'Nikad u 30 godina nisam bio blokiran, a da radim 8 sati na dan, ne bih uspio'

Proizvode alate za prosijecanje, kalupe...; vlasnik Anto Barbarić/Ivica Galović/PIXSELL Proizvode alate za prosijecanje, kalupe...; vlasnik Anto Barbarić/Ivica Galović/PIXSELL

Već imaju popunjene sve kapacitete do lipnja iduće godine, izvoze većinom u Europu, ali i Japan.

Anto Barbarić, vlasnik alatnice Microplet iz Pleternice, najbolji je obrtnik u 2016. prema izboru Ministarstva poduzetništva i obrta. Kriteriji su bili rast i razvoj obrta, uredno poslovanje, ispunjavanje obveza prema zaposlenicima i državi, rast broja zaposlenih, ulaganje u strojeve i opremu... Barbarić je bio presretan izborom iako kaže kako ne bi bilo nezasluženo ni da je priznanje otišlo u ruke nekom drugom kandidatu.

"Moj je obrt poznat po točnosti, kvaliteti i visokoj razini međuljudskih odnosa. Ljudima koji dođu u tvrtku i dive se novim strojevima uvijek kažem da ne gledaju strojeve nego radnike, jer oni su naša vrijednost", kaže Barbarić, koji se u poduzetničke vode otisnuo još 1982. godine. Kao radnik nekadašnjeg pleterničkog Oropleta kupio je stroj za plastiku i počeo se baviti dopunskom djelatnošću, a okušao se i u proizvodnji hulahupki. Microplet je otvorio 1993. u podrumu obiteljske kuće, da bi se kasnije preselio u gradsku poduzetničku zonu. U proteklih nekoliko godina nabavio je najsuvremenije strojeve, a danas zapošljava 22 radnika.

Proizvodi alate za prosijecanje, oblikovanje i ekstruziju, kalupe, brizgane, prešane i štancane izratke od plastike ili metala te laserski rezane dijelove, a više od dvije trećine proizvodnje namijenjeno je europskom, pa čak i japanskom tržištu. Kako sam kaže, sigurno je da u Hrvatskoj ima profitabilnijih obrta od njegova, ali on u više od 30 godina poslovanja nikada ni jedan dan nije bio blokiran, niti je bilo kome ostao dužan.

"Promet nam je rastao sve do 2009., kad nas je kriza malo uzdrmala i usporila. No, upornim radom opet smo se dignuli. Iz godine u godinu rastemo. Već imamo popunjene sve kapacitete do lipnja iduće godine", ističe Barbarić. Uz onu u Đuri Đakoviću, njegova je alatnica danas jedina preostala u Slavoniji. Sve druge su propale. "Da radim samo osam sati na dan, ne bih uspio. Poslu sam posvećen 12 do 14 sati na dan. Sve druge stvari sam zanemario, osim obitelji, ali to je cijena uspjeha. Drago mi je što se hrvatsko tržište u metalnoj industriji budi. Pozivam mlade da se odvaže, pokrenu svoj biznis i ne dopuste da stranci koriste njihovo znanje", zaključio je Barbarić.

Komentari (9)
  • ricardo
    ricardo 19:42 2.10.2016.

    Fascinantno mi je kako se svi prave grbavi vezano za pauzu uracunatu u radno vrijeme.
    Koliko bi porastao BDP da se radi prakticki sat vremena vise, odnosno da se odradi samo ono sto je i placeno.

  • ricardo
    ricardo 19:23 2.10.2016.

    Kako objasnjavas da su svi pametni u HR a imaju BDP po glavi tipa 13000 usd.
    Kako onda objasnjavas da neradnici austrijanci imaju samo tri puta vise od nas.
    Austrijanci imaju proizvod koji moze pokriti troskove tih praznih hodova dok to nase firme nemaju.
    Na tvoju listu bih dodao i tocku 4. Otimacina kvalitetnih firmi za ljudima koji vuku.
    Tocka 5. Kompenzacija adekvatno trudu.
    Tocka 6. Cini mi se da je tebi draze sjedenje po kavama pa si zato i izdrzao samo 2,5 godine

  • jmicoud
    jmicoud 19:00 2.10.2016.

    delboy


    ricardo


    Dodao bih da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja gdje se pauza racuna u radno vrijeme. Znaci austrijanac provede 9 sati na poslu a dobije placeno 8. Hrvat radi 7 sati a dobije placeno 8 sati.
    Mogu reci da ja to jednostavno ne razumijem.
    Vezano na temu clanka, osobno ne poznam nikoga tko radi manje od recimo 50 sati tjedno. A i ne znam koju bih imao zajednicku temu sa nekime tko ide svaki dan kuci u 1500


    igrom slučaja radio sam u austriji 2 i pol godine. većih neradnika nisam u životu vidio. to što ti govoriš je smiješno jer oni ne rade efektivno niti 2 sata dnevno. a majstori su u spajanju praznika i slobodnih dana, štoviše, oni su to izmislili i imaju čak i poseban naziv za taj slobodni dan. no, istina je da tamo sve štima jer su koncentrirani na posao, rade barem tih 2 sata efektivno. slovenci također. naši efektivno rade 35 minuta, a na poslu sjede 12 sati. austrijanci i slovenci ne njeguju tu kulturu vas tzv. radoholičara jer se iza svakog radoholičara krije:
    1. nesposobnost da posao napravi u roku
    2. bijeg od nesređenog privatnog života
    3. a 1. i 2. utječu na uspješnost firme.

    prema tome, poštedite nas tih komunističkih uranilovki i radite efektivno. to je bitno. a ne sjediti u firmi od 8-16, nebitno je koliko ti je plaćeno, a raditi pola sata, dok si ostatak vremena na fejsu i forumima…eto, tako se radi. dakle, kad se radi, onda nema zajebancije. ali u 16 sati firma zatvara vrata i ZABRANJENO je ostajanje prekovremeno. To su prave firme, a sve ostalo je glumatanje. Pa grad je krcat cijeli dan , auti idu usred radnog vremena po gradu, ljudi se vozaju, glumite da radite, glumite poslovne ljude, hodate od kafića do kafića, ručkovi i večere…to nije posao. to je kur.čenje.

    Odličan komentar!

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve