Nekad najpopularnija trgovina za mlade u gadnim je problemima

Foto: Thinkstock Foto: Thinkstock

Modna kreatorica Eileen Fischer je prilikom dodjele nagrade 2015. izjavila kako je modna i tekstilna industrija „na drugom mjestu u svijetu po uništavanju okoliša". Samo naftna industrija je još gora.

Godina 2018. do sada „uopće nije bila dobra" za H&M, izjavio je Karl-Johan Persson, direktor i unuk osnivača lanca Erlinga Perssona. A to je zapravo veoma blagi izraz za stanje u H&M-u: prihod je od početka godine pao za 62%, a dobit od jedne milijarde i 370 milijuna švedskih kruna (oko 134 milijuna eura) je najmanja u nekom kvartalu u posljednjih deset godina. Ne samo to: lanac je zatrpan robom koja nije prodana u vrijednosti od nekih 3,5 milijarde eura.

Problemi H&M su očito barem isto tako veliki kao što je velik njihov lanac od 4.700 trgovina u čitavom svijetu – neke od njih su međusobno udaljene tek par stotina metara. Nekad je to bila prva adresa za mlade, danas ih sve više zaobilaze. Zamjeraju što su trgovine pretrpane, neuredne, a nema ni dovoljno osoblja koji bi poslužilo. Naravno da ni konkurencija ne spava, od Primarka pa do Zare, a tu je i činjenica da mnogi mladi sve češće kupuju preko interneta.

Povrh svega toga onda dolaze i skandali koji su proteklih godina bili povezani s tim trgovačkim lancem. 2016. su novinari otkrili kako u pogonima u Mijanmaru koji rade za H&M rade i malodobnici od 14 godina po 12 sati na dan za satnicu od, preračunato 15 eurocenti, što je polovica minimalne satnice čak i za tu zemlju. Za ovaj koncern u Bangladešu radi čak 200 tvrtki što ga čini najvećim tekstilnim partnerom u toj državi. Nakon što se srušila zgrada Rana Plaza u blizini Dhake 2013., pri čemu je preko 1100 radnika poginulo, H&M je potpisao „Sporazum o zaštiti od požara i sigurnosti radnog mjesta" sa svojim partnerima. Ali kako javljaju neovisni izvori u Bangladešu, tih propisa se nitko ne drži i nitko ne provjerava je li se nešto popravilo.

Osim toga su sve glasnije kritike te „brze mode" koju simbolizira upravo H&M: već i u naporu da pronađu model koji će naći kupce se sve brže mijenjaju kolekcije. A to onda znači i katastrofu za okoliš: modna kreatorica Eileen Fischer je prilikom dodjele nagrade 2015. izjavila kako je modna i tekstilna industrija „na drugom mjestu u svijetu po uništavanju okoliša". Samo naftna industrija je još gora.

Jer dok se kupuje neka sitnica "za obući", jedva da tko misli na otrovne i za radnike štetne kemikalije kojima je ta tkanina bila obojena, na potrošnju vode na industrijskim nasadima pamuka, na transport po čitavom planetu i na koncu na činjenicu da će vaša stara „krpica" završiti na smeću – samo u SAD završi 9,5 milijuna tona odjeće na otpadu, svake godine! Zato je i emisija CO2 tekstilne industrije daleko gora nego i od velikih zrakoplovnih kompanija.

H&M barem uvijek iznova pokušava popraviti svoj image kada je riječ o okolišu: 2016. je mušterije pozvao da svoju staru odjeću predaju u trgovini gdje kupuju novu i obećao da će ona biti korištena za novu odjeću. To je daleko od istine: lanac je priznao da tek tisućina od onoga što se preda (0,1%) doista završi kao nova odjeća.

Jedini koji imaju korist od ove nevolje lanca H&M je jedna termoelektrana u Västerasu u Švedskoj. Kako javljaju tamošnji mediji, iz H&M stižu goleme planine odjeće koja nije prodana u termoelektranu za gorivo. Jedina utjeha je što se tako ipak malčice smanjuje potrošnja fosilnih goriva.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve