Tranzicija prema ‘pametnoj tvornici’ prilika za rast gospodarstava u nastajanju

Autor: Otaviano Canuto , 09. travanj 2018. u 22:00

Te takozvane pametne tvornice bit će zaslužne za napredak proizvodnje i ako tržišta u nastajanju žele konkurirati u tom novom proizvodnom krajobrazu, promicatelji politika trebat će podići razinu automatizacije, konkurentnosti i povezanosti s internetom u vlastitim gospodarstvima.

Na tržištima u nastajanju proizvodnja je povijesno bila izvorom produktivnosti, rasta i radnih mjesta. Od 1950-ih gospodarstva Latinske Amerike, Azije i istočne Europe kontinuirano su se uspinjala prema višim fazama razvoja uslijed industrijalizacije. No, učinkovitost tradicionalne proizvodnje, kao strategija rasta zemalja s niskim dohotkom, trenutno je u padu. Kako bi bile konkurentne u globalnom gospodarstvu budućnosti koje pokreće tehnologija, zemlje u razvoju trebat će nove modele za povećanje produktivnosti i zapošljavanje.

Dva čimbenika bacaju sumnje na mudrost razvoja predvođenog proizvodnjom. Prvi od njih je konkurentnost: nikad nije bilo teže privući proizvodnju u zemlje s niskim dohotkom. Troškovi rada, devizni tečaj i infrastruktura nalaze se u oštroj konkurenciji, što je dovelo do konsolidacije globalnih proizvodnih čvorišta. Drugi je čimbenik tehnologija. Dok robotika i umjetna inteligencija spuštaju troškove rada, ima manje razloga za premiještanje proizvodnje u gospodarstva u nastajanju.

To je osobito problematično za zemlje, poput onih u subsaharskoj Africi, koje se upravo okreću industrijalizaciji kako bi potaknule rast. U kratkoročnom razdoblju, zemlje u razvoju koje ovise o proizvodnji moći će konkurirati kroz poboljšanje poslovnog okruženja i osposobljavanje većeg broja kvalificiranih radnika. No, prije ili kasnije, plaće i radna snaga prestat će nuditi komparativnu prednost.

Novi modeli proizvodnje
Uslijed činjenice da tradicionalna proizvodnja vjerojatno neće potaknuti budući gospodarski rast na globalnom jugu, ekonomisti proučavaju nove modele proizvodnje. Jedna ideja je potaknuti tranziciju prema uslugama kao što su bankarstvo, financije, telekomunikacije i osiguranje. Neki čak predviđaju da bi proizvodna središta mogla postati lokacije za "proizvodnju" usluga.

Osobito u slučaju zemalja u razvoju, djelatnosti koje ovise o tehnologiji promiču se kao univerzalno gospodarsko rješenje, uslijed niskih graničnih troškova širenja proizvodnje. Međutim, prihvaćanje uslužnog sektora u izolaciji neće riješiti ekonomske izazove kao ni one vezane uz zapošljavanje s kojim je suočen globalni jug. Za razliku od tradicionalne proizvodnje, koja zapošljava mnoštvo radnika s niskim kvalifikacijama, prošireni uslužni sektor neće kompenzirati radna mjesta izgubljena uslijed zatvaranja tvornica.

Uz nekoliko zamjetnih iznimaka – uključujući građevinarstvo i turizam  – neproizvodne industrije ne mogu ostvariti proizvodne dobiti i istovremeno osigurati odgovarajuće zapošljavanje. Iz tog razloga potpuno odstupanje od statusa quo ne bi bilo mudro. Međutim, postoji rješenje: tržišta u nastajanju mogla bi biti sposobna razviti nijansiranije strategije koje kombiniraju elemente proizvodnog procesa za fizičke i nefizičke proizvode. No, ako je budućnost proizvodnje u spajanju proizvodnje i usluga, zemlje s niskim dohotkom morat će se prilagoditi.

Teške odluke i izbori
Svijet ima još puno toga za naučiti o međusobnom utjecaju proizvodnje i usluga, no jedna stvar je sigurna: tehnologija se nalazi u središtu tranzicije. Kao što su nedavno primijetili moji kolege iz Svjetske banke, Mary Hallward-Driemeier i Gaurav Nayyar, budućnost proizvodnje je u "međusobnoj povezanosti proizvodnje" u kojoj su strojevi i oprema međusobno povezani i spojeni s internetom. 

Te takozvane "pametne tvornice" bit će zaslužne za napredak proizvodnje i ako tržišta u nastajanju žele konkurirati u tom novom proizvodnom krajobrazu, promicatelji politika trebat će podići razinu automatizacije, konkurentnosti i povezanosti s internetom u vlastitim gospodarstvima. Donositelji politika diljem svijeta, a poglavito u zemljama u razvoju, suočit će se s vrlo teškim odlukama i izborima uslijed "servisifikacije proizvodnje". Neće sva gospodarstva uživati u blagodatima usluga povezanih s proizvodnjom i bit će potrebna kreativnost kako bi se odredilo na koji način bi usluge mogle komplementirati razvoj u tvornicama. Kao što su primijetili Hall-ward-Driemeier i Nayyar, bez obzira na to gdje se proizvodnja odvijala, proizvodne linije budućnosti bit će "pametnije" od ovih današnjih.

"Stoga bi program trebao biti usmjeren na pripremanje zemalja za korištenje sinergija diljem sektora u cilju sudjelovanja u cjelokupnom lancu vrijednosti nekog proizvoda, istovremeno iskorištavajući pojedinačne prilike izvan proizvodnje." U današnje je vrijeme teže nego ikad potaknuti zapošljavanje nekvalificiranih radnika te radnika s niskim kvalifikacijama i istovremeno održavati zdrave razine rasta. 

Utjecaj novih tehnologija
Globalizacija i nove tehnologije dramatično mijenjaju svjetski proizvodni krajobraz, primoravajući vođe u gospodarstvima u nastajanju na ponovno razmatranje vlastitih puteva prema prosperitetu. Srećom, ima više onoga što spaja proizvodnju i usluge nego onoga što ih razdvaja. Ako se "tranzicija prema pametnoj tvornici" provede na mudar način, gospodarstva na globalnom jugu mogla bi pronaći nove prilike za rast. Alternativu tome – nezaposlenost i kvar gospodarskih motora – ishod je koji si nitko ne može priuštiti.

© Project Syndicate, 2018.

Komentirajte prvi

New Report

Close