“A pohlepa će, zapamtite što vam kažem, spasiti ne samo Teldar Paper nego i onu drugu korporaciju koja ne posluje kako treba, a zove se SAD.” Tim je riječima izmišljeni Gordon Gekko završio svoj poznati govor “Pohlepa je dobra” u filmu “Wall Street” iz 1987. U filmu Gekka stigne zaslužena kazna, no u stvarnom je životu gekoizam doživio uspjeh, a politika utemeljena na ideji da je pohlepa dobra glavni je razlog zašto je najbogatiji postotak stanovništva ostvario porast dohotka znatno brže nego pripadnici srednje klase.

Međutim, danas se trebamo usmjeriti na drugi dio te rečenice, u kojem se Amerika uspoređuje s korporacijom. I ta je ideja u stvarnom životu prihvaćena, a i glavna je točka predsjedničke kampanje Mitta Romneyja: on, zapravo, tvrdi da će naše gospodarstvo u krizi najuspješnije popraviti netko tko ima uspješnu karijeru u poslovnom sektoru. U svojem je nastojanju da to dokaže, dakako, pozornost skrenuo na svoju karijeru, a čini se da je njegov rad u Bain Capitalu, tvrtki za upravljanje privatnim kapitalom, obilježio barem djelić duha Gordona Gekka. Romney je, naime, kupovao i prodavao tvrtke, najčešće na štetu njihovih zaposlenika, a nije tvrtkama dugoročno upravljao. Usto, svoj kredibilitet nije osnažio neutemeljenim tvrdnjama da je “stvarao radna mjesta”. No postoji dublji problem vezan za ideju da ovoj državi treba predsjednik koji je uspješan poslovni čovjek, a taj je da Amerika, zapravo, nije korporacija. Stvaranje dobre gospodarske politike nema veze s povećanjem dobiti tvrtke, a poslovni ljudi nemaju nikakav poseban uvid u ono što je potrebno da bi se ostvario gospodarski oporavak. Zašto državno gospodarstvo nije poput korporacije? Ponajprije, nema jasne početne točke, a druga je stvar što je gospodarstvo znatno složenije i od najvećih privatnih tvrtki. Međutim, najvažnije je to što čak i goleme korporacije većinu onoga što proizvedu prodaju drugim ljudima, a ne vlastitim zaposlenicima; čak i male države većinu onoga što proizvedu prodaju sebi, a velike poput Amerike u velikom su postotku sami sebi glavni klijent. Činjenica da uglavnom prodajemo sami sebi drastično utječe na gospodarsku politiku. Razmislimo o onome što se događa kad neka tvrtka krene nemilosrdno rezati troškove. S gledišta vlasnika tvrtke, što se troškovi više smanje, to je bolje za tvrtku. Međutim, priča je znatno drukčija kad vlada smanji potrošnju usred teške gospodarske krize. Pogledajte samo Grčku, Španjolsku i Irsku – sve su one priglile drastične mjere štednje.

U svakom od navedenih slučajeva stopa nezaposlenosti naglo je porasla jer su vladine mjere štednje pogodile uglavnom domaće proizvođače. Usto, u svakom od navedenih slučajeva smanjenje proračunskog deficita bilo je znatno manje nego što se očekivalo jer je porezni dohodak opao nakon smanjenja proizvodnje i zaposlenosti. Politička karijera ne jamči bolju pripremu za upravljanje gospodarskom politikom nego poslovna karijera, no Romney sam tvrdi da je zbog svoje karijere osobito podoban za upravljanje državom. Jesam li spomenuo da je posljednji poslovnjak koji je stanovao u Bijeloj kući bio Herbert Hoover? Postavlja se i pitanje razumije li Romney razliku između upravljanja tvrtkom i upravljanja državom. Pomalo me iznenadio njegov posljednji istup u kojem brani svoj radu u Bain Capitalu – naime, rekao je da je učinio istu stvar koju je učinio Obama kad je spasio automobilsku industriju te su pritom mnogi radnici ostali bez posla. Čovjek bi pomislio da Romney ne bi htio spominjati vrlo uspješan potez koji su svi članovi Republikanske stranke, pa i on, u to vrijeme kritizirali. No osobito me se dojmilo kako je Romney opisao Obamine postupke: “Učinio je to da spasi poslovanje.” Ne, nije zato – učinio je to da spasi industriju, a time i radna mjesta. Zar Romney ne shvaća u čemu je razlika? Americi je svakako potrebna bolja gospodarska politika nego što je sad imamo, a iako većinu krivnje za lošu politiku snose republikanci i njihovo destruktivno opiranje bilo čemu konstruktivnom, i predsjednik je počinio povećih grešaka. No nećemo ostvariti bolju politiku ako čovjek koji sjedi u Ovalnom uredu smatra da je njegov posao otkup Amerike d.d. zaduživanjem.

Paul Krugman