Poduzeća koja su sudjelovala upoznata su s rezultatima istraživanja o hrvatskim ulaganjima i o hrvatskim tvrtkama koje posluju u Srbiji. Hrvatskim gospodarstvenicima koji već posluju ili tek planiraju poslovati na tržištu Srbije predstavljena su rješenja koja im omogućavaju jednostavnije i manje rizično poslovanje na tom vrlo zahtjevnom i kompliciranom tržištu. Ukazivanjem na potencijalna rješenja te u raspravi s gospodarstvenicima organizatori su im pokazali kako mogu olakšati poslovanje u različitim sustavima praćenja poslovanja, analize i izvještavanja te im pružiti sigurnost pred državnim organima i propisima, od matičnih i lokalnih do međunarodnih. ASC grupa predstavila je jedinstven poslovni sustav nadzora i izvještavanja s programskim rješenjima i financijskim integratorom, koji je posebno koristan grupama koje posluju u različitim državama jer udovoljava lokalnim standardima i propisima, ali je istodobno neovisan o njima. U hrvatskoj i u srpskoj javnosti i službenim izjavama i analizama u medijima često se govori kako u Srbiji posluje 200 hrvatskih kompanija, a najvažnije i najveće su Agrokor, Atlantic grupa, Nexe grupa, Magma, Vindija, Podravka i DIV Samobor.

Ulaganja
Najčešće se spominje iznos od 500 milijuna eura uloženoga hrvatskog kapitala i vrijednost robne razmjene od 900 milijuna dolara u 2011. godini, uz znatno smanjenje deficita Srbije sa 83 milijuna eura u 2010. na samo 752.000 eura u 2011. iako se na temelju podataka za 11 mjeseci govorilo o suficitu od 13 milijuna eura. Pritom se jednom govori o ulaganju i poslovanju hrvatskih kompanija, a drugi put o hrvatskim ulaganjima u srpsko tržište ili pak o hrvatskom kapitalu u Srbiji. U svakom od tih slučajeva spominju se približno jednake brojke i govori se o ulaganju hrvatskih pravnih osoba zanemarujući pritom privatni kapital hrvatskih građana. Na srpskom tržištu prisutno je 213 hrvatskih kompanija, od čega je 20 blokirano ili insolventno ili u stečaju, 25 registriranih ne posluje, nikad nisu poslovali ili su prestali poslovati, a 24 je u sudskim sporovima, uz pad aktivnosti i financijske stabilnosti te istovremeno posluju s gubitkom. Da bismo izdvojili hrvatske tvrtke za koje možemo reći da stvarno posluju u Srbiji, odlučili smo ih filtrirati prema ovim kriterijima: najmanje 10 zaposlenih i više od 100.000 eura godišnjeg prihoda, da nisu u stečaju ni insolventne i da kontinuirano posluju. Tada nam od 213 tvrtki u vlasništvu hrvatskih pravnih osoba ostaju 52. Dakle, tek je manje od četvrtine hrvatskih tvrtki koje normalno posluju na području tržišta Srbije. Kad od te 52 tvrtke izuzmemo monopoliste regije: Agrokor, Vindiju, Nexe, Podravku, Plivu tj. Tevu, Dukat, Kraš, Badel, DIV, ostaje samo 38 tvrtki u vlasništvu hrvatskih pravnih osoba za koje možemo reći da stvarno posluju u Srbiji. U izvještajima i analizama kao i člancima u kojima se govori o hrvatskom kapitalu nikad se ne uključuju srpske tvrtke u koje su uložili hrvatski državljani. Stoga prema spomenutim kriterijima broja zaposlenih i ostvarenih prihoda možemo dodati još 20 tvrtki u koje je uložen kapital hrvatskih građana. Tako kad se govori o hrvatskom kapitalu na srpskom tržištu, možemo ustvrditi da je riječ o ukupno 72 tvrtke, od čega su polovica regionalni monopolisti. Predstavnici hrvatskih tvrtki koje već posluju u Srbiji, sudionici skupa, kao probleme na koje nailaze u poslovanju naveli su otežano pronalaženje poslovnih partnera i distributera, pri čemu se finalizacija pregovora često znatno razlikuje od prethodnih dogovora. Problem je i trom birokratski aparat, koji se često drži strogih formalnosti, a u slučajevima njihovih propusta protekne dosta vremena uz duge postupke dokazivanja. Primjer je slučaj oduzimanja poreznog broja, pri čemu je oduzet zbog formalnog propusta porezne uprave, za čije vraćanje je bilo potrebno gotovo dva mjeseca.

Naknade
Problem su i parafiskalni nameti, koji su veliki poput naknada za korištenje građevinskog zemljišta, koje plaćaju i vlasnici i zakupci i podzakupci za isti prostor. Problem je i niska razina kvaliteta usluga te nedostatak otvorenosti za modernizaciju poslovanja, vjerojatno zbog novca. Niska je i kvaliteta pružanja računovodstvenih usluga, kao i poreznog savjetovanja. Primarno im je ne zamjeriti se poreznicima umjesto da je to ostvarivanje prava poreznih obveznika. Također je niska razina izvještavanja kojega osim propisanog za državu nema. Svjesni svih navedenih problema i relativno niske razine poslovnih aktivnosti, a u želji da pridonesemo boljoj ulagačkoj klimi, predstavnici ASC grupe kompanijama su ponudili da im olakšaju poslovanje i smanje rizike. ASC grupa odlučila je pružati podršku hrvatskim ulagačima u Srbiji, i obrnuo, srpskim u Hrvatskoj, stavljajući im na raspolaganje znanje i iskustvo koje su stekli, kao i ASC sustav upravljanja poslovanjem, koji su godinama stvarali. Forum "Problemi i izazovi poslovanja u Srbiji – kako jednostavnije i sigurnije poslovati?" održan je u organizaciji ASC grupe i Predstavništva Hrvatske gospodarske komore u Srbiji.

ASC grupa djeluje kroz holding tvrtku ASC poslovna podrška d.o.o. (www.asc.com.hr/) i Suradnik d.o.o. (www.suradnik.hr) u Hrvatskoj te Business Management Support d.o.o. u Srbiji (www.business-management-support.rs) i iza nje stoji dvadesetogodišnje iskustvo u pružanju podrške inventivnim i rastućim tvrtkama.

Zbunjujući podaci

Kad se u javnosti govori ili piše o stranim ulaganjima u domaće kompanije, najčešće se govori o ukupnim ulaganjima, kao npr. "unesenom hrvatskom kapitalu na srpsko tržište", i to u eurima. Istodobno podaci o robnoj razmjeni, deficitu ili suficitu daju se u američkim dolarima, pa i u slučajevima kad se navode podaci za razdoblje od 1999. do 2011. zanemarujući da se u tom vremenu za 1 euro moglo dobiti od 0,68 dolara do 1,13 dolara. Dakle, ako se povežu ta dva podatka, onda se može očekivati pogreška i do 60%! Problem je i definicija ulagačeva novca. Je li doista riječ o stranom kapitalu koji je ulagač "donio" ili je to posuđen novac uz hipoteke domaće kompanije, ili je pak zarađen i ponovo investiran novac?