Računala su prije 60-ak godina bila velika poput kuće, a mogla su obaviti manje operacija od današnjih elektroničkih edukativnih igračaka za djecu do tri godine. S razvojem tehnologije računala su postajala sve manja i sve moćnija. Od kućišta koja su 80-ih i 90-ih zauzimala dobar dio radnog stola smanjila su se na laptope, a danas i na veličinu smatrphonea.

Ako je vjerovati predviđanju znanstvenika njemačkoga industrijskog diva BASF-a, u budućnosti klasična korisnička računala kao takva neće postojati već će biti toliko mala, a i jeftina, da će biti sastavni dio stvari stvari koje nas okružuju: od obuće i odjeće, preko kućanskih i medicinskih uređaja do hrane, lijekova, automobila i samog stana ili kuće. Takva predviđanja temelje se na razvoju nanotehnologije. Zbog toga je njemački kemijski koncern ovoga tjedna u svojem sjedištu u Ludwigshafenu, gradu na Rajni između Frankfurta i Stuttgarta, organizirao globalnu konferenciju "Nanotehnology: Small dimensions – great opportunities", na kojoj je bio i Poslovni dnevnik.

Društvene teme
Sama nanotehnologija teorijski je poznata još od 50-ih godina 20. stoljeća, a na njezinu su razvoju Nobelovu nagradu zaslužili mnogi svjetski znanstvenici. Ključni su dio svakog "računala" integrirani krugovi koji su prije mnogo desetljeća smanjeni s veličine koju smo mogli vidjeti u starim televizorima na razinu čipa veličine nokta, a kasnije i na razinu mikročipa koji se jedva mogao vidjeti golim okom. Nanotehnologija donosi "integrirane krugove" koji će biti takvi da će se jedva moći vidjeti i mikroskopom.Nanotehnologija obuhvaća veličine koje ne prelaze 100 nanometara. Za ilustraciju o kakvim je veličinama riječ dovoljan je sljedeći podatak: prosječan čovjek visine 170 centimetara u nanoterminologiji bi bio visok 1,7 milijardi nanometara.

Mogućnosti takve tehnologije nemjerljive su u tehnologiji, energetici, medicini, kozmetici, industriji, građevini, prometu, poljoprivredi i prehrani. Gotovo nema sektora koji ne bi imao koristi od napretka takve tehnologije.Andreas Kreimeyer, član Uprave BASF-a i izvršni direktor za istraživanja, objašnjava da će razvoj nanotehnologije dovesti do revolucije u istraživanju i razvoju svih instituta te industrije te da će nastati velik broj novih patenata. "Nanotehnologija je više politička i društvena tema nego što je to znanstvena i poslovna", kaže Kreimeyer. Riječ je o tehnologiji koja će uvelike promijeniti pitanje privatnosti, ali i mnoge današnje tabue.Toga su svijesni i u BASF-u, pa njihov odjel za odnose s javnošću ima nekoliko stotina stručnjaka koji pokušavaju doznati i prilagoditi interese svih zainteresiranih: od eurobirokrata u Bruxellesu, preko njemačkih političara u Berlinu, lokalne samouprave, stanovništva do vjerskih organizacija. Ako se uzmu mogućnosti nanotehnologije u medicini, od liječenja kroničnih bolesti poput karcinoma pa do mogućnosti "nadogradnje" mozga i umjetne oplodnje, jasno je da će tu mnogi imati što za reći, upozorila je Carolin Kranz, čelnica korporativnih komunikacija.Nanotehnologija će utjecati i na razvoj svekolike tehnologije i energetike. Postojeće baterije, bilo da je riječ o klasičnima u aparatu za brijanje ili mobitelu, ili pak malo "jačima" na automobilima, a u novije vrijeme eksperimentalno na brodovima i zrakoplovima, zasad imaju vrlo skromne mogućnosti.

Ako ste prosječni korisnik smartphonea, izvjesno je da ćete ga morati puniti strujom barem jednom dnevno, a često i više puta. Iako je iPhone vrhunska tehnološka stvarčica, činjenica da ima relativno malu autonomiju umanjuje njegove mogućnosti. Problem s automobilima još je izraženiji jer, unatoč sve jačem razvoju električnih automobila, njihova je autnomija neznatno veća od 100 kilometara po punjenju. No, ako bi s jednim punjenjem mogao prijeći tisuću kilometara, ili se pak koristiti u razdoblju od mjesec dana ili godine (npr. američke nuklearne podmornice i nosači zrakoplova moraju nadopunjavati gorivo svakih 20 godina), jasno je da bi to donijelo goleme promjene u naftnoj industriji i tehnologijama koje se temelje na njoj.Posljedično, došlo bi i do velikih promjena u geopolitici i uređenju svijeta općenito. Nanomaterijali bi uvelike mogli poboljšati i građevinski sektor te industriju obuće i odjeće ako bi materijali bili gušći i "pametni" da sami reagiraju na toplinu ili hladnoću. Tvrtka iz Ludwigshafena kreće u izgradnju probnog pogona u kojem bi se trebalo ozbiljno raditi na nanomaterijalima, posebice za građevinsku industriju.

Imaju i dio rijeke
BASF je najveća globalna kemijska industrija s ukupno 112.000 zaposlenih u više od 130 zemalja svijeta. Prihod im je u prošloj godini bio gotovo 74 miljarde eura, što je, za usporedbu, oko 4,5 puta više od hrvatskoga proračuna. Operativna dobit iznosila je 7,27 milijardi eura, odnosno upravo onoliko koliki je hrvatski proračun težak, oko 130 milijardi kuna. Da za tu tvrtku nema krize, pokazuje i stalni rast dividende: 2004. iznosila je 0,85 eura, a lani 2,7 eura po dionici. BASF je i tehnološki lider u svojem sektoru, godišnje ulaže gotovo dvije milijarde eura u istraživanje i razvoj. Samo prošle godine registrirano je 1300 novih patenata. Iako BASF ima malo proizvoda koje izravno plasira na maloprodajno tržište, gotovo nema industrije u svijetu koja ne koristi njihove kemijske supstance: od autoindustrije, prehrane, robe široke potršnje, građevine, farmacije do medicine.

Koliki je industrijski div posrijedi, pokazuje već prvi pogled na Ludwigshafen, u kojem gotovo sve pripada toj korporaciji. U gradu od oko 160 tisuća stanovinika BASF izravno upošljava 35 tisuća ljudi, a još četiri tisuće ih radi izvan tvornice. Usto, uz pogon je vezano 11 tisuća kooperanata. Sama tvornica na površini je od 10 četvornih kilometara uz rijeku Rajnu, a BASF ima i vlastiti rukavac na najvećoj europskoj rijeci. Iz pogona u Ludwigshafenu na dan se otpremi ili dopremi 2500 kamiona robe, a dodatnih 400 dođe i ode riječnim teglenicama koje se obrađuju na nizu dokova. Zanimljivo je i da tvrtka ima neprobojnu uljnu membranu koja razdvaja njihov rukavac od ostatka Rajne, ona je štit da nečistoće od možebitne havarije ne dospiju u rijeku.

Imaju i vinski podrum

Na godinu prodaju oko 900 tisuća boca vina

Ludwigshafen je nastao nekoliko godina prije dolaska BASF-a, koji je osnovan u obiližnjem Mannheimu, a 1865. preselio se na drugu stranu Rajne u Ludwigshafen. Grad je u početku imao 1500 stanovnika, da bi uz kemijski koncern narastao na današnjih 160 tisuća. Stoga gotovo sve što postoji u tom gradu ili je vlasništvo BASF-a, ili ima veze s njim. Koncern posjeduje stambene blokove, tvrtke, restorane, pekarnice, dvorce te vinariju. Iako se BASF ne bavi proizvodnjom vina, imaju jednu od najvećih vinarija u toj zemlji. Kao razlog navode da su globalna tvrtka i da putem vina žele biti povezani s cijelim svijetom. U njihovim je podrumima prosječno oko milijun boca vina iz gotovo svih zemalja. Godišnje prodaju, u restoranima ili putem njihove kušionice, oko 900 tisuća boca vina. Ondje je velik broj raritetnih vina starih i više od 100 godina, a zanimljivo je da imaju i policu s omiljenim vinima njemačkih političara, ali i ostalih javnih osoba. Iako volimo misliti da smo ozbiljna vinska zemlja, u BASF-ovu podrumu, koji je jedan od najbogatijih u Njemačkoj, zastupljeni smo samo s jednim: Badelovim Dinagačem.