Hrvatska Vlada je u posljednjih godinu dana potrošila gotovo 100 milijuna kuna na savjetnike za privatizaciju nekoliko velikih poduzeća i usluge savjetovanja oko reformi nekoliko ključnih resora poput zdravstva. Tako je Ersteu otišlo 50,8 milijuna kuna za savjetovanje oko monetizaciju autocesta, a Confidu, primjerice 10,4 milijuna kuna za savjetovanje oko privatizacije Hrvatske poštanske banke. U pitanju je veliki novac poreznih obveznika pa se postavlja pitanje jesu li to mogli napraviti zaposlenici državne uprave. 

Specijalno obrazovanje
Iz Vlade nisu odgovorili na to pitanje Poslovnog dnevnika, kao niti na pitanje koliko je novca predviđeno za plaćanje različitih konzultantskih usluga privatnih konzultantskih kuća. Konzultanti, dakako, odgovaraju da je pitanje angažmana konzultantskih tvrtki više nego potreban pri ovakvim poslovima. "Državne službe nemaju ekspertizu kakvu imaju konzultanti, što je uvjetovano specijalističkim obrazovanjem konzultanata", kaže Krešimir Lipovščak, partner u TPA Horwath. Berislav Horvat iz EY-a smatra da prvi korak u procesu privatizacije svakako trebao biti angažiranje neovisnog konzultanta, obrazloživši da je jedno njihovo istraživanje na temu maksimiziranja vrijednosti privatizacije pokazalo je da je gubitak vrijednosti u privatizaciji minimiziran u slučajevima kada je Vlada imenovala nezavisne savjetnike rano u procesu privatizacije.

"Savjetnici često nadoknađuju privremenu potrebu za stručnjakom ili kapacitetom koji inače nije potreban, ili si ga naručitelj ne može priuštiti s obzirom na cijenu takvih ljudi na tržištu rada. U Hrvatskoj čini se imamo problem s angažiranjem savjetnika dok neke od najuspješnijih država i gradova te najuspješnijih kompanija u svijetu uz sve svoje interne resurse i znanja još uvijek često i kontinuirano koriste usluge savjetnika i pritom nerijetko troše desetine i stotine milijuna dolara godišnje", kaže Horvat dodajući da su savjetnici spremni raditi iznimno mnogo i pod velikim pritiskom rokova kako bi svom klijentu pružili najbolju moguću uslugu u zadanim rokovima. Naglašava da velike konzultantske kuće također osiguravaju pristup najboljim svjetskim stručnjacima, praksama i mrežama kontakata koje osiguravaju pristup investitorima i uspješnost projekta, u ovom slučaju privatizacije.

Priprema informacija
Dodaje da su savjetnici u mogućnosti iskoristiti svoje iskustvo i pomoći u pripremi ključnih informacija za kupca ili pružiti strateške i operativne savjete o nizu drugih aspekata privatizacije, pružajući mogućnost managementu da se u isto vrijeme usredotoči na vođenje i održavanje poslovanja u cijelom procesu. Pitanje je zašto su te usluge tako skupe, kao što pokazuju Vladini natječaji vrijedni više desetaka milijuna kuna. Lipovščak tvrdi da je potrebno je anagažirati cijeli tim ljudi koji na projektu mogu raditi cijele godine, a to košta.

"Dosta često se kod spominjanja konzultanata i konzultantskih usluga fokus stavlja na njihovu cijenu, a ne na kvalitetu i kompetenciju ljudi koji tu uslugu pružaju. Isto tako se zaboravlja da kod velikih i kompleksnih projekata te značajnosti rizika koje pokrivaju, iznos konzultantske naknade predstavlja samo jedan mali dio vrijednosti cjelokupnog projekta. Potrebno je angažirati adekvatne stručnjake iskusne u transakcijama, industrijske eksperte, arhitekte, urbaniste, odvjetnike. Vjerujem da bi bilo potrebno 6 mjeseci da se odradi adekvatna priprema, te se nakon toga pristupa kontaktiranju potencijalnih investitora, prikupljanju ponuda, dubinskom snimanju, ocijeni ponuda i finalno izboru najbolje ponude. U cijelom ovom procesu najbitnija je neovisnost i stručnost konzultanata koja osigurava maksimiziranje vrijednosti", dodaje Horvat.