Tvrtka Pevec je jedna od rijetkih hrvatskih kompanija koja je uspjela „preživjeti“ stečaj (2009.), te se nije ugasila iako su krajnji potrošači, za razliku od vjerovnika i dobavljača kojima je u interesu nastavak poslovanja, mogli presuditi tvrtci i okrenuti se alternativama, kojih na tržištu RH ima više nego dovoljno.

U RH posluju austrijski Bauhaus, Baumax i Kika , njemački OBI zatim francuska Fliba te Bricostore koji je pred gašenjem ali je u 2012. ostvario 104 miliona kuna prihoda.Tu su i slovenska Lesnina i Merkur pa i danski Yisk. Užom specijalizacijom Peveca bi mogli nazvati tržište „Uradi sam“ proizvoda, ali su mu konkurenti i trgovci „Sve za kuću“, te specijalizirani trgovci namještaja i bijele tehnike. Asortiman koji nudi Pevec dijelom možemo naći i u klasičnim “prehrambenim“ maloprodavačima većega formata trgovina, kao što je Konzum, Interšpar ili Kaufland…..

U cjelokupnoj europskoj maloprodaji vlada loš trend, pada prometa „isto za isto“ i prometa po metru kvardratnom, što maloprodavači pokušavaju nadoknaditi otvaranjem novih trgovina,širenjem asortimana i ponude te smanjenjem broja ljudi i kvalitete usluge. U takvim uvjetima vlada totalni rat cijenama, a neprehrambeni artikli se često prodaju ispod cijene, posebice na vikend rasprodajama  kako bi se privukli potrošači u prodajna mjesta u nadi da će primarni kupci zadržati lojalnost prodajnome mjestu, a sekundarni kupci (oni koji samo ponekad kupuju u tom lancu) postati primarni (lojalni). Cijene su u vrijeme krize osnovni argument za privlačenje kupaca. Međutim, spuštanje cijena spušta i prihod, a posebice dobit poduzeća, koja je neophodna za investicije i inovacije!

U zadnje vrijeme i proizvođači, pa čak i izdavači ulaze u ovo tržište preko internet poslovanja, čime se targetira mlađa digitalna generacija potrošača….. Dakle situacija je kompleksna, a dodatno je otežava za Pevec činjenica da
je tržište Uradi sam i Sve za kuću palo u odnosu na 2011. za čak 16%, dakle najviše u maloprodaji osim ako se izuzme maloprodaja automobila! Ostvariti pozitivne rezultate u takvom okruženju i za vrlo „zdravu“ tvrtku je uspjeh,
pa je Pevecu koji je 1.7.12. izašao iz stečaja potrebno čestitati na rezultatima!

Pevec je u 2012. ostvario 807.000.kn prihoda u 12 centara (najviše u svojoj niši), uz rast prihoda od 57%, uz neto dobit od cca 6 miliona kuna, koja je manja za 2 miliona u odnosu na 2011. 850 je zaposlenih uz prosječnu neto
plaću od 3600 kn. Na Fininom popisu 1000 najvećih tvrtki u RH, Pevec je 99. tvrtka, i napredovao je za 65 mjesta u odnosu na 2011. Najveći konkurenti su mu Bauhaus sa 688 miliona kuna prihoda, te dijelom Lesnina sa 692
milijuna  kuna.

Pevec i svi gorespomenuti konkurenti su zajedno prihodovali cca 4 milijarde kuna u 2012. , a sam Pevec je ostvario 5tinu tog prihoda. Ako znamo da je Bricostore objavio da se povlači sa hrvatskoga tržišta, a austrijski Baumax
sa slovenskoga (vjerovatno i hrvatskoga?), dok je u RH ostvario čak 81 milion kuna gubitka, operativni uspjeh Peveca je još značajniji.

Dakle, najveća prijetnja za daljnji nastavak poslovanja Peveca je ukupad pad tržišta na kojem on djeluje, kako u RH tako i u EU. Neuspjesi Bricostorea u RH i Baumaxa u Sloveniji i Hrvatskoj su prilike za preuzimanje tog prometa, ali i upozorenje da i najuspješniji nisu pošteđeni od neuspjeha na regionalnom tržištu. Sljedeća prijetnja su razvitak internet poslovanja koje posebice targetira mlađu publiku, te proširenje asortimana od strane klasičnih prehrambenih maloprodavača. Ove prijetnje su iste za sve aktere na tržištu.

Međutim, kod Peveca možemo uočiti i njegove specifične prijetnje, a koje se odnose na vlasničku strukturu kompanije. Naveći dioničar Peveca je Ministarstvo Financija (21,57%), a država ima ukupno 25% udjela. Sljedeća
je Hypo banka sa 6,19% udjela, a poslije toga dolaze dobavljači-vjerovnici koji imaju velika dugovanja od prije stečaja-Samoborka, Gorenje itd. Takvi dobavljači djeluju i kao članovi NO, pa bi mogli imati zahtjeve prema
Upravi da forsira baš njihov asortiman u prodajnim centrima, a neto dobit usmjeravati za pokrivanje starih dugovanja (putem isplate dividende), umjesto u investicije u centre, te poboljšanje distribucijskoga tijeka i
informatizaciju.  Od presudne važnosti je da Uprava bude samostalna u odabiru dobavljača, te da se neto dobit koristi za poboljšanje operativnoga poslovanja, a ne kao dividenda za dioničare.  Kako je RH ušla u EU, roba
europskog porijekla će još pojeftiniti i biti dostupnija u odnosu na robu sa Dalekoga Istoka, i bitno je da Uprava amortizira ovu specifičnu promjenu u odnosu na prošle godine.

Kao veliku prednosti vidim kvalitetnu Upravu, odjel ljudskih resursa i zaposlenika, koji mogu napraviti razliku u odnosu na konkurenciju, te uvjeriti Skupštinu Društva i Nadzorni Odbor da podrže politiku ulaganja u investicije, marketing i informatizaciju Peveca. Marketing prema slovenskim potrošačima je jedan od primjera kako se pokušava povećati baza kupaca, i ne sjedi skrštenih ruku  na padajućem tržištu. Sam brand Pevec je jedan od najjačih hrvatskih brandova i velika prednost u odnosu na konkurenciju (ovo je zasluga „starih“ vlasnika-tu im treba odati priznanje..), i tu prednost Uprava vješto koristi kao i poziciju hrvatskoga narodnoga maloprodavača. Najveća slabost Peveca je zastarjelost samih prodajnih centara, jer se u njih nije moglo ulagati za vrijeme stečaja, osim najnužnijih popravaka. Unutrašnje uređenje centara je otužno, često prokišnjavaju, a slaganje robe i rasvjeta podsjećaju na neka davna vremena. Kako je sada potrošačima najbitnija cijena, puno više od asortimana, unutrašnjeg uređenja ili usluge to možda na kratki rok nije izazov, ali na dugi sigurno je. Jer ako i drugi centri ostvare dobru pokrivenost, pojačaju marketing, a postignu slične ili iste cijene, prednost Peveca će se istopiti, a promet pasti. 

Velika slabost je i pristup kapitalu koji je svakom maloprodavaču bitan, jer je on za Pevec skuplji od njegove inozemne konkurecije. Prilika za Pevec je ulazak RH u EU u smislu  privlačenja slovenskih i mađarskih kupaca, ali i općenito turista u prodajna mjesta. Potrebno je raditi na lojanosti kupaca, i usmjeriti stretegiju na najveću efikasnost informatičkog sistema i distribucijskoga tijeka.  Koeficijent obrtaja neprehrane ovakvog tipa je  često 3do 4 puta godišnje, pa je kontrola zaliha od presudne važnosti i iza nabavne vrijednosti robe drugi trošak po veličini.

Sve u svemu, veoma uspješna priča o restrukturiranju, neubičajena za naše prilike, ali i nekoliko značajnih eksternih i internih prijetnji koji bi mogli istopiti prednost koju je Pevec uspio zadržati na hrvatskome Uradi sam i Sve za kuću tržištu.