ispod je troška kapitala. Drugim riječima, dioničari manjih fondova i nakon deset godina još očekuju da će im se ulaganje vratiti, a bolje bi zaradili da su ulagali u državne obveznice. Tek za pet godina profitabilnost će doći na razinu od 15 posto, što je razina iznad koje daljnji rast ne bi bio opravdan, argumentiraju mirovinci.
Odbacuju kritike
Fondovi odbacuju i kritike o previsokim naknadama. Način obračuna i maksimalni iznos određeni su zakonom, a najvažniju stavku, naknadu za upravljanje društvima koja iznosi 0,65 posto prosječne imovine fonda te čini 95 posto troška upravljanja, određuje regulator. Ukupne naknade bitno su niže nego kod domaćih otvorenih fondova, ali i mirovinskih fondova u usporedivim zemljama pa je hrvatski sustav jeftiniji od gotovo svih na svijetu, osim švedskog, a i taj je tek nešto jeftiniji, tvrde mirovinci.
Niske naknade
Niže naknade imaju one zemlje koje su reforme pokrenule prije deset do petnaest godina i zemlje Latinske Amerike pa se očekuje da će, kad su naknade u pitanju, zemlje srednje i istočne Europe konvergirati prema tog regiji. Hrvatska, međutim, već danas ima naknadu na razini Čilea koji je reformu pokrenuo prije tridesetak godina. Prosječni godišnji prinos od kraja travnja 2002. do ožujka 2011. iznosi 5,49 posto i njime oko 1,5 milijuna osiguranika ne bi trebali biti nezadovoljni jer domaći prinosi ne odskaču bitno od prinosa koji se ostvaruju u drugim zemljama. U 2008. godini poljski fondovi imali su veći gubitak od hrvatskih, i to zbog jačega ulagačkog fokusa na dionice, iako je Poljska bila najmanje pogođena krizom u Europi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Ljudi koji komentiraju ovaj tekst ne razumiju kapitalistički sistem. Ako želite imati nešto novaca za mirovinu ne gine nam štednja ili ulaganje u ovakve fondove. Možete to komentirati na način da netko okreće vaše novce ali ja do sada nisam upoznao čovjeka koji radi besplatno pa tako shvaćam i fondove!
Otišli ste predaleko sa komentiranje koje nema veze sa tekstom!
Država nema prste u fondovima niti će imati! Da može , ta ista državi bi već odavno nacionalizirala tu silnu lovu i namirila apetite ali to neće uraditi iz vrlo jednostavnog razloga – nemiri! Ljudi neće dozvoliti da se to napravi i da izgube i to malo šta imaju ušteđenog!
Ovo je jedan od primjera namještenog posla kroz zakone…
a kada se malo bolje razmisli u priavtnom sektoru ima mali milion firmi i poslova koji proiziaze iz državne regulative i za kojim u biti uopće nam tržišne potrebe…
a kada se na sve to nadoda javna nabava koja kod nas i u krizi premašuje iznos svih plaća u javnom sektoru, postavlja se pitanje ima li uopće razlike između javnog i privatnog sektora
u stvari,kao što napisa gdin Kardum u nekim svojim kolumnama,nametne se zaključak da država i služi kako bi nekoliko postotaka odabranih upravljalo državom i njenim bogatstvima…
Ja sam prvi za reformu javnog sektora,ali tako da od naših štambiljaša u upravi dobijemo prave razvojne pokretače preko javne nabave a ne nepotističke pijune prema odabranim firmama…Švedska i Finska imaju ogrmnu državnu potrošnju ali očiglendo ravojn usmjerenu,dočim sve obveznice koje mi otplaćujemo imau veze sa nekoliko velikih građevinskih firmi bliskih vlasti…no strelice oje idu prema javnom sektrou imaju za cilj samo osloboditi fiskalni kapacitete kako bi javna nabava opet sa kriznh 25 skočila na pretkriznih 40 mlrd. kuna i kako bi odabrane firme mogle imati posao u kojem će uzimati ogromen marže i zposšljavti pet bosanaca na crno
Švedska bi nam trebala biti uzor u cjelokupnoj politici i ekonomiji. Kada postaneš “močnik” trebaš se pitati što mogu učiniti za ovu napaćenu Domovinu, a ne što mogu uzeti za sebe, zato se kod nas ide u politiku radi stjecanja isključivo osobnih interesa. Šta god da se radi bitna je dobra namjera, ako nje nema sve je uzalud, svaki posao će propasti i završiti s ogromnim gubitcima a napunjenim privatnim kesama, jer ljudska pohlepa nema granice.
Sva sreća da još ipak imamo ponekog časnika u politici. ” Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgorije će biti kad nas naši budu krali i prodavali svjetskim lopovima i makroima.” citat B.Bušića.
Zašto bi svima bilo dobro kada može samo pohlepnima.
Mirovisnki fonodvi u dobrom dijelu zemalja svijata (ne i u Švedskoj) služe za pljačku. Špekulanti podižu cijene papiraima – Fondpvo se hvale kako imaju prinos – a za uzvrat špekulanti uzimaju gotovinu od Fondova. Fondovima ostaju papiri i problem kako ih unovčiti kad za to dođe vrijeme – jer to naravno ne mogu po aktualnoj, marginalnoj cijeni. Kako se radi o svojevrsnoj ponzi shemi, problem će biti vidljiv jednog “dalekog” dana, a do tada će milijarde kuna biti privatizirane! Živjeli.
PS Sanader je mala beba prema ovoj utakmici!
Uključite se u raspravu