Željko Ivančević

Željko Ivančević

Direktor tvrtke ECS-Brussels S.p.r.l.

Moderna povijest hrvatske brodogradnje trebala je početi ulaskom Hrvatske u EU

Europska komisija morala je biti silno iznenađena kad je u dokumentima za restrukturiranje Uljanika naišla na podatak da je tek u posljednje dvije godine rok za izdavanje državnih garancija za kreditiranje izgradnje brodova smanjen na 75 dana, a da je prije toga bio 360 dana.

Na početku kampanje za izbore hrvatskih predstavnika u Europski parlament za hrvatske građane i budućnost Hrvatske kao članice Europske unije bilo bi korisno skrenuti fokus s tema koje sada potenciraju političke stranke i mediji poput lamentacija o visini plaća i lagodnom životu u Brusselsu, na one koje uistinu jesu relevantne za gradnju prosperitetne pozicije Hrvatske u ovoj asocijaciji. Dobar poticaj za to može biti i aktualno stanje brodogradnje i mogući stečaj našeg donedavno najuspješnijeg brodogradilišta.

Obveze smo preuzeli 2005.
Moglo bi se čak, s pravom tvrditi, da je moderna povijest hrvatske brodogradnje trebala započeti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. Koliko je to važna industrija za Hrvatsku i osjetljivo pregovaračko područje za Europsku uniju pokazuje i činjenica da je uz Akt o pristupanju Hrvatske Europskoj unije dodan posebni Prilog VIII. s naslovom "Obveze koje je preuzela Republika Hrvatska u vezi s restrukturiranjem hrvatske brodograđevne industrije".

Ovo pitanje bilo je obrađivano od samih početaka pregovora 2005. godine, a poseban značaj je dobilo danom pristupanja Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. godine kada je u punoj mjeri na hrvatsku brodogradnju počeo djelovati cjelokupni regulatorni i institucionalni okvir Europske unije i svi efekti konkurencije na novom europskom tržištu i do kada su hrvatske institucije trebale učiniti sve što je potrebno da se osigura dobra konkurentska pozicija brodogradnji u novim okolnostima. Uspoređujući iskustva drugih zemlja za ovako važnu i složenu industriju trebalo je tijekom pregovora kontinuirano pratiti procjene učinaka članstva u Europskoj uniji na ovu industriju, definirati koncept budućeg razvoja brodogradnje u kontekstu sveobuhvatne maritimne politike, industrijske politike i strategije gospodarskog razvoja.

Uspješne zemlje članice Europske unije su u tim okvirima provodile niz mjera počevši od efikasnog sustava državnih garancija i sustava osiguranja za gradnju brodova s procedurama koje ne traju duže od 60 dana, uz definiranje državne banke koja može davati povoljnije kreditne uvjete od komercijalnih banaka. Tome treba dodati sustav mjera za poticanje izvoza, stimuliranje znanosti i istraživanja prema području brodogradnje uz efikasne mjere komercijalizacije inovacija posebno usmjerene prema malim i srednjim poduzetnicima kao potencijalnim isporučiocima opreme za brodogradnju.

Usmjeravanje brodogradnje prema profitabilnijih i tehnološki složenijih nezamislivo je bez stabilnog i izdašnog sustava financiranja izrade prototipova.

Stabilna i dugoročno održiva tržišna pozicija brodogradnje nezamisliva je i bez jasnih perspektiva i planova razvoja trgovačke i ratne mornarice, ribarstva i marikulture, istraživanja i eksploatacije podmorja i sl. Podršku tržišnoj poziciji brodogradnje daje i intenzivna i sustavna podrška diplomacije i drugih državnih institucija. Već i površno poznavanje stanja u kojem djeluje hrvatska brodogradnja u tržišnim i regulatornim okvirima Europske unije pokazuje ogroman nesrazmjer u usporedbi s kratko nabrojenim okvirnim politikama i mjerama uspješnih europskih zemalja, a da i ne govorima o žestokoj konkurenciji s Dalekog istoka.

Štetno odugovlačenje
Administracija Europske komisije je morala biti silno iznenađena kad je u dokumentima za restrukturiranje Uljanika naišla na podatak da je tek u posljednje dvije godine rok za izdavanje državnih garancija za kreditiranje izgradnje brodova smanjen na 75 dana, a da je prije toga dosizao i nevjerojatnih 360 dana. Manje je poznat detalj iz pretpristupnih pregovora da je 2010. godini Vlada prihvatila bez ikakvog otpora zahtjev Europske unije o zabrani ugovaranja novih poslova za brodogradilišta dok se ne odobre programi restrukturiranja od strane Europske komisije i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te da se nakon privatizacije brodogradilišta i ukidanja dotadašnjeg sustava državnih subvencija potrošilo previše vremena do uspostave novog sustava davanja državnih garancija za kreditiranja izgradnje brodova, što je generiralo veliku štetu brodogradnji u Hrvatskoj.

Bilo bi nepravedno za sve propuste u osiguranju konkurentnih uvjeta za djelovanje brodogradnje proglasiti odgovornom aktualnu vladu jer je novi sustav trebao biti građen od početka pregovora 2005. godine pa do danas, a u tom periodu su se promijenile mnoge vlade. 

Međutim, ako želimo u Hrvatsku unijeti i dio europske političke kulture onda se treba govoriti i o odgovornosti svih uključenih u djelovanje dosadašnjih vlada, resornih ministarstava i agencija, posebno kad je riječ o ovakvoj složenoj djelatnosti kakva je brodogradnja, koja je u bilo kojoj državi nezamisliva bez kvalitetne potpore državnih institucija. Zato bi i hrvatski kandidati za mjesta u Europskom parlamentu trebali jasno prezentirati svoje prioritete i dokazati kompetencije da se mogu efikasno boriti za hrvatske interese u Brusselsu i Strasbourgu.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana Pogledaj sve