Hrvatska tvrtka razvila softver koji je 20 puta brži od NASA-inog

Foto: Žarko Bašić / Pixsell Foto: Žarko Bašić / Pixsell

Brži su od NASA-e. Najbolja je to reklama za zagrebačku kompaniju za koju donedavna gotovo nitko nije ni znao, mada posluje već 20 godina.

Hrvatsku tvrtku Amphinicy Tehnologies Europska komisija prepoznala je kao svjetski ključnog igrača koji će pomoći svemirskoj industriji da spore veze sa Svemirom pretvori u ultrabrze. Amphinicyjev softver zvan Blink čak je 20 puta brži u preuzimanju podataka sa satelita od rješenja koje koristi američka NASA. Frane Miloš, operativni direktor Amphinicy Tehnologies, otkrio nam je kako je to raditi svemirsku tehnologiju iz Zagreba.

Nezaposlenost je i dalje velika, ali vi stalno zapošljavate. Kao i ostali predstavnici CISEx-a najveću potrebu imate za programerima. Zašto se tehnološke tvrtke toliko žale na nedostatak IT kadrova?

Kako je Hrvatska postala članica Unije nestale su i posljednje prepreke mladima da odu na zapad. Paralelno se u Hrvatskoj pojavila kultura startupa koja mlade potiče da isprobaju sami biznis, a tek onda razmisle za koga će raditi. Danas imate mnogo mladih koji završe fakultet, nemaju ni obitelj ni kredita, a imaju znanje, diplomu i maštaju raditi startupe. To ne mora biti samo u Hrvatskoj. Neki se žele oskušati u npr. Berlinu. S druge strane, velike svjetske firme kao Google, Amazon ili TripAdvisor imaju ured u Dublinu pa je i odlazak u taj grad mladima interesantan. Generalno, ne znam kako takve zadržati u Hrvatskoj. I stoga imamo problem, jer ne samo da obrazovni sustav stvara malo IT kadrova, već je teško privući i zadržati one najbolje.

Kako se Amphinicy Technologies nosi sa time?

Imamo tu svemirsku notu. Jedino smo mjesto u Hrvatskoj gdje danas možete razvijati softversku podršku za satelite i svemirske programe. Ili pak raditi na satelitskoj komunikaciji za cruisere pa putovati u Miami na službeni put. No, takvih poput nas svega je šačica. Ako niste Infinum, Nanobit, Five (bivši Pet minuta) ili Amphinicy, imate velikih problema s privlačenjem talenata.

Može li visoka plaća riješiti taj problem?

Nije to svima najvažnije. Visoka plaća samo odgađa problem, ali ga ne riješava. Talenti traže izazove i ugodnu radnu atmosferu. Žele raditi u hrvatskom Facebooku, Google ili Appleu. Bitno je da mogu sjediti na pilates lopti ako žele, da mogi igrati stolni nogomet, i uživati u domaćoj atmosferi gdje im kuharica kuha ručak od zdravih namirnica s Dolca, besplatnu kavu, fleksibilno radno vrijeme... Mi im to sve nudimo. Danas su vam programeri spremni prijeći u tvrtku zbog prestiža, brenda i izazovne vizije. Govorimo o situaciji koja je atipična za hrvatsko tržište rada.

Može li se reformom obrazovanja rjiešiti problem?

Možda bi se i moglo kada bi se u školama naglasak stavio na inženjerski pristup. No, ne vidim da se ide baš u tom smjeru. Imate niz certificiranih tečajeva za IT stručnjake. Paralelno, dobili smo niz ljudi koji su napravili neku aplikaciju i koji se precjenjuju. Moj je stav da fakulteti poput FER-a, FOI-ja i FSB-a vrlo dobri u oblikovanju razmišljanja studenata. Ako je netko prošao kroz FER, izgradio je sistematično pristupanje rješavanju problema, naučio je paradigme, matematiku, fiziku itd. Ključ je u inženjerskom razmišljanju. To nam je mnogo važnije nego certifikati. Znanje je danas široko dostupno i dovoljno je da čovjek voli učiti pa kvalititeni inžinjeri brzo uče nove tehnologije.

Ali ne čini mi se da je to problem samo Hrvatske?

Da, nestašica takvih ljudi je prisutna u cijelom svijetu. Obrazovani sustavi se nisu prilagodili, a cijelu Europu zatekla je kultura startupa. S tim da u satelitskoj industriji imamo još veći problem nego ostali softveraši, jer je potrebno još dodatnih znanja vezanih uz satelitsku nišu, koji se najčešće ne dobivaju kroz fakultetsku izobrazbu.

Znači li to da nemate baš dobro mišljenje o startupima?

Baš suprotno. Startupi nisu ništa drugo nego mlade, nove razvojne tvrtke. One potiču razinu inovativnosti u cijeloj Hrvatskoj. Mislim da mladima itekako treba dati da se okušaju u startupima. Bolje je da to probaju u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, nego da odlaze u Berlin ili London. To bi bila daleko veća šteta. Kod nas na razvoju startup ekosustava mnogo rade ZIP, CRANE, HAMAG-BICRO i to je jako, jako dobro.

Koliko imate zaposlenih?

Sad zapošljavamo 32 stručnjaka. Do kraja godine bit će ih 34.

Kako je moguće da 30-ak stručnjaka 300 metara od Jelačićeva trga, radi 20-ak godina, a da se o tome malo zna?

Nije da smo cijelo ovo vrijeme bili tvrtka od 30 ljudi i da smo stalno bili 300 metara od srca Zagreba. Do prije 10-ak godina bilo nas je pet. Biznis se počeo zahuktavati posljednjih godina. Prvo smo narasli na 11 zaposlenih i preselili iz periferije na Zrinjevac. Bili smo zatajni, jer je i to inženjerskog pristupa. Nije nam bilo ključno da imamo snažan brend u Hrvatskoj. Kad smo unazad šest godina krenuli u širenje i odlučili se da je bolje imati tri manje tezge nego jednu veliku, Hrvatska se počela izvlačiti iz ljušture. Otvorili su se predpristupni fondovi EU, a ministarstva i vladine agencije su počele podupirati istraživanja i razvoj, i to posebno u malim i srednjim tvrtkama. Mislim da su paralelno i tvrtke počele poslovati transparentnije. Počele su se otvarati prema izvozu i zapadu.

Znači vi niste jedna od onih IT tvrtki koje su se bojale da im Porezna uprava, čim shvati da ima novca na računu, dođe pronaći kakav ‘krivi zarez’ da bi malo obogatila proračun?

Nisu nam nikad tako došli. Naravno da oni rade uobičajene kontrole. No, mi imamo vanjsko računovodstvo i, po onome što smo vidjeli, Porezna uprava radi korektno. Kad bi i našli neki ‘zarez’ onda bi nam dali uputu da to bolje preciziramo. Zadnje čega se sjećam je da smo morali prevoditi sve stavke računa, jer poslujemo sa inozemstvom. No, sve je to uobičajen posao.

A političari? Niste se bojali da se njima pronađete na radaru?

Ne. Istina je da je do ranih 2000., znači prije krize, u Hrvatskoj vladala klima u kojoj si vrlo lako mogao nekome stati na žulj ili doći pod radar. Stvarno nije bez vraga bila ona priča o ‘hrvatskom jalu’. Dakako da i dalje ima onih koji vide kako vam ide i prvo kopaju nije li vam možda neki rođak zaposlen u Vladi. No, toga je manje i mislim da od toga na ovim prostorima nikada nećemo biti imuni.

Znači EU i startupi su vas natjerali na akciju?

Tako nekako. Sad smo aktivni na društvenim mrežama, imamo vlastite odnose s javnošću, a zaposlili smo i osobu za ljudske resurse. Talenti su nam jako važni. Kad netko dođe raditi za nas takoreći dvije godine uči. Sretni smo što većina nakon tog razdoblja ostaje, ali nije nam svejedno ako netko odluči otići. Zato imamo koordinatora za ljudske resurse. Svaki kvartal razgovaramo sa zaposlenicima. Imamo razrađen sustav kojim potičemo sinergiju, inovacije, a u konačnici i razrađen sustav nagrađivanja. Potičemo zaposlene da idu na konferencije i da drže predavanja. I to po cijelom svijetu.

I dalje u Hrvatskoj ima visokotehnoloških tvrtki koje su zatvorene zbog niza razloga. Kakvo je vaše iskustvo, sad kad ste se otvorili javnosti?

Imamo novi proizvod Blink. To je onaj koji može skidati podatke sa satelita i obrađivati ih 20 puta brže od softvera koji ima NASA. Cilj je s time ići globalno. No, zahvaljujući tome što smo se otvorili javnosti, za nas su saznali i potencijalni partneri i klijenti. Konkretno, zadnji poziv koji smo dobili je iz Silicijske doline. Jedna velika kompanija želi istražiti partnerstvo ili neki drugi oblik suradnje.

Blink bi trebao dati širokopojasnost satelitskoj komunikaciji u domeni promatranja Zemlje. U kojoj je fazi razvoja?

Prototip je gotov. Trenutno pregovaramo sa Europskom svemirskom agencijom i SES-om, odnosno bivšom Astrom, da ga testiramo na operativnim satelitima. Najbliže smo dogovoru da to bude na ESA-inoj Copernicus misiji. U razvoju nas je prvo pomogao hrvatski HAMAG-BICRO, a posljednje priznanje dobili smo od EK kroz sredstva iz Obzora 2020. Sad smo u sastancima na tu temu. Zvali su nas iz Pariza, Rima, Silicijske doline, Njemačke...

Hrvatski astronom Korado Korlević nedavno je upozorio da je upravo prijenos podataka sa satelita, posebno NASA-inih misija u dalekom svemiru, jedan od najvećih problema u istraživanjima svemira danas. Vaš Blink to rješava. Koliki je njegov potencijal?

Generalno je to problem. Kod NASA-inih misija u dalekom svemiru nemate samo problem zagušenja postojećih linkova, već i činjenicu da vam se u komunikaciji prema udaljenim satelitima mogu ispriječiti planete, mjeseci pa i Sunce. No, mi smo više fokusirani na ovozemaljske primjene. U našem području imate velike igrače (svojevrsni oligopol) koji opslužuju postojeće satelite. Međutim, mi smo jedini koji imaju rješenje za komunikaciju s ovim novim, malim, jeftinijim satelitima kakve u stotinama komada žele lansirati Facebook, Google i ostali igrači. To su sateliti koji lete na 400 do 1200 kilometara visine. Oni se kreću strahovitim brzinama i stoga su dnevno vidljivi svega nekoliko puta po 20 minuta. Njima treba Blink, jer moraju u to kratko vrijeme prenijeti što više podataka na zemlju i pri tome to napraviti pametno. Znači, ne slati podatke koji su dupli ili irelevantni. Blink tu briljira.

Za što će se koristiti ti sateliti?

Za nadgledanje zemlje iz svemira, internet itd. Tu govorimo o rastu tržišta od 80 do 100 posto godišnje tijekom narednih pet godina. Paralelno se pojavljuju nove klase satelita, oni mikro i nanosateliti. Danas nije neobično da se u svemir žele slati sateliti veličine Rubikonove kocke s kojom se možda doma igrate. Satelitska industrija se okrenula naglavačke. Ono što se prije plaćalo milijardu dolara sada stoji milijun. Čak i sveučilišta danas planiraju lansirati satelite. U jedan startup koji ima plan slati satelite nedavno su uložili Google i SpaceX, koji misle lansirati 4000 malih satelita. Google sam želi ih lansirati nekoliko tisuća. Mi imamo rješenje po modelu ključ u ruke za takve igrače.

To ste stvarno razvili u Hrvatskoj?

Da. Sva tehnologija koja je u Blinku razvijane je u Zagrebu. Želja nam je i certificirati softver ovdje, dobiti certifikate itd. U taj smo projekt dosad uložili više od 200 tisuća eura i dalje ulažemo. No, ključ je u talentima.

Kako se štitite od toga da vam konkurencija ne ukrade takav proizvod? Zazirete li zbog toga od clouda?

Dosta smo razgovarali o industrijskoj špijunaži. Za početak smo se legalno zaštitili. Važno je znati da softver u EU ne možete patentirati. Možemo patentirati koncept i zato njega štitimo. U drugom koraku imate sve ostale oblike zaštite, ali najbolje je vidjeti na kakvom ste tržištu. U biznisu u kojem smo postoji nekoliko velikih igrača. Drugim riječima, imate oligopol proizvođača kojima je cilj držati cijene i nemaju tolike potrebe ulagati u inovacije. Nadalje, imate vrlo konzervativnu industriju koja ne daje prilike neprovjerenim igračima, znači startupima. U takvim uvjetima ne morate imati problema sa industrijskom špijunažom ako ste spremni naći zajednički jezik s velikim proizvođačima i s njima zajedno doći do konzervativnih kupaca. Njih pet do šest će po svemu sudeći biti naši partneri.

A jeste li u cloudu?

Servere na kojima radimo razvoj držimo kod sebe, ali i u cloudu. Mislim da je cloud pitanje poslovanja u 21. stoljeću, i treba se strateški postaviti prema tome. Najveći problem malih, inovativnih tvrtki nije u kopiranju, već u tome da će netko razviti i početi prodavati stvari prije vas. Zato želimo biti globalni predvodnik u svom segmentu.

Kako to ostvariti? Kako država može pomoći?

EU je izgradila mehanizme kojima to čini. Apelirao bih na vlast, bez obzira koja bila nakon izbora, da pregovore o članstvu Hrvatske u ESA-i ne stavi u ladicu. ESA jako dobro potiče suradnju, a ima i budžet za razvoj i projekte. Primjerice, Amphinicy bi na taj način lakše radio patente, mogao lakše partnerirati s tvrtkama iz Njemačke, Francuske, Italije i Velike Britanije te bi mogli sudjelovati u konzorcijima koji bi bili konkurentni onima u SAD-u i Japanu.

A financijski efekt za vas? Po broju zaposlenih?

Konkretno, Amphinicy bi u dvije godine narastao za barem 50 posto u prihodima i broju zaposlenih. No, priča je zapravo mnogo šira i ima veće posljedice po hrvatsko gospodarstvo.

Kakve?

Kad bi nas ESA stavila na svemirsku mapu Europe, to bi bio znak da radimo na tome da postanemo zemlja u kojoj se radi razvoj visoke tehnologije. Tužno je da se Mađarska i Rumunjska nalaze na toj mapi, a Hrvatska ne. Osim toga, nacionalni klaster za svemirsku tehnologiju dobio bi puni smisao. Tvrtke poput naše, zatim S3, Končara, Hipersfere i drugih dobile bi priliku da razvijaju svemirsku tehnologiju kroz konzorcije na europskoj razini. To bi omogućilo da se više afirmira fakultete da stvaraju stručnjake za svemirsku tehnologiju. Da rade na projektima solarnih ćelija, spektralnih analizatora, ali i da stvaraju stručnjake za promet u svemiru, svemirsko pravo, ekonomiju i druga područja. Za razliku od EU fondova, ESA sve to financira mnogo izravnije i jednostavnije, a potaknula bi i otvaranje niza svemirskih kompanija u Hrvatskoj.

Vi imate i podružnicu u Luksemburgu. Znači li da već radite s ESA-om?

Da, to može samo naša podružnica u Luksemburgu. U Zagreb ne smijemo donijeti te projekte ni taj novac. To je tužno, jer ovdje već imamo tvrtke poput Končara koji proizvode transformatore, solarne ćelije i termičku izolaciju koju svemirska industrija treba. Imamo Applied ceramics u Sisku koji radi finu keramiku ili pak RIZ koji je svjetski stručan u radiokomunikacijama.

Što kaže Vlada?

Čekamo odgovor. Predložili smo im da se osnuje Hrvatska svemirska agencija. Cilj je da ona bude pomoćno tijelo koje bi pomoglo državi pri ulasku u ESA-u. To je model kakav imaju Italija, Francuska i Njemačka. U Luksemburgu to pak radi njihov pandan Hamag-Bicroa. Više je modela. No, Hrvatska zasad nije usvojila nijedan.

Iduće godine ESA i ruski Roskosmos pokreću niz misija na Mars. Znači li da hrvatske tvrtke neće moći sudjelovati, jer Hrvatska još nije otvorila pregovore s ESA-om?

U onom djelu gdje će ESA biti investitor Hrvati zasigurno neće moći sudjelovati, jer nismo članica. Tamo gdje financira EK, poput projekta Galilea i Copernicusa, tu možemo sudjelovati. Članica smo EU, ali ujedno smo i jedina članica Unije koja nema nikakav službeni status u ESA-i. Tu postoji i dodatna dimenzija. Natječaji koje radi ESA uključuju proizvodnju satelita i zemaljaskih stanica, a one koje radi EK razvoj i nabavku softvera za obradu slike, zatim web portala i sličnih korisničkih sučelja. Mi ne možemo raditi ni na europskoj misiji na Mars. Ne možemo se uključiti u projekt prvog satelita oko Sunca itd. Nećemo moći raditi ni na projektu EDRS-a, odnosno svemirskog zrcala. Na tom projektu kroz javno-privatno partnerstvo sudjeluju ESA i Airbus. Projekt se financira djelom iz EU fondova, ali pitanje je kakav će tvrtke iz Hrvatske imati pristup.

Kad se priča o svemiru, najčešće se priča o NASA-i. Zašto ste vi toliko preokupirani s ESA-om?

Zato što je to europska priča, a mi živimo u Europi, i zato što EU svemir vidi kao polugu razvoja. Znači, to je dio i hrvatske razvojne priče, ako je želimo. EU će kroz ESA-u u narednom razdoblju potaknuti i veliki val razvoja. ESA je napravila Galileo, pandan američkom GPS-u. Riječ je o sustavu koji je pouzdaniji od GPS-a, precizniji, koji se može nadograditi da radi u zatvorenom prostoru pa se može koristiti za navigaciju po terminalima aerodroma i koji k tome ima povratnu vezu pa djeluje kao beacon u slučaju da vas je zatrpala snježna lavina. Sad se priprema val natječaja za razvoj rješenja za pametne gradove temeljene na Galileo tehnologiji. Bit će mnogo ESA natječaja za mobilne aplikacije koje se temelje na Galileu.

Ali zašto zamijeniti GPS?

Zato što EU želi biti autonomna svjetska sila, a to ne može biti ako je ovisna o SAD-u ili Kini. U vrijeme rata u Perzijskom zaljevu Amerikanci su demonstrirali kakvu moć imaju zahvaljujući GPS-u. Zbog te operacije na dva su daa drastično povećali preciznost GPS-a na svojim GPS satelitima da bi bolje mogli upravljati flotom i projektilima. Jednako tako mogu smanjiti preciznost GPS-a kad god to požele.

Komentari (3)
  • atarin
    atarin 9:32 23.11.2015.

    Izvadak iz oglasa velike svjetske tvrtke koja zapošljava programere i IT strucnjake:
    “Neiskustvo mladih ljudi, koje zadnjih godina kontinuirano zapošljava, kompaniji nije problem jer ima dobro razvijen i uigran proces uvođenja mladih u posao. Tijekom pripravničkog staža svaki mladi zaposlenik ima mentora koji je zadužen za njegovo sistematično i efikasno uključivanje u posao. U kompaniji zajedno rade četiri generacije i njihovo iskustvo, znanje, energija, ambicije i entuzijazam stvaraju sjajnu sinergiju visokog učinka.”

    Dok naše tvrtke za koje se nije ni culo drze oglase u kojima traze mladu osobu od 20-22 godine sa 10 godina iskustva u poslovnom okruzenju, znanje programiranja u bar 5-6 jezika i na 4 platforme.
    Nije stvar u udobnim foteljama, osobnim kuharima ni stolnom tenisu, vec u tomu sto strane firme od samog pocetka rada za njih krecu ulagati u zaposlenikovo daljnje obrazovanje i nude napredovanje, dok nasi traze vec gotovog radnika kojeg bi mogli cijediti do zadnjeg grama energije. A gotovi radnik ce sigurno ici raditi za puno bolje novce, pa taman i u stranu drzavu.

  • Antonijo
    Antonijo 11:45 22.11.2015.

    Dobro, bravo.

  • fahrudin
    fahrudin 11:34 22.11.2015.

    E to je vec ozbiljan pristup i plan za rast i razvoj. Kapa dolje.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve