Glavni ciljevi Vlade za 2014. zvuče poznato: bitka za investicije i izvoz. Ili, podizanje zaposlenosti, po kojoj smo na začelju EU, i početak oporavka gospodarstva koje se zasad ne uspijeva izvući iz recesijskog gliba.

Optimizam koji pokušavaju širiti članovi Vlade Zorana Milanovića na polovici mandata zasad više zvuči kao nešto što im je u opisu posla. Domaći i strani ekonomski analitičari za 2014. nam mahom predviđaju tek simboličan rast BDP-a, s nulom kao prvom znamenkom, i to nerijetko uz napomenu da među rizicima takva ostvarenja prevladavaju oni negativni. Dio objašnjenja za dulje tavorenje u recesiji i sporiji oporavak u odnosu na zemlje s kojima se obično uspoređujemo krije se u nepovoljnoj strukturi hrvatske ekonomije u kojoj dominiraju radno intenzivne djelatnosti koje imaju manju sposobnost guranja ostatka ekonomije. Problem je što je kod onih koje mogu više povući istodobno teže podići zaposlenost, odnosno radno mjesto je skuplje.

Strukturom ekonomije i utjecajem na rast BDP-a pozabavili su se nedavno i analitičari Hrvatske narodne banke i Ekonomskog instituta. Rezultat EIZ-ove analize sugeriraju i da u hrvatskoj ekonomiji radno mjesto u prosjeku 'stoji' oko 350.000 kuna. Pritom u sektoru industrije (uključujući energetiku i rudarstvo), građevinarstvu i djelatnosti Prijevoza i poslovnih usluga ono stoji i više, dok u npr. kategoriji Trgovine i hotela u prosjeku treba oko 200.000 kuna. Te računice proizlaze, naime, iz izračuna EIZ-ova istraživačkog trojca –  Gorana Butorca, Željka Lovrinčevića i Davora Mikulića – koliko jedan milijun rasta finalne potražnje utječe na zaposlenost, odnosno broj radnih mjesta.Stručnjaci središnje banke pozabavili su se, pak, neto doprinosima pojedinih sastavnica BDP-a i pritom došli do pomalo neočekivana zaključka (u odnosu na prevladavajuću percepciju) da izvoz i investicije koje bi idućih godina trebale biti glavne uzdanice gospodarskog rast "u konačnici manje doprinose povećanju BDP-a u usporedbi s drugim njegovim sastavnicama". 

Uvozna komponenta
Razlog tome je u relativno velikoj uvoznoj komponenti. Ona ni kod domaće potražnje nije mala, ali njezin je utjecaj na rast ili pad BDP-a ipak jači. Na slične zaključke upućuje i tzv. input-output analiza istraživača Ekonomskog instituta čiji su rezultati predstavljeni na nedavnoj međunarodnoj konferenciji o ulozi industrije u Europskoj uniji u 21. stoljeću. Pojednostavljeno, jedna jedinica rasta (ili pada) potražnje u djelatnosti hotela i trgovine vuče još skromnih 0,5 u ostatku gospodarstva (multiplikator 1,54), dok, primjerice, jedna jedinica rasta potražnje u građevinarstvu i industriji  u prosjeku 'proizvodi' još jednu, odnosno 0,9 u ostatku gospodarstva (multiplikatori od 2 i 1,9). Nažalost, u našoj ekonomiji dominiraju upravo djelatnosti s manjom sposobnošću da povuku i output ostatka gospodarstva. Takva je većina uslužnih djelatnosti, s tim da one javnoga sektora koje kod nas čine čak petinu bruto dodane vrijednosti imaju i najniže multiplikativne efekte.

Nasuprot tome, rast potražnje (ali i pad) u prerađivačkoj industriji i građevinarstvu ima znatno veći utjecaj na ostatak gospodarstva. Dakle, kad ti sektori rastu, oni više od drugih guraju i ostatak ekonomije i u konačnici relativno više pridonose rastu BDP-a nego drugi sektori. Vrijedi, nažalost. i obrnuto, a od početka krize najizraženiji se pad kod nas dogodio upravo u građevinarstvu – koje je gotovo prepolovljeno, te u prerađivačkoj industriji koju s jedne strane ograničava pad domaće potražnje, a s druge problem konkurentnosti, uključujući i mučenje s restrukturiranjem. Međutim, koliko god oporavak potražnje u industriji i građevinarstvu (prije svega visokogradnji) ima veću sposobnost povlačenja potražnje u drugim sektorima, problem je što je industrija kod nas zapela u restrukturiranju, ističe Lovrinčević te dodaje kako je  tu teško i očekivati znatnije pomake bez izravnih stranih ulaganja (FDI-a). 

Rast turizma
To prije što je u industriji, kao i građevinarstvu znatno teže nego u većini uslužnih djelatnosti otvarati nova radna mjesta. Sve u svemu, rast prihoda u turizmu koji u HNB-u za ovu godinu procjenjuju na oko 4,5 posto manje će pridonijeti BDP-u nego što bi to bio slučaj s tolikim rastom djelatnosti koja ima  sličan udjel u strukturi ekonomije, ali daje veće multiplikativne efekte. Za utjehu ostaje činjenica da rast potražnje u djelatnostima poput turizma može brže donijeti rast zaposlenosti i nova radna mjesta.