Nedavno obajvljene brojke o padu turističkog prometa od 15 posto s kojima je izašla Hrvatska narodna banka (HNB), dvostruko su djelovale na hrvatsku javnost: zbunjujuće i otrežnjujuće. Zbunjujuće, jer se do tada baratalo s nekim drugim brojkama, a otrežnjujuće jer se balončić o sjajnim rezultatima ispuhao sa samo jednom brojkom. Većini onih koji se bave ovim poslom, turizmom, hotelijerstvom ili ugostiteljstvom, ovakvo sivilo turističkog prometa nije nikakva novost. Uostalom, prije godinu dana su poduzetnici okupljeni u Udruzi ugostiteljstva i turizma predviđali pad od 10 posto. Neki su nas tada napadali kao defetiste, pesimiste, političke protivnike, crne prognozere. A potvrde naših realnih procjena smo dobijali kroz svoja financijska izvješća, ali i u razgovorima sa svojim kolegama. Nas nije mogao zavarati nikakav optimizam kojeg se dijelilo s ekrana nacionalnih televizija, niti brojke s brojem dolazaka, odlazaka, noćenja i slični malo korisni podaci.

Podizanje kvalitete
Kad je već riječ o ovakvom brojanju turističkih uspjeha, a pod otrežnjujućim učinkom podataka HNB-a, svatko tko se imalo razumije u poslovanje u našoj djelatnosti znade da se hrvatska turistička privlačnost i uspješnost može mjeriti isključivo kroz ključne elemente poslovanja u turističkoj industriji. Sukladno europskoj praksi glavna se vrijednost turizma treba očitovati u gospodarskom rastu, razini zaposlenosti, a za što je nužno podizanje kvalitete turističke ponude. A kvaliteta je u trenutnoj situaciji izrazito ugrožena. Zato je važno što će učiniti naše resorsko ministarstvo ali i Vlada kako bismo od turizma učinili istinski profitabilnu djelatnost. Od ovakvog pristupa i odnosa prema turizmu sve će manje biti interesa poduzetnika za ovaj sektor, kako za investiranja tako i za zapošljavanje. A posljedice toga će drastično osjetiti i država kroz smanjenje prihoda, kroz otpuštanja i smanjenja plaća zaposlenih. Kakva je kratkovidnost predlagatelja i donositelja zakona koji se naslanjaju na našu djelatnost vidljivo je iz nekoliko primjera koji su nas izravno pogodili, a našu profitabilnost sveli na pronalaženje formule opstanka. Da krenemo od onih najjednostavnijih, i običnom čitatelju najbližih: propisi o nula promila i zabrana pušenja. Bez želje da polemiziram s bilo kime o ovim temama, osvrćem se na ekonomske učinke obiju mjera. Predlagatelj ovih mjera morao je voditi računa i o ekonomskim učincima predloženih rješenja. I ne samo to: morao ih je dovesti u kontekst ekonomskog trenutka u kojemu poslujemo ali i provući kroz prizmu posebnosti zemlje u odnosu na sve druge koje su imale predispozicije da krenu s takvim rješenjima. Ovim se anomalijama, da budemo blagi, može nadodati i neradna nedjelja i izravni učinci ove suspendirane odredbe Zakona o trgovinama na hrvatski turizam. Mogu se navesti i neka rješenja iz Zakona o radu koja kao da su previdjela da se u turizmu mora i raditi. Ili, neka najnovija rješenja iz Zakona o turističkom zemljištu gdje se pokušava arbitrirati u jednom izrazito važnom području a da se nije ozbiljnije razmislilo o učincima na poslovanje tvrtki u izrazito kriznoj godini. Kad svemu tome što je u domeni središnje vlasti, dodamo razne uredbe i pravilnike lokalnih vlasti o vodnim naknadama, spomeničkim rentama… gdje li nam je kraj?! Nepresušni izvor nameta i udara koji su opasno ugrozili opstojnost poduzeća u turizmu. Imajući na umu sve ove djeliće našeg turističkog mozaika postaje nam jasno da je ova naša industrija na samom raskršću. I stojimo, neodlučni, razročni: jednim okom gledamo naprijed a drugim nazad. Taj put vodi prema novom pristupu u kojemu se uvažavaju posebnosti ove djelatnosti, u kojemu se prilikom donošenja zakona konzultira i struka, u kojemu se vodi računa da djelatnost pridonosi BDP-u.

Politička odlučnost
Na tom putu su novi projekti, nove investicije i novo zapošljavanje. I, da – tu se ne broje noćenja, već ekonomski učinak i profitabilnost. Drugi nas put vraća nazad, prema smanjenju prihoda, smanjenju zaposlenosti. Na tom drugom putu sve je manje investitora, koji i ove započete investicije usporavaju, a one predviđene skrivaju u ladicama da ih nitko ne vidi. Na tom se putu nalazi veliki broj nezaposlenih koje su otpustile hotelijerske i turističke tvrtke, kojima Zavod za zapošljavanje (ili za nezaposlene) plaća naknadu za nezaposlenost. I kad bi bilo koga u ovoj državi pitali koji bi put izabrali nema nikoga tko bi rekao da hoće nazad. E, samo što sad za onaj put naprijed treba poduzeti mnoge korake. Treba imati puno veću političku odlučnost i spremnost na promjene. Evo nekoliko prijedloga mjera koje naizgled imaju samo kratkoročni učinak, odnosno one su samo na prvi pogled usmjerene na održivost sektora – očuvanje poslovanja i radnih mjesta, odnosno da se održi poslovanje sektora i ublaže posljedice globalne krize. Međutim, njima se stvara samo podloga da se u ovoj godini zagledamo na onom raskršću s oba oka prema naprijed. Ove mjere s kratkoročnim učinkom omogućit će dugoročno pozicioniranje sektora kao strateške djelatnosti naše zemlje.

Strategija razvoja
Među te mjere na sam vrh spadaju već dugo godina spominjano smanjenje izvanproračunskih davanja (spomenička renta, vodna naknada, ZAMP, RTV pretplata) i povećano ulaganje u ciljanu promociju na svim razinama. Među njih spadaju i poticaji za turoperatere i autobusne prijevoznike, subvencioniranje noćenja za domaće turiste tijekom sezone; subvencioniranje troškova plaća zaposlenih (doprinosa ili dijela plaće tijekom vansezone). Veliki bi pozitivan učinak bio i od smanjenja stope PDV-a – na 10 % za hranu i piće te na 6 % za smještaj. U dijelu održivog investicijskog ciklusa potreban je reprogram kredita i povoljniji uvjeti kreditiranja za nove investicije. U monetarnoj sferi je potrebno ublažiti pritisak na tečaj ili ublažiti isti priznavanjem statusa izvoznika. Tu svoje mjesto nalaze i ulaganja u ekologiju kroz državne – javne investicije, financiranje iz EU fondova projekata energetske učinkovitosti. Organizacija usavršavanja i obrazovanja radne snage u vansezoni zajedničkim programima financiranja još je jedna mjera koja je usmjerena na povećanje kvalitete usluge u zemlji. Uporedo je važno pokrenuti i kvalitetni rad na donošenju strategije razvoja hrvatskog turizma i izrada dubinske analize. Što reći na kraju? Moramo prestati govoriti o turizmu na dosadašnji način, ali i odnositi se prema njemu kao do sada. Turizam mora prestati biti deklaratorna strateška djelatnost i postati istinski stup hrvatskog gospodarstva. To mora postati i po zakonskim prijedlozima ali i po pozicioniranju djelatnosti u društvu. Ovakav odnos traži i preispitivanje pozicije Ministarstva turizma, njegovu organizaciju i kompetencije, ali još više i HTZ-a koja je ovakva kao sada, zrela za kopernikanski obrat. HTZ mora prestati biti doživljavana samo kao još jedan od parafiskalnih nameta. Hrvatskoj treba suštinska promjena odnosa prema turizmu, pa i kroz ove organizacijska pomjeranja. Za ove poteze i zaokret, vodeći ljudi u državi koji snose odgovornost odluka i u turizmu mogu tražiti i imati u nama, HUP Udruzi ugostiteljstva i turizma, istinskog sugovornika i iskrenog partnera. Mi smo i do sada iskazivali svoju zainteresiranost za sudjelovanjem u kreiranju nove strategije turizma. Nije nas se slušalo. Možda će ova kriza ohladiti neke glave i pomoći da se saslušaju oni koji o tome poslu ipak nešto i znaju.

Jako Andabak, predsjednik HUP-ove Udruge ugostiteljstva i turizma