Ovolike su šanse da za 10 godina uvedemo euro

Foto: Shutterstock Foto: Shutterstock

Analitičari Europske komisije iznijeli su projekcije za Hrvatsku u najnovijem izdanju Monitora održivosti duga.

Priča o poželjnosti što bržeg uvođenja eura u Hrvatskoj se otvori svako malo, a to je navodno bila i tema o kojoj su na početku ove godine razgovarali (i navodno se složili) predsjednik Vlade Andrej Plenković i guverner HNB-a Boris Vujčić.  Pitanje uvođenja eura, dakako, nije tek u domeni želja, to je zahtjevan proces s jasno propisanim koracima (ERM II) i kriterijima (dug, inflacija, tečaj).

Ne dogodi li se na razini Europske unije i ECB-a znatno omekšavanje postojećih pravila i tzv. Maastrichtskih kriterija, vjerojatnost da će Hrvatska za deset godina ispunjavati uvjete za ulazak u eurozonu iznosi - 10 posto. Na takav zaključak upućuju, naime, projekcije koje su analitičari Europske komisije iznijeli za Hrvatsku u najnovijem izdanju Monitora održivosti duga.  U osnovnom scenariju, bez promjena fiskalne politike, Komisija za Hrvatsku predviđa da bi se udjel javnog duga u BDP-u nakon lanjskog pada na 85 posto ove godine mogao smanjiti na 84,3, uz dodatno spuštanje na 82 posto dogodine, no nakon toga predviđa se ponovno blago uzlazna putanja. U 2027. odnosno na kraju projekcijskog horizonta udjel javnog duga se procjenjuje na 87,8 posto BDP-a, ali bude li vlast u tom razdoblju uložila dodatne fiskalne napore s ciljem poboljšanja strukturnog salda proračuna, dug bi mogao i zadržati silaznu putanju; analitičari EK u tom ga slučaju 2027. vide na 82,8 posto BDP-a. 

Međutim, Hrvatska je prema takozvanim stohastičkim projekcijama razvoja javnog duga apostrofirana kao članica EU koja je u pogledu razine duga najosjetljivija na nepredvidive devijacije makroekonomskih uvjeta, kako one povoljne tako i nepovoljne. Tako u slučaju povoljnijih okolnosti za stope gospodaskog rasta i servisiranje duga projekcije EK sugeriraju 10-postotnu vjerojatnost da bi se razina hrvatskog javnog duga 2027. spustila čak do 65 posto BDP-a, što je, doduše, i dalje iznad tzv. maastrichtskog praga (60 posto BDP-a). Nasuprot tome, s jednakom, 10-postotnom vjerojatnošću u slučaju nepovoljnih poremećaja ili šokova omjer duga za deset godina nam projiciraju na čak 111 posto BDP-a. Kod većine ostalih zemalja EU taj je raspon znatno uži, što odražava i manju neizvjesnost i ranjivosti u smislu održivosti duga. Za Europsku uniju u cjelini u idućih deset godina EK očekuje blago smanjenje razine duga; s nešto više od 84 na 81 posto BDP-a.

U odnosu na lanjski Monitor projekcije su blago poboljšane. Međutim, Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta reći će kako je važnija poruka najnovijih projekcija Europske komisije u tome da nakon krize nema vraćanja duga na predkrizne razine. "Danas većina članica EU omjerom duga znatno odstupa od maastrichtskih 60 posto i moglo bi se reći da je Maastricht, barem kad je posrijedi dug, zapravo mrtav", ističe Lovrinčević. Trajno je, kaže, uspostavljena nova, viša razina javnoga duga, a to znači i da se prema nekom sljedećem udaru starta s viših početnih pozicija i većim ograničenjima za fiskalnu politiku.  

Na to se upozorava i u analizi EK. Tako se, među ostalim, u njoj ističe da je ekonomska i financijska kriza u brojnim zemljama EU ostavila u nasljeđe teret visokog javnog duga, u nekim slučajevima uz istodobno visok dug u privatnom sektoru, a to i razduživanje čini težim. Osim toga, sadašnji makroekonomski kontekst umjerenog rasta BDP-a i vrlo niske inflacije (znatno ispod od ECB-a ciljanih blizu 2%) nije baš olakšavajući za smanjenje omjera javnog duga i BDP-a u državama članicama. Istovremeno, u Komisiji napominju i kako su financijski uvjeti trenutno izrazito povoljni: kamatne stope su na vrlo niskim razinama,dovoljno da unatoč relativno niskom rastu BDP-a doprinose ublažavanju tereta servisiranja duga.  

Zbog svega još jednom ponavljaju mantru o potrebi jačanja rasta BDP-a pozivajući vlade članica EU na fiskalno odgovorne politike i provedbu strukturnih reformi te posebno posvećivanje pozornosti kvaliteti javnih financija. Visoka opterećenja javnog duga u perspektivi Komisija promatra i s obzirom na posve izgledan rast javne potrošnje vezane uz starenje stanovništva (za mirovine, zdravstvo, dugoročnu skrb). Visoki rizici održivosti duga u većem su broju zemalja EU izraženiji u srednjem roku (a među 12 takvih je i Hrvatska), dok je u 10-godišnjem horizontu samo kod Slovenije fiskalni stres ocijenjen visokima, i to upravo zbog faktora rizika povezanih sa starenjem.  

U slučaju Hrvatske pitanje održivosti duga trenutno je i aktualnije s obzirom na njegovu drugu mjeru, a to su bruto potrebe financiranja. Za ovu godinu EK ih procjenjuje na 17,2 posto BDP-a jer te potrebe uključuju i refinanciranje kratkoročnog duga, a ne samo dospijeća dugoročnih dugova po kreditima i obveznicama.

U odnosu na prošlu godinu te su potrebe u nas ove godine osjetno više, a utješno je što bi one barem u iduće tri godine, barem u osnovnom scenariju, trebale ponovno biti nešto niže i bliže europskom prosjeku. Struktura hrvatskog javnog duga s obzirom na ročnost, udjel vanjskog financiranja i strane valute u ukupnom dugu također je u određenoj mjeri izvor rizika fiskalnog stresa, no dosada je Hrvatskoj veći problem bila razmjerno visoka premija rizika odnosno cijena duga. Primjerice, iako je čak 78 posto duga u stranoj valuti, same promjene tečaja dosad nisu bile izvor većih fiskalnih stresove.  Kako bilo, ministar financija Zdravko Marić za dva-tri tjedna će predstaviti Strategiju upravljanja javnim dugom koja će zacijelo akceptirati i nalaze Komisije. 

Komentari (5)
  • Marx
    Marx 21:04 12.1.2017.

    Halo viewer!

    Nikako mi ne uspijeva kontaktirati Vas. Možete li mi poslati jedan email? Izgleda mi da ste svoj promijenili.

    Pozdrav, Marx

  • viewer
    viewer 16:30 12.1.2017.

    Hrvatska je već dvadesetak godina euroizirana zemlja. Puno dulje nego dobar dio čanica Eurozone. Naravno, neformalno! Naime, žašto to tvrdim? Stan u Splitu iz ostavštine majke od moje supruge su nasljednici preko oglasa prodavali i javi se jedna starija gospođa, koja je imala samo malu primjedbu na cijenu a novac (140.000,00€)je donijela kod javnog bilježnika u papirnatoj vreći i veli da ga je držala doma. Nitko nije niti pomišljao da će se transakcija obaviti u kunama, ali da je toliko novca deponirano doma je za mene izenađenje. Iz priče smo kasnije saznali da se bavi turizmom (Zimmer-Service) i da ne želi da država ima uvid u sva njezina primanja. Zato je moja teza, da u Hrvatskoj ima više novca u eurima nego u kunama, neovisno o tome, što bruxelleska administracija misli o tome/nama. Osim toga, nema niti jedne druge zemlje iz Eurozone koja je imala slične karakteristike ignoriranja domaćeg platežnog sredstva i korištenja € odnosno prije DEM, kao što to radi Hrvatska.

  • zm1
    zm1 12:34 12.1.2017.

    Sjenikovac


    Ne treba nikada kunu zamjeniti eurom. Sopstvena valuta je važna poluga ekonomske politike. Podsjećam da su povijesna iskustva Hrvatske sa tuđom valutom negativna. Hrvati su koristili bizantski novac, ugarski novac i austrijski novac. Na taj način Hrvatska je dodatno eksploatirana.

    Zaboravio si da smo koristili i yu novac , sopstveni moj !

Pogledaj ostale komentare na temu
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!