Uvođenje mikroračunala u škole tek prvi korak Hrvatske prema Industriji 4.0

Autor: Bernard Ivezić , 07. rujan 2017. u 22:00

Ključan dio četvrte industrijske revolucije, koju vidimo kroz primjenu robota, umjetne inteligencije i drugih tehnologija, nije u čudima tehnike već u ljudima – stručnjacima koji znaju stvarati i koristiti te tehnologije i zato Vlada mora još jače i brže ući u cjelovitu reformu obrazovanja.

Mnogo je toga lijepoga u akciji koju je začeo Nenad Bakić, a koju su upravo podržali Ministarstvo znanosti i obrazovanja i CARNet.

Od toga da će napokon, 17. godina od početka 21. stoljeća, cijela jedna generacija učenika u Hrvatskoj dobiti priliku da radi na računalima u sklopu nastave. Preko toga da će umjesto informatike ta računala moći koristiti i za učenje drugih nastavnih predmeta pa sve do toga da napokon vidimo koliko informatizacija zapravo može biti jeftina.

Umjesto stotina milijuna kuna za stolna računala koja zastare u dvije-tri godine, u škole će za manje od pet milijuna kuna doći čak 45 tisuća mikroračunala. Dovoljno za cijelu jednu generaciju. Za sve učenike šestog razreda osnovne škole. Iznos od 4,8 milijuna kuna toliko je mali da čak ni mobiteli Vlade i njenih službenika nisu toliko jeftini!

U škole više matematike

Odličan potez ministrice Blaženke Divjak ima i dublje značenje. On je pokazatelj da napokon u Vladi imamo ministra, odnosno ministricu, kojoj cilj nije da se naša djeca a priori odgajaju za konobare i berače jabuka.

Da napokon imamo člana Vlade koji ne podržava promašenu politiku beskonačnog ulagivanja postojećem turizmu i poljoprivredi. Ne zato što nam ne trebaju turizam i poljoprivreda već zato što nam treba da budu “pametniji”.

Treba nam da te industrije koriste robote, umjetnu inteligenciju, da se moderniziraju i da otvore nova “pametnija” radna mjesta koja će sa sobom nositi i veće plaće. Za sve ostalo poslužit će radnici iz uvoza. I nije to otkrivanje tople vode. U Velikoj Britaniji jabuke ne beru Englezi. U Njemačkoj ne konobare Nijemci. Ne zato što su to manje časna zanimanja od bilo kojeg drugog zanimanja već zato što su u pravilu slabo plaćena.

Englezi mogu bolje. Nijemci mogu bolje. Blaženka Divjak, srećom, smatra da i Hrvati mogu bolje. Bit će zanimljivo promatrati hoće li Divjak, ali i premijer Andrej Plenković, koji se postavio na čelo reforme obrazovanja, uspjeti učiniti i idući korak. Znači, hoće li dovesti novu informatiku u škole i unaprijediti curriculum kao i način učenja?

Uvijek su se na tržištu tražili radnici sposobni rješavati zadane probleme. Danas za to treba im više znanja. Uvijek su se tražili biznismeni koji su kadri prepoznati probleme i organizirati posao tako da uspješno riješe te probleme. Danas za to treba im više znanja. U oba slučaja to sada znači više matematike, informatike, inženjerstva i tehnologije. Nažalost, upravo toga u hrvatskim školama ili nema ili ima premalo, a bez toga se danas se ne može biti konkurentan ni kao radnik ni kao biznismen.

Zaostali programi

Uvođenje mikroračunala u škole zato je prvi konkretan reformski potez Plenkovićeve Vlade usmjeren na jačanje hrvatskog gospodarstva. I to nakon porezne polu-reforme, koju je inicirao na početku mandata. Sve industrije u Hrvatskoj, naime, dosad su bile taoci ekstenzivnog turizma i poljoprivrede nesposobnih svoje biznise učiniti profitabilnijima i tako otvoriti prostor da radnike plate više te u konačnici zadrže u Hrvatskoj. Pogoduje im se na mnoge načina, a najgori je kroz zadržavanje lošeg obrazovanja.

Mnoge industrije zbog toga iz godine u godinu trpe sve više. Spremne su radnike platiti znatno bolje od hrvatskog prosjeka, ali ne mogu naći one koji imaju dovoljno znanja da bi mogli raditi poslove koji se traže. Problem im je što su škole po programu zaostale.

Reforma obrazovanja koja započinje s mikroračunalima prvi je pravi korak na putu Hrvatske prema Industriji 4.0. Ključan dio četvrte industrijske revolucije, koju vidimo kroz primjenu robota, umjetne inteligencije i drugih tehnologija, nije u čudima tehnike već u ljudima – stručnjacima koji znaju stvarati i koristiti te tehnologije. Zato Plenkovićeva Vlada mora još jače i brže ući u cjelovitu reformu obrazovanja.

Za budućnost gospodarstva

Krajem prošle godine na konferenciji GALP 2016. mogli smo doznati da je hrvatska industrija tehnološki nevjerojatno zaostala. Nalazimo se tek malo iznad razine 2. industrijske revolucije s tim da nam je dio industrije na razini tek iznad prve industrijske revolucije. Usporedbe radi, koliko su ti pokazatelji otužni, prvu industrijsku revoluciju pokrenuo je parni stroj, a drugu električna energija. Automatizacija koja je došla s računalima kao i pametni strojevi, to nas eto, zahvaljujući politici potpore neznanju, uspješno još nije okrznulo.

Ne volim hvaliti političare, ali Blaženka Divjak zaslužuje jedan – bravo! Kako zbog budućih generacija i njihove bolje perspektive u životu tako i zbog bolje budućnosti hrvatskog gospodarstva.     

Komentirajte prvi

New Report

Close