Točno prije četiri godine Hrvatska udruga poslodavaca (HUP) održala je konferenciju za novinare simboličkog naslova "5 do 12". Za tadašnje smo nositelje izvršne vlasti, a posebice za prvog čovjeka Vlade i ministra financija bili opasni katastrofičari. Jer eto plašimo narod bez valjana razloga, a Hrvatska je zapravo jedina europska zemlja koju je zaobišla kriza. A kakvom nas je silinom "zaobišla" vidimo prilično dobro pogledom na brojčanik nezaposlenih, na pokazatelje o kretanju BDP-a i industrijske proizvodnje. Iz takva uvjerenja potpisan je i dodatak kolektivnom ugovoru javnih službi s povećanjem plaće od 6 posto, i to baš u trenutku kad je naša Udruga javno upozoravala na javnu rastrošnost, na obvezu smanjenja središnjega državnog proračuna. Nije tada bilo hrabrosti pogledati se u ogledalo, već su na pameti bili nadolazeći lokalni izbori (to je bilo u osvit prvih neposrednih izbora za načelnike, gradonačelnike i župane). A tražili smo ono što je neki dan guverner Vujčić izrekao pred studentima zagrebačke Ekonomije: promjenu ekonomskog modela jer je stari potrošen, a kao takav doveo je zemlju na opasan i krivudav put. Na veliku žalost još smo na tom istom krivudavom i strmoglavom putu.

Lokalni čelnici

A što su radili izabrani na tim posljednjim lokalnim izborima (koji su tada vladajuću nomenklaturu učinili neosjetljivom na probleme gospodarstva i društva) vidljivo je iz analize koju su priredili u Institutu za javne financije i neki dan je javno obznanili. Te brojke potvrđuju da u najvećem broju lokalnih jedinica sjede ljudi s one strane realnosti (da ne kažem neku težu riječ). Dok je u ovih četiri godine realni sektor izgubio 130.000 radnih mjesta, lokalni su čelnici povećali zaposlenost za 5350, što je povećanje broja zaposlenih u tom "sektoru" za 15 posto. Od 576 lokalnih jedinica (općine, gradovi i županije) u njih čak 408 povećan je broj zaposlenih, 86 ih nije mijenjalo, a broj zaposlenih se smanjio u 82. Posljedica tih brojki je rast rashoda za zaposlene koji su na lokalnoj i regionalnoj razini u promatranom razdoblju ukupno porasli za gotovo milijardu kuna. Ima tu još slika s one strane pameti. U Međimurskoj županiji zaposleno je 20 novih djelatnika, a rashodi za zaposlene povećani su za 70%. Ili Ličko-senjska županija koja je povećala zaposlenost za samo jednog djelatnika, povećala je rashode za zaposlene za 29,2%. Grad Županja je rashode za zaposlene povećao za 41,4%, a u općinama Dugopolje i Poličnik ti su rashodi gotovo udvostručeni.

U gradu Otoku u samo tri godine broj zaposlenih narastao je sa 10 na 60. Možete podnijeti još onostranih slika? Ako da, evo još. U općini Satnica Đakovačka broj zaposlenih narastao je sa 1 na 16 (!), dok je u Podcrkavlju narastao sa 2 na 16 (u obje ove općine svi zaposleni rade u općinskim tijelima). A mi smo se ne tako davno čudili nekim grčkim primjerima s plaćanjem dolaska na radno mjesto, 13. i 14. plaći u javnom sektoru ili 13. i 14. mirovini. Ova naša situacija pomalo sliči na onu iz ratnog vica iz susjedne nam Bosne kad Mujo svojem prijatelju Sulji u rovu zasut granatama govori: "Jesi čuo kakvo se s…e događa u Ruandi?" Autor u zaključku analize ističe kako nekontroliranim zapošljavanjem ionako loša financijska situacija je dodatno pogoršana. Mnoge su jedinice lokalne uprave i samouprave u situaciji da osim financiranja plaća, doprinosa i drugih troškova zaposlenih nemaju dovoljno sredstava za financiranje svojih zakonskih i životnih funkcija (uređenje naselja, komunalno gospodarstvo, socijalna skrb, zdravstvo, obrazovanje, kultura, sport i dr.), i poput nekog ovisnika čekaju državnu pomoć.

Volonteri

Ako se ima na umu da od 54 lokalne jedinice više od polovice svojih prihoda ostvare raznim oblicima pomoći, jasno je da nisu u stanju samostalno obavljati svoje funkcije. Ako u doba gospodarske krize još i povećaju broj zaposlenih i/ili rashode za zaposlene, jasno je da njihovo daljnje postojanje nema smisla te je smanjenje ukupnog broja lokalnih jedinica nužnost, zaključuje autor studije. A kad bi još bilo propisano, pa i ispoštovano pravilo o dopuštenoj visini udjela troška zaposlenih u ukupnim rashodina lokalnih jedinica, onda bi na vidjelo došla utemeljenost zahtjeva HUP-a da se u ovom dijelu treba pod hitno uvesti zdrava logika. Ne nužno ukidanjem jedinica koje mogu voditi i volonteri (ako to uopće razumiju ljudi s one strane paralelnog svijeta). I da stvar bude potpuno jasne: na ovu nakaradnu praksu nisu pretplaćeni političari samo jedne političke opcije. To je na veliku žalost postala opća praksa političke kaste u zemlji. Doduše, ima nekih naznaka da bi se stvar mogla mijenjati i iz petnih žila držimo se za tu slamku. Jer ako su nam ikad trebali pravi i odlučni, odgovorni i pošteni političari i upravljači ljudskim (pa i poduzetničkim) sudbinama, onda je to sada.

Ne bismo bili potpuno korektni kad ne bismo spomenuli i lokalne jedinice koje su se u kriznom vremenu ponašale sasvim racionalno (ili s ove strane pameti). Tu je najsvjetliji primjer Varaždinska županija, grad Hrvatska Kostajnica i općina Nuštar. Znači, može se! Čestitka na mudrosti i hrabrosti! Predstavnici tih lokalnih jedinica sigurno nisu u onoj skupini koja pritišće ministra financija da se u pripremanom porezu na imovinu/nekretnine, kao prihodu lokalnih jedinica, ide na stopu od 2%. Za one druge, odnosno za ovako neracionalni sustav i 5% bi bilo malo. Pozivam ih da se pogledaju u ogledalo i odgovore sami sebi gdje su nam unutarnje rezerve? Pogledajte kolege u Varaždinskoj županiji, Nuštru ili Kostajnici! Može se! Učinite to i vi!

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a