Kuvajtski šeik Sabah Al Ahmad Al Jaber Al Sabah, koji je postao emir te zemlje prije četiri godine, raspisao je natječaj za svoje osobne čuvare.

Ta vijest sama po sebi ne bi bila neobična, da jedna od stavki ne govori da se mogu prijaviti samo Gurke, nepalski ratnici koji su se proslavili najamničkim ratovanjem u britanskoj i indijskoj vojsci. Njegova je želja angažirati četrdesetak veterana Gurka iz nepalske, britanske ili indijske vojske. Prošlog je mjeseca obavijestio o tome nepalskog veleposlanika u Kuvajtu Madubana Poudela, a on je pokrenuo proces kojim bi se međudržavnim ugovorom omogućilo to regrutiranje. Zapošljavanje stranaca na ključna sigurnosna mjesta duga je tradicija na Bliskom istoku. Primjerice, već desetak godina Saudijska Arabija ima čitavu brigadu svoje vojske popunjenu plaćenicima Balučima, ratobornim stanovnicima pokrajine Balučistan koju dijele Pakistan, Afganistan i Iran. Čečeni i ostali muslimanski narodi sa Kavkaza već su duže vrijeme popularan izbor za tjelohranitelje na Bliskom istoku, zahvaljujući obuci koja vuče korijene iz sovjetskih specijalnih jedinica. Lokalni dužnosnici favorizirali su siromašne strance iz ratničkih naroda, jer su znali da kada ih jednom plate, oni ostaju kupljeni i neće promijeniti poslodavca bez obzira koji im novac netko drugi ponudi. Lojalnost je jedna od ključnih stvari koje možete kupiti ako živite na Bliskom istoku.

Prirodne vojničine
No, uz sve njih, Gurke su dostigli poseban status u očima tamošnjih bogataša i to ne samo kroz posljednjih dvadesetak godina, nego kroz cijelo prošlo stoljeće. Gurke imaju izvrsnu reputaciju po pitanju vojnih vještina, discipline, hrabrosti. Oni su jednostavno prirodne vojničine. Kako su uglavnom služili kao plaćenici u britanskoj i indijskoj vojsci, odreda izvrsno govore engleski jezik, koji je postao lingua franca svjetskih plaćenika i “specijalista za sigurnost”. Odjednom, svi žele da ih čuvaju upravo ovi omaleni i prgavi nepalski ratnici, regrutirani iz plemena koje skromno žive u nepristupačnim planinama. Ali ta moda nije novost. Gurke već dva stoljeća regrutiraju iz njihovih sirotinjskih domova, u kojima se svi dječaci odgajaju kako bi jednog dana postali plaćenici. Trenutačno ih oko 3500 služi britansku vojsku, a regrutiranje novih Gurka u posebnu plaćeničku jedinicu nikada nije problem. Gurke Britanci regrutiraju posebnim međudržavnim dogovorom u stranoj suverenoj državi – Nepalu. To su jedini stranci koji redovito dolaze u britansku vojsku. Nepalska vlada posebno je zainteresirana da se regrutiranje Gurka u britansku i indijsku vojsku nastavi, jer Nepal je vrlo siromašna zemlja, a u ratnoj vještini Nepalci su tradicionalno na profesionalnoj visini. Država taj vojnički profesionalizam želi maksimalno iskoristiti i unovčiti. Zbog visoke razine nezaposlenosti u Nepalu, posao u britanskoj vojsci za Gurke je ravan zgoditku na lutriji. Naime, i relativno skromna plaća britanskog vojnika je preko 30 puta viša nego što se može zaraditi na nadprosječno dobro plaćenom radnom mjestu u Nepalu. Zbog toga se na svako otvoreno “radno mjesto” u britanskoj vojsci javi preko 60 kandidata.

Oni kojima se sreća ne osmjehne, uvijek ostaje mogućnost priključenja slabije plaćenoj plaćeničkoj jedinici koja djeluje u sklopu Indijske vojske ili Singapurske policije. Indijska vojska ih u službi ima 35.000, deset puta više nego Britanci, ali im je i plaća samo tri puta bolja od one u Nepalu, a nemaju riješeno pitanje mirovina. Gurke imaju zanimljivu ratničku povijest. Plaćeničko služenje vojske sada je već stoljetna tradicija u plemenima Gurka, gdje su ratnici i ideali vjernosti i hrabrosti na cijeni od pamtivijeka. Gurka je iskrivljeno ime koje su stranci dali nepalskim vojnicima, i to zato što ih je najveći dio nekoć dolazio iz zapadnog Nepala koji se zvao Gurka. Nepalci, kojih danas u himalajskoj državi Nepal živi oko 18 milijuna, sastoje se od građana indijskog i mongolskog porijekla. Nepalci mongolskog porijekla, koji žive u plemenskim područjima područjima Thakar, Gurung, Magar, Tamang Rai i Limbu, pokazali su se izvrsnim vojnicima. Zanimljivo je da Britanci nikada nisu sasvim osvojili Nepal, iako je kolonijalna vojska u ranom 19. stoljeću pokušala pokoriti njihova plemena. Iako su Nepalci izgubili rat, potpisali su primirje i postali saveznici Britancima. Kad su britanski kolonizatori došli u to područje, nepalski vojnici-pljačkaši došli su u dodir s njima, a jedan lokalni vladar sa sjeverozapada Nepala bio je toliko impresioniran britanskim vojnim metodama da ih je počeo primjenjivati i u svojoj vojsci. Porazio je sve svoje nepalske suparnike, a i indijske protivnike. Došao je u sukob i s Britancima, kojima je trebalo dvije godine da velikim snagama 1841. slome te vojnike, koje su tada nazvali Gurkama. Britanci su bili toliko impresionirani svojim protivnicima da su zarobljenicima ponudili da uđu u britansku vojsku. Uskoro su Gurke počeli u većem broju ulaziti u britansku vojsku u Indiji pa ih je 1845. već bilo pet bataljuna. U velikoj indijskoj pobuni 1857. Gurke su ostali vjerni Britancima, pa su ih nakon toga britanski oficiri masovno regrutirali. Jedinica Gurka 1875. bila je poslana u Malaju da uguši pobunu, a to je bio prvi slučaj da su Gurke u britanskoj vojsci bili u akciji izvan indijskog potkontinenta, a to će ostati praksa sve do posljednjih tridesetak godina.

Stup britanske obrane
Tijekom sukoba britanski zapovjednici primijetili su vojne vještine Gurka. Kako je britanska vojska u to doba u najam uzimala cijela plemena ili etničke skupine, vidjeli su da Gurke odskaču od ostalih najamnika. Odonda, preko pola milijuna Nepalaca, odreda Gurka služilo je britansku vojsku, 50.000 ih je pri tome poginulo u akciji, uglavnom tijekom dva svjetska rata. Bili su vrlo disciplinirani, izdržljivi, odani i hrabri. Zato su britanski časnici posebne postrojbe samo od Gurka koristili za složene vojne akcije, i to ne samo u Indiji. Postoji u svjetskom vojnom žargonu termin “etnički vojnici”, pod kojim se podrazumjevaju narodi koji imaju posebne povijesne predispozicije i tradiciju u vojničkom pozivu, kao što su Kurdi, Kozaci, Irci i posebno – Nepalci. Nepalski vojnici u svijetu su poznatiji pod imenom Gurke, a Gurke su svugdje kod svojih protivnika izazivali strahopoštovanje. Gurke su se pokazali izvrsnim vojnicima pa ih je čak 13 dobilo najviše britansko vojno odličje Viktorijin križ. Posebno su se istaknuli na burmanskom frontu protiv Japanaca, a legendarni je podvig 3. bataljuna 6. kraljičina puka strijelaca Gurka u bici za Mogaung u Burmi 23. lipnja 1944. kad su poraženi mnogo jači japanski branioci uz ogromne gubitke od 485 mrtvih, zbog čega je bataljun bio povučen iz rata, a nekoliko pripadnika bataljuna dobilo Viktorijin križ. Nakon II. svjetskog rata britanska vojska ih nije demobilizirala, a nakon što je Indija postala neovisna, pukovi Gurka podijeljeni su između britanske i indijske vojske, pa tako danas u indijskoj vojsci ima oko 35.000 Gurka iz Nepala.

Britanska vojska je pukove Gurka prebacila u Malaju, a potom u Hong Kong, gdje su do 1997. bili kičma britanske obrane. Gurke u britanskoj vojsci smatraju posebnom komandoskom jedinicom, takvu dobivaju obuku i zadatke u vojnim sukobima, kao što se vidjeli i za Falklandskog rata 1982. Posebno su uvježbani u brdskom ratovanju, te u borbama prsa o prsa, za što su i posebno opremljeni, u čemu važnu ulogu ima i njihov nož kukri, s jedne strane oštar kao britva, s druge tup, težak, u obliku pseće noge. Gurke ne drže mnogo do odličja koja dobivaju u britanskoj vojsci, pa ih nakon demobilizacije odmah prodaju. Gotovo svi nepalski dobitnici najvišeg ordena, Viktorijina križa, prodali su ga britanskim kolekcionarima za 2-3 tisuće funti, što je dovoljno da se u Nepalu – sagradi kuća. Ujedinjeno kraljevstvo zbog posebnih je zasluga odlučilo plaćati pune mirovine umirovljenim pripadnicima svojih Gurka jedinica. Tako svaki veteran dobiva mjesečnu mirovinu od 5500 kuna mjesečno, a koliko je to mnogo vidi se iz činjenice da je u Nepalu godišnja plaća iznosi oko 1000 kuna, pa su veterani pravi bogataši u tamošnjim pojmovima. Ipak, sve ih se više nakon 15 godina službe i umirovljenja odlučuje dodatno zaraditi na poslovima tjelohranitelja. Tako se nekoliko tvrtki u Britaniji specijaliziralo nudeći isključivo usluge Gurki kao tjelohranitelja, tako da ih je mnogo angažirano u Iraku i Afganistanu. Ti su im poslovi donijeli reputaciju sličnu onoj koju su imali u vojskama Velike Britanije, Indije i Nepala, pa je postalo pomodno imati ih za osobne čuvare.