Novim pravilnikom Ministarstva financija propisana je i obveza prijave vlasničkog ili suvlasničkog udjela u trgovačkim društvima.

Dobra vijest zaista bi bila izvrsna kada se ne bismo sjetili da smo već odavno trebali imati slične zakone i pravilnike. Davanje većih ovlasti Poreznoj upravi za praćenje imovine ne bi trebalo razočarati nikoga tko nema što skrivati i želi uredno poslovati. Međutim, u Hrvatskoj vlasničke udjele i međusobnu povezanost tvrtki i osoba, a samim time i tijek novca, još je vrlo lako skriti i od Porezne uprave i javnosti. Mali, ali značajni primjer je Registar trgovačkih društva na internetu. Za dionička društva postoji regulativa i prilična dostupnost podataka, ali za ona s ograničenom odgovornošću je razina podataka sramotna. Za razliku od susjedne Slovenije ili Srbije u kojima se na internetu uz ime tvrtke dobiva i vlasnička struktura s veličinom udjela, u Hrvatskoj dobijete ime osnivača i ime direktora. Direktori i osnivači su tako često osobe koje imaju malo veze s tvrtkom, nego su čisti paravan. Želite li doznati podatke o suvlasnicima, čeka vas “papirologija” i molbe trgovačkom sudu, a na kraju ćete vjerojatno odustati kad shvatite da biste trebali podnijeti četiri ili pet molbi a da i dalje niste raspetljali vlasnički odnos. Omogućavanje uvida javnosti u vlasnički udio tvrtki je potez koji stoji tako malo, a donosi tako puno proklamiranoj transparentnosti i kontroli. I on se nije uspio provesti. Vjerojatno nedostižan strop je da klikom na ime suvlasnika dobijete podatak u kojim još tvrtkama ima udjele. Revolucionarne promjene se očekuju od OIB-a, koji će dobiti i tvrtke. Samo da opet ne dobijemo dobru “papirnatu” regulativu koja se ne provodi.