S prvim jesenskim danima došlo je vrijeme ubiranja raznih plodova. Kod mnogih poduzetnika koji se bave poljoprivredom te uzgojem raznolikog bilja upravo u ovo vrijeme događa se proces pretvorbe njihove biološke imovine u poljoprivredni proizvod uglavnom namijenjen za prodaju. Kako evidentirati poslovne procese u poljoprivredi te kako razlikovati biološku imovinu od gotovog proizvoda, pročitajte u nastavku.

Sukladno Zakonu o računovodstvu trgovačka društva, zadruge, poljoprivredna gospodarstva te fizičke osobe registrirane kao obrtnici (ako su obveznici poreza na dobit) obveznici su primjene HSFI ili MSFI ovisno o njihovoj klasifikaciji. U nastavku donosimo detalje o priznavanju i vrednovanju biološke imovine.

Posebno ćemo vam skrenuti pažnju na male i srednje poduzetnike koji primjenjuju HSFI. Kod vrednovanja poljoprivrednih proizvoda postoji prijelomna točka – ubiranje plodova. Tako se do trenutka ubiranja plodova za praćenje, priznavanje i procjenu poljoprivrednih proizvoda koji su rezultat bioloških procesa primjenjuje HSFI 17 (Poljoprivreda do točke ubiranja proizvoda), a nakon ubiranja proizvoda na njih se primjenjuje HSFI 10 (Zalihe). Prema HSFI 17 poljoprivredna aktivnost predstavlja pretvaranje biološke imovine u poljoprivredni proizvod za prodaju ili za stvaranje dodatne biološke imovine dok sama biološka imovina obuhvaća bilje i životinje. Poljoprivredni proizvodi rezultat su upotrebe biološke imovine (ubrano grožđe je rezultat, tj. plod nasada vinograda). Ubiranjem ploda prestaje sposobnost transformacije biološke imovine te se od tog trenutka dosadašnja biološka imovina tretira kao zaliha poljoprivrednih proizvoda. 

Da bi se biološka imovina i poljoprivredni proizvodi priznali u financijskim izvještajima moraju biti zadovoljeni određeni uvjeti. Poduzetnik tako mora imati kontrolu nad imovinom, mora biti vjerojatno da će od te imovine poduzetniku pritjecati ekonomske koristi te da se trošak nabave ili fer vrijednost može pouzdano izmjeriti.

Prema HSFI 17, t.17.8. biološku imovinu mjerimo prema fer vrijednosti umanjenoj za troškove do točke prodaje uz uvjet da se fer vrijednost biološke imovine može početno pouzdano izmjeriti. Troškovi do točke prodaje sadrže npr. trošak prijevoza, ali i sve druge troškove koji su neophodni da bi uopće došlo do plasiranja proizvoda na tržište, primjerice naknade brokerima i dilerima, pristojbe nadzornim organima, obveze prema burzama robe, porezi itd. Ako nije moguće početno izmjeriti fer vrijednost tada biološku imovinu mjerimo prema trošku nabave umanjene za ispravak vrijednosti ili za gubitke (vrijednosno usklađenje) sukladno HSFI 10 – Zalihe (ako se radi o dugotrajnoj imovini onda HSFI 6 – Dugotrajna materijalna imovina). 

Kod proizvodnje poljoprivrednih proizvoda potrebno je osigurati posebne podatke o proizvodnim troškovima i općim troškovima koji se ne mogu izravno povezati sa proizvodnjom te ih je potrebno obračunati u vrijednost proizvodnje. Dakle, troškove možemo podijeliti u dvije skupine: na troškove proizvodnje koji se uračunavaju u vrijednost zaliha i troškove koji se ne mogu uračunati u vrijednost zaliha, kao npr.  troškovi uprave, prodaje, financijski troškovi i sl. Kod priznavanja troškova proizvodnje vrlo je bitno da izravne troškove ispravno priznamo i iskažemo ih za svaku vrstu poljoprivredne proizvodnje. Izravni troškovi u načelu su lako mjerljivi i moguće ih je raspodijeliti na temelju dokumenata koji dokazuju njihov nastanak. Troškovi koji nisu direktno vezani za poljoprivredni proizvod teže su mjerljivi i možemo ih rasporediti na nositelje troška prema određenom ključu (to su troškovi radnih strojeva, rad djelatnika koji rade sa tim strojevima, amortizacija strojeva i slično).

Državne potpore koje poduzetnici dobiju za biološku imovinu (koja se mjeri po fer vrijednosti umanjena za procijenjene troškove do točke prodaje) priznaje se kao prihod u računu dobitka i gubitka poduzetnika u razdoblju kada je nastalo potraživanje (HSFI 17 točka 17.15.) tj. novčani primitak potpore. Državnu potporu koja je uvjetovana, a vezana je uz spomenutu biološku imovinu, priznajemo kao prihod u računu dobitka i gubitka poduzetnika kada su ispunjeni svi uvjeti u vezi s tom državnom potporom. Za biološku imovinu (koju mjerimo prema trošku nabave umanjenu za ispravak vrijednosti) državnu potporu priznajemo kao odgođene prihode sukladno HSFI 14 –  Vremenska razgraničenja i HSFI 16 – Prihodi.

Primljena imovina (novac ili bila koja druga imovina) koja je dio državnih potpora nije oporeziva PDV-om jer se ne smatra naknadom prema Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost čl.41.,st.9.

Autor članka Filip Jelić stručnjak je koji radi za tvrtku Fidestum.