Kad se u Zagrebu gradi, nije važna procedura

Autor: Zorislav Antun Petrović , 09. rujan 2010. u 22:00

Utvrđeno je da je od sedam urbanističkih planova pet doneseno nepravilno jer su ozbiljne izmjene proglašene popravcima za koje ne treba potvrda u zagrebačkoj Skupštini

Doista se već dugo nije pojavila gora vijest u Hrvatskoj od one o kršenju procedure pri donošenju urbanističkih planova u Zagrebu. Povjerenstvo za utvrđivanje činjenica u vezi s objavom ispravaka dokumenata prostornog uređenja u Službenom glasniku Grada Zagreba, nakon što ih je donijela zagrebačka Gradska skupština, utvrdilo je krajem kolovoza da je prekršena procedura pri donošenju čak pet urbanističkih planova. Stvar je još više zastrašujuća kad se uzme u obzir da se ukupno analiziralo sedam urbanističkih planova, dakle, ukupno su ispravno mijenjana samo dva, odnosno nekih 28 posto. To je jako, jako loš postotak, čak i da su trice u najboljoj košarkaškoj ligi svijeta, a kamo li kad se radi o točnosti objavljivanja službenih dokumenata i poštivanju pravnih procedura – u tom slučaju radi se prvo o tragediji za demokraciju, a potom o sumraku za pravnu državu.

Raste koeficijent izgrađenosti
Tek u utorak je HTV objavila izvještaj o ovoj strahoti i sramoti Grada Zagreba. Na dvosatnoj sjednici Povjerenstva sastavljenog od gradskih vijećnika razmatralo se sedam urbanističkih planova uređenja te je većinom glasova zaključeno da se u njih pet nije radilo o ispravcima, nego o izmjenama. Drugim riječima, bila je povrijeđena procedura, jer ispravci, za razliku od izmjena ne moraju ići na potvrđivanje u skupštinu. Izmijenjeni su urbanistički planovi uređenja “Sveti Duh”, Središće – zapad, Rudeš, Remetinec rotor – zapad i “Munja”. Djelomično je bio izmijenjen urbanistički plan Resnik 3, a jedino je urbanistički plan Staro Brestje – Delec bio zakonito ispravljen.I to je doista strašno. Ako tijelo javne vlasti, tijelo koje bi trebalo provoditi propise i to u skladu sa željama građana, odnosno tijela koje te građane zastupa, ne samo da ne provodi te propise već samo kreira svoje, onda se doista mora postaviti pitanje koliko bilo kakvo planiranje, bilo kakvi izbori, konačno bilo kakva upravna struktura u Zagrebu ima smisla. Da stvar bude gora, čini se da je u nekoliko navrata u izvršnoj vlasti bilo zloporabljena mogućnost proglašavanja projekata gradskim. Povjerenstvo je utvrdilo da je kod dva urbanistička plana, Remetinec rotor – zapad i “Munja”, iskorišten joker gradski projekti. Nakon što su planovi dobili status gradskih projekata, stekla se osnova zbog koje se radio ispravak, a zapravo je izmijenjen koeficijent izgrađenosti. Inače se to ne može raditi bez izmjena i dopuna Urbanističkog plana, no u ovim slučajevima je koeficijent izgrađenosti s 50 izmijenjen u 90 posto, a koeficijent neizgrađenosti je smanjen sa 20 na 10 posto. Kod urbanističkog plana Središće-zapad ispravkom se prenamijenila zona iz društvene u zonu mješovite, pretežito poslovne namjene, a u slučaju urbanističkog plana Rudeš ispravkom su se brisale prometnice i komunalna infrastruktura.

I sve to mimo odluka tijela koje predstavlja građane i koje brine, ili bi bar trebalo brinuti o njihovim interesima i željama. Zasigurno se može naći pravno opravdanje za takvo ponašanje i cijeli niz argumenata, počevši od potreba ubrzanog razvoja, uštede vremena i koječega drugoga. I to se sve može opravdati voljom građana. Međutim, u suštini, teško je pronaći koje su to izmjene bile u korist građana? Istina, za to bi trebala detaljnija analiza svih izmjena, no ono što se može konstatirati već na temelju šturih medijskih izvještaja je da to povećanje koeficijenta izgrađenosti na skoro sto posto u interesu građana sigurno nije. Vrijednost kvadratnog metra ipak nije konstantna pa se ne može očekivati da će se uz cijenu kvadratnog metra od tisuću eura gradnjom dva milijuna kvadratnih metara poslovnog prostora zaraditi dvije milijarde eura. Ipak je broj ljudi koji mogu stati na jedan prostor konačan.

Što reći investitorima?
U konačnici na ovaj ili onaj način sve će platiti prvenstveno građani, bilo svojim poreznim davanjima bilo kroz kvalitetu života. No, čak i ako se apstrahira konkretna štete od takvog mijenjanja prostornih planova, daleko gora je pravna nesigurnost i povjerenje u tijela javne vlasti koje će ovaj slučaj prouzročiti. Ako se doista mijenjalo odluke na putu od skupštinskog zapisnika do službene objave, koja ih čini obvezujućim, onda se može dovesti u pitanje apsolutno svaki projekt koji je građen u glavnom gradu Hrvatske tijekom proteklih petnaestak godina. Konkretno, to ruši sve argumente za nastavak spornih projekata, poput onog Cvjetni, koji se pozivaju na posjedovanje svih dozvola. Ako dozvole nisu izdane na propisani način, ili su čak izdane nezakonito, onda se teško može zakonitost nekog projekta pravdati tim dozvolama. K tome, kakva je to poruka investitorima? Ako se u glavnom gradu može doći do mijenjanja odluke od njena izglasavanja do objavljivanja, koje je čini pravomoćnom, kakva je onda tek situacija tamo gdje su svjetla reflektora slabija? Riječ je o jednom od najgorih oblika korupcije koji se može zamisliti, kupnji države, odnosno zloporabe mehanizama odlučivanja da bi se nekome pogodovalo. Ovaj slučaj jako slikovito ukazuje koliko je potrebno povećati maksimalno transparentnost rada svih institucija i još dodatno njihov rad kontrolirati. Povjerenstvo zagrebačke Gradske skupštine je odličan početak i bit će zaista zanimljivo vidjeti rezultate legalnosti svakog pojedinog urbanističkog plana uređenja donesenih u Zagrebu od 1995. do sada.

* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora

Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa

Komentirajte prvi

New Report

Close