Od prvih tranzicijskih dana radnici u srednjoj životnoj dobi u Hrvatskoj “ugrožena su vrsta” i prvi su dobili otkaze kad su loše vođene privatizirane tvrtke propale. I tako sve do danas.

Kako piše Glas Slavonije, ako ste kojim slučajem prešli 45., ostali bez posla, a ne pripadate u deficitarna zanimanja, ili niste spremni za prekvalifikaciju, a nemate ni mogućnosti za pokretanje privatnog biznisa, pa ni onog najmanjeg, loše vam se piše. Neće vam pomoći ama baš nitko i ništa, jer starosna diskriminacija postala je i ostala najrasprostranjeniji oblik diskriminacije na tržištu rada. Pronalaženje novog posla po dobivanju otkaza starijim osobama gotovo je nemoguća misija.

Trenutačno je u Hrvatskoj zaposleno oko 65 tisuća starijih od 60 godina, a 375 tisuća radnika je u dobi između 40 i 50 godina. Svi koji su rođeni poslije 1961. godine, neovisno o spolu, trebali bi raditi do 67. godine, što otvara brojna pitanja. Ali to su ipak sretnici u odnosu na tisuće nezaposlenih njihove dobi koji već utabanim stazama do burzi rada neuspješno pokušavaju doći do bilo kakvog posla. Njima je samo dužnost jednom mjesečno doći u HZZ da bi ostvarili pravo na pomoć, ako ga ispunjavaju, a mogu uz put pogledati i oglase za slobodna radna mjesta, mada nemaju velikih izgleda. Naprosto, starije osobe koje ostanu bez posla najvjerojatnije se više neće uopće uspjeti ponovno zaposliti.