Hrvatske riječne luke suočavaju se sa sve manjim pretovarom, pa je, primjerice, Luka Vukovar u prvih šest mjeseci ove godine pretovarila 20 posto manje tereta nego u istom lanjskom razdoblju. “Na žalost, u Hrvatskoj se sve manje proizvodi, pa je i manje robe za pretovariti. To je najveći problem naših riječnih luka”, kaže Vlado Grozdanić, predsjednik Zajednice za promet na unutarnjim vodama koja djeluju pri HGK-Županijskoj komori Osijek, čiji su članovi riječne luke, prijevoznici i lučke uprave.
Sve četiri najveće riječne luke u Hrvatskoj – u Osijeku, Slavonskom Brodu, Vukovaru i Sisku – bore se sa zastarjelom infrastrukturom i padom prometa zbog sve manjih proizvodnih kapaciteta države. Usto, suočavaju se i s problemima poput niskog vodostaja koji zna zaustavljati plovidbu većih brodova. “Problem Osijeka, primjerice, plovnost je Drave i tu bi država trebala više učiniti na čišćenju rijeke Drave”, kaže Grozdanić. Zajednica je već zatražila da se dopusti komercijalno vađenje šljunka i pijeska iz rijeka kako bi se njihovo dno pročistilo od nataloženoga pijeska.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.državna politika potapa čak i one tvrtke koje nisu niti blizu vode, kako onda ne bi luke
Luke, bilo riječne, bilo morske, jedan su od nedovoljno iskorištenih resursa u hrvatskoj ekonomiji. U japanskoj ekonomiji valorizirao bi se plovni put ne samo do Siska, nego i do Zagreba.
Zanimljiv članak i dobar sugovornik. Dodao bih još da je za izrazito teško stanje u kojima su se našle hrvatske riječne luke u prvom redu zaslužna politika tri ministarstva: ministarstva prometa, ministarstva poljoprivrede i ministarstva gospodarstva.
Ministarstvo poljoprivrede u zadnjih dvadeset godina ne radi ništa efikasno i mjerljivo na masovnoj proizvodnji žitarica koje su, uz krute i tekuće energente, najzastupljenije robe u riječnom prijevozu. U prosjeku se samo u sezoni prijevoza žitarica iz luka u okruženju preveze cca 5 milijuna tona kukuruza prema crnomorskoj luci Constanta u Rumunjskoj, ali ne hrvatskog kukuruza.
Ministarstvo gospodarstva također možemo prozvati za stanje u kojemu se luke i riječni brodari u hrvatskoj nalaze. Višegodišnji pad BDP-a, recesija, pad proizvodnje, nekonkurentnost, doslovno gušenje poduzetništva… Zastarjela oprema i infrastruktura (uz iznimku Luke Vukovar koja se ni po čemu ne razlikuje od luka u Nizozemskoj, Austriji i Njemačkoj) samo su dio problema s kojima se riječne luke susreću.
Ministarstvo prometa, otkako je samostalne Hrvatske, nema prave ljude na ključnim pozicijama koji imaju volje i znanja uhvatiti se u koštac sa problemom zvanim unutrašnja plovidba i pretovar robe u riječnom prijevozu. Prioriteti su im negdje drugdje, kao na primjer na cestovnom prijevozu i infrastrukturi, na saniranju nagomilanih dubioza u željezničkom prijevozu, na izgradnji nepotrebnih mostova i drugim aktivnostima od kojih niti jedna u konačnici ne donosi profit već naprotiv, troši novac iz državne blagajne.
Citirat ću jednog ministra iz Vlade koji je nedavno izjavio da je “država tu da stvori preduvjete za oporavak gospodarstva”. Mi te preduvjete već dugo čekamo a bojim se da ćemo se još načekati jer po pitanju stvaranja istih za poslovanje riječnih luka, brodara unutrašnje plovidbe kao i svih drugih gospodarskih djelatnosti na kraju krajeva potrebna je suradnja više resornih ministarstava. Što će nam luka u Sisku od 150 milijuna Eura ako do nje ne možemo doploviti tjekom cijele godine, ako nemamo što dovesti ili odvesti iz te luke i ako nema hrvatskih riječnih brodara koji bi na tih 500 kilometara plovnog puta plovili?
Uključite se u raspravu