Egipat se, nakon tri tjedna prosvjeda nazvanih “Revolucija od 25. siječnja” i odlaska predsjednika Hosnija Mubaraka, polako smiruje. Egipatska vojska, koja uživa visok ugled i autoritet u egipatskom narodu, preuzela je kontrolu nad državom. Vojne vlasti pozvale su prosvjednike da se vrate na svoje poslove, sa željom da se normalizira stanje u zemlji. To su ohrabrujuće vijesti ne samo za Egipat i susjedne zemlje na Bliskom Istoku, nego i za čitav Euro-Mediteranski gospodarski prostor. Nažalost, egipatska tranzicija još nije gotova. Vojne vlasti su raspustile parlament i suspendirale ustav. Na jesen tako Egipat očekuju predsjednički, ali i parlamentarni izbori. Današnja slika egipatskog društva pokazuje niski standard većine stanovništva, visok demografski rast, visoku strukturalnu nezaposlenost, posebno među mladima i visokoobrazovanima. Uz to, snažan je utjecaj političkih ideja Muslimanskog bratstva. Pogrešno je uspoređivati Egipat s Turskom i tako predviđati buduća zbivanja u Egiptu, obzirom na posve različitu političku tradiciju i političku scenu u ove dvije 80-milijunske zemlje. Smatramo da je najbolja moguća budućnost za Egipat u vlasti koja će podržavati islam, ali uz zadržavanje republikanskog demokratskog uređenja i jamstvo sekularnog položaja institucija vlasti. Zahvaljujući ugledu i utjecaju kojega egipatska vojska ima u narodu, ovo je ostvarivo. Nužno je nastaviti otvaranje prema svijetu, prema mediteranskoj regionalnoj suradnji, poticanju slobodnog tržišta i poduzetništva, te prema socijalnom usmjerenju države u borbi protiv siromaštva i nezaposlenosti.

Cijena revolucije
Cijena egipatske “Revolucije od 25. siječnja” nakon tri tjedna je 302 poginulih u neredima, prema neslužbenim procjenama Human Rights Watcha. Neredi su poremetili proizvodnju, opskrbu i sektor usluga, prisilili turiste da otkažu putovanja ili odmah napuste zemlju, a investitore preusmjerili na druga tržišta. Egipatska burza doživjela je pad dionica od 22%. Cijena hrane u Egiptu porasla je za 15%, što je udar na obitelji koje su i dosada izdvajale za hranu 45% svojih prihoda. Turizam, koji zapošljava oko dva milijuna ljudi i daje 10 posto egipatskog BDP-a dnevno gubi oko 100 milijuna dolara. U 2011. očekivao se prihod 14 milijardi dolara od turizma, no to je sada upitno. Jednako tako su upitne MMF-ove procjene rasta egipatskog BDP-a od 5.8% ove godine. Nestabilnost u Egiptu izravno se odslikava na čitav Bliski Istok, ali i na Europu i Mediteran. Hrvatskoj dakle, kao mediteranskoj zemlji (iako tu činjenicu sve naše vlasti do sada nisu prepoznavale), egipatska kriza neće donijeti ništa dobro. Rast cijene nafte i pad dionica na svjetskim burzama posredno su utjecali na naše gospodarstvo i poskupili naše zaduživanje. Naivno je misliti da će profitirati naš turizam, čiji su dosezi, za razliku od egipatskog turizma, ograničeni i neadekvatnim kapacitetima i kratkim trajanjem sezone. Turisti kod nas neće tražiti piramide, faraone i Nil. Radi dvotjednog štrajka u Aleksandriji i problema u Egiptu mogao je doći u pitanje naš izvoz u Egipat.

Prosječni godišnji izvoz Hrvatske u Egipat je 6 do 8 puta veći od uvoza tj. 81 prema 15 milijuna dolara u 2010., a 97 prema 12 milijuna dolara u 2009. Glavninu našeg izvoza čine drvo i drvni proizvodi, cement, teški strojevi, bešavne cijevi i sva oprema za cjevovode, te specijalizirani proizvodi petrokemije. Iz Egipta uvozimo najviše agrume i povrće, te odjeću. Hrvatska, kao tradicionalni prijatelj Egipta, može i mora iskoristiti sve svoje mogućnosti za uspostavljanje još boljih političkih, a prije svega gospodarskih odnosa s ovom važnom zemljom. Egipat je zemlja ogromnih potencijala, a uz to i predstavlja vrata za ulazak na ostala arapska tržišta, posebno ona bogata u Arapskom zaljevu. Stjepan Mesić, bivši predsjednik RH zauzimao se za poboljšanje gospodarske suradnje Hrvatske s arapskim državama, no to očito nije zanimalo naše Vlade. Šteta što je dogovarano hrvatsko-egipatsko gospodarsko vijeće ostalo samo u planu. Sad treba pričekati politički rasplet u Egiptu i krenuti iz početka.

Sigurnosni izazovi
Uloga Egipta nezamjenjiva je i na mediteranskoj razini. Egipatski predsjednik Mubarak bio je, uz francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya, supredsjedatelj Unije za Mediteran. Zbivanja u Egiptu i cijeloj Sjevernoj Africi usporavaju euro-mediteranske procese integracija, ugrožavajući ostvarivanje zajedničkih mediteranskih projekata zaštite mora i vode, proizvodnje solarne energije, uspostavljanja zajedničkog tržišta, razvoja prometne mreže i telekomunikacija i izgradnje luka. Ipak, neutemeljeni su prigovori da Unija za Mediteran nije bila dovoljno aktivna u vezi s događajima u Egiptu. Unija naime nije organizacija za izvoz revolucije ili nadzor demokratskih procesa. Od nje se nije ni očekivala reakcija, jer Unija je zapravo “Mediteranski projektni klub”. U sigurnosnom smislu ozbiljan rizik za Hrvatsku bi postojao samo u slučaju da radikalne muslimanske opcije preuzmu vlast u Egiptu i potaknu terorizam na Mediteranu, što je ipak teško očekivati. Nije došlo do blokade pomorskog prometa u Sueskom kanalu ni do produžetka i intenziviranja sukoba u Egiptu, što bi se itekako odrazilo i Hrvatsku i na gospodarstvo Mediterana i Europe u cjelini. Sadašnja zbivanja u zemljama Sjeverne Afrike pokazuju koliko je važno postojanje multidisciplinarnih ekspertnih timova za mediteranska pitanja, poput EMEF-a. Naši stručnjaci mogu dati dragocjen doprinos u davanju vjerodostojnih procjena, od koristi prije svega našim poduzetnicima i lokalnim vlastima. Stalno treba ponavljati da Hrvatska treba biti daleko aktivnija u mediteranskim integracijskim procesima, ostvarujući mediteransku suradnju. Primjerice, od stvaranja Unije za Mediteran 2008. godine do danas, nitko nije okupio sve naše veleposlanike u mediteranskim zemljama radi uspostave njihovog koordiniranog djelovanja u gospodarskim pitanjima.

Dr. sc. Tonči Tadić, predsjednik je Euromediteranskog foruma (EMEF)