Nakon godine dana suđenja, bivši hrvatski premijer Ivo Sanader nepravomoćno je u utorak proglašen krivim za dva koruptivna kaznena djela i osuđen je na jedinstvenu kaznu od 10 godina zatvora. Za ratno profiterstvo u aferi Hypo banka, gdje je potkraj rata stvorio nepripadajuću imovinsku korist od 3,6 milijuna kuna, dobio je tri i pol godine zatvora i taj novac mora vratiti. U slučaju Ina-Mol, gde je dogovorio mito od 10 milijuna eura u zamjenu za upravljačka prava u Ini, dobio je sedam i pol godina. Mito, odnosno pet milijuna eura, mora vratiti tvrtka Dioki holding AG, švicarska tvrtka u vlasništvu Roberta Ježića, preko koje je išla uplata. Čim je sudac Ivan Turudić dovršio skoro dvosatno obrazloženje presude, čime je zaokružio preko 6000 stranica spisa, Sanader je prebačen na izdržavanje zatvorske kazne.

Iskoristio je ratno stanje
"Ivo Sanader kriv je što je 1994. i 1995., koristeći teško stanje u kojem se Hrvatska tada nalazila, kao pregovarač sa austrijskom Hypo bankom za ishodovanje kredita za kupnju zgrada hrvatskih veleposlanstava za sebe izvukao korist u visini od 5% ukupne vrijednosti kredita koji je iznosio 140 milijuna šilinga, odnosno sedam milijuna šilinga, preračunato 3,6 milijuna kuna", obrazložio je Turudić. U ovom slučaju pojam ratnog profiterstva valja gledati u smislu širem od onog uobičajenog, pojasnio je. "Koristili ste ratno stanje, rat i srpska agresija bili su optimalni uvjeti za izvršenje vaših namjera", rekao je Turudić Sanaderu. "Činjenicom da ste bili u mogućnosti raskinuti ugovor došli ste do provizije. Kamate na kredite s državnim jamstvima u Austriji tada su bile 1%, Hrvatska ih je plaćala 8%, a razlika je stvorila prostor za dogovore," rekao je. Onodobne zabilješke ljudi iz vrha Hypo banke govore da je baš Sanader tražio proviziju i to prvotno čak 8 posto. "Hypo banka je 1994. bila relativno beznačajna koruška banka, malo iznad štedno-kreditne zadruge, da bi se po dolasku u Hrvatsku počela enormno, gotovo progresivno širiti. Jedan od svjedoka rekao je da ste upravo vi banci omogućili povoljan položaj na hrvatskom tržištu. A posebno je neprihvatljiva tvrdnja da provizija nije važna jer nije oštećena RH. Važna je jer je učinjeno kazneno djelo", zaključio je Turudić priču o Hypu.Po pitanju afere Ina-Mol, sud drži kako je Sanader početkom 2008. sa Zsoltom Hernadijem dogovorio da će, uz nadoknadu od 10 milijuna eura, dati izmijeniti međudioničarski ugovor kojim se mađarskoj strani daje prevladavajući utjecaj u Ini, a čime je hrvatska kompanija svedena na podružnicu Mola. Tom je prilikom iz Ine trebao biti izdvojen biznis s prodajom plina. Sanader je neistinito prikazivao kako je to u interesu RH, a ugovor je u siječnju 2009. izmijenjen, navodi Turudić. Novac je trebao je dobiti zaključenjem fiktivnih ugovora između nekoliko tvrtki, u što je bio uključen i o tome svjedočio nekadašnji vlasnik Diokija Robert Ježić, za kojeg je Turudić rekao da nije krunski svjedok niti ima povlašteni status. 

Mol nije spasitelj Ine
"Tadašnji potpredsjednik Vlade Damir Polančec je ovdje svjedočio kako ste rekli da treba prihvatiti zahtjeve Mađara", rekao je Turudić, uz napomenu kako bi bilo neprirodno da Polančecu nije davao upute što da se radi jer taj ugovor ima goleme posljedice. "Ne samo da su Mađari dobili pravo zlatnog glasa kojim mogu preglasati Hrvate u Upravi Ine i da kontroliraju financije, već su osnovali i Odbor izvršnih direktora koji ne zasjeda u Zagrebu. Iako bi taj Odbor trebao biti savjetodavnog karatera, on je u praksi snažniji od Uprave Ine. Hrvatske članove Uprave, prema kojima se podcjenjivački odnose, čak ne puštaju na sastanke Odbora", primijetio je sudac, koji je za odnose u Ini koristio termine kao što su apsurdno i bizarno. "Htjeli ste takav scenarij i učinili ste sve da se on ostvari. Mol nije nikakav spasitelj Ine, osim što joj je dao kredit po tržišnim uvjetima, koji je u međuvremenu otplaćen", rekao je Turudić, te iznio zaključak. "Bili ste arhitekt sustava u kojem su se odluke donosile po vašim željama, preko središnjice HDZ-a i užeg kabineta Vlade, na kojima nije bilo zapisnika. Stvorili ste privid demokratskog odlučivanja i koristili ste funkciju za osobno bogaćenje, a ne za opće dobro. Od početka ste brižljivo planirali i organizirali svoja djela. Takvim ponašanjem doprinjeli ste stvaranju atmosfere beznađa u društvu, naročito u mladih, kojima ste poslali poruku da se do cilja dolazi popreko, kršenjem zakona i društvenog morala. Ovom presudom želimo utjecati na svijest građana, a pogotovo poslati poruku osobama koja imaju političku funkciju na bilo kojoj razini vlasti", zaključio je sudac Ivan Turudić.

Osuda za ratno profiterstvo 

1. Sanader je prvi nepravomoćno osuđeni ratni profiter: primio je 3,6 mil kn provizije kao zamjenik ministra vanjskih poslova u aferi Hypo 1995.
2. Ratno profiterstvo je širi pojam od stvaranja crne burze i nabave oružja, te je to svaki zločin u vrijeme ratnog stanja koje počinitelj iskoristi
3. Alois Mock i Mate Granić, ministri vanjskih poslova Austrije i Hrvatske, nisu se bavili uvjetima kredita nego je glavni pregovarač bio Sanader 
4. Hypo nije imala nikakvog rizika poslovanja jer je Hrvatska jamčila za vraćanje kredita, a osam posto kamate je bio fantastičan posao

Što je Turudić rekao o ugovoru s Molom

1. Međudioničkim ugovorom između RH i Mola oštećena je Hrvatska
2. Ugovor uopće nije trebalo mijenjati
3. Počinjenjem kaznenog djela Mol je ovladao upravljačkim pravima Ine, a Ina je postala podružnica Mola 
4. Budući da je Sanader primio mito od Hernadija, odluka o mijenjanju međudioničkog ugovora nije samo jedna u nizu katastrofalnih političkih odluka
5. Sanader je golemim autoritetom nametnuo sklapanje ugovora suprotno interesima RH, potvrdili Polančec, Šuker, Maček i Matulović Dropulić
6. Najštetnije za Hrvatsku je što nije zadržano pravo pravo sudjelovanja u donošenju godišnjeg plana i budžeta Ine
7. O najvažnijim poslovima, poput nabave nafte vrijedne godišnje 15 mlrd. kuna, odlučuje Odbor izvršnih direktora koji je na plaći Mola 
8. Po hrvatskim propisima Odbor izvršnih direktora treba biti savjetodavno tijelo Uprave, a nije
9. Gubitaška djelatnost trgovine plinom trebala je biti izdvojena iz Ine, a država je trebala preuzeti taj biznis i gubitke (to nije realizirano, op. ur.)