Vladine muke po rebalansu još nisu minule. Iako se činilo da je kroz pregovore sa socijalnim partnerima i konzultacije s koalicijskim partnerima Vlada osigurala prolaz za prijedlog rebalansa i pratećih zakona – pa makar i uz opozicijske rafale kritika – pokazalo se da ni pregovaračko mrcvarenje još nije gotovo.

Osim novih mina sa sindikalne scene, i šef SDSS-a Milorad Pupovac, koji je u Saboru u kvoti manjina, zaoštrio je inzistiranje na dvama porezima vezanim uz tržište kapitala, na kapitalnu dobit i na dividendu, do prijetnje uskraćivanja podrške rebalansu. Sve to u vrijeme kad je domaće tržište kapitala i bez toga na koljenima i kad o kapitalnim dobicima već godinu i pol većina samo sanja. Koliko je oporezivanje kapitalne dobiti, primjerice, nestabilna porezna osnovica pokazuje usporedba nekoliko posljednjih godina na primjeru neto realiziranih i nerealiziranih dobitaka/gubitaka investicijskih i mirovinskih fondova. Prema podacima Hanfe, 2007. su imali neto realizirani dobitak od 5,2 milijarde kuna, dok je lani neto realizirani gubitak dosegnuo 11,7 milijardi. Usto, i pitanje obveznika poreza je dvojbeno. U Hrvatskoj je pravnim osobama i prema postojećim zakonima kapitalna dobit (i to čak i nerealizirana) oporeziva kroz porez na dobit, što znači da ostaju samo fizičke osobe. No, i tu je današnja računica poražavajuća. Na domaćem tržištu dionica prije krize su se više ili manje učestale promjene događale na oko 120 tisuća računa građana investitora (od oko 800.000 računa ukupno). “U posljednjih desetak mjeseci taj je broj pao na manje od 20 tisuća”, kaže Ante Samodol, predsjednik Hanfe. Podatke o padu domaće burze i njezina dioničkog indeksa unazad godinu i pol suvišno je i nabrajati. Jednako je izlišno isticati i da takve inicijative u ovom trenutku znače samo dodatni udarac perspektivama domaćeg tržišta kapitala. I s aspekta stranih investitora ne šalju najbolju poruku u vrijeme kad su ona prijeko potrebna i kad se u općem smanjenju FDI-a (u prvom tromjesečju niti 400 milijuna eura naspram lanjske milijarde) mnoge zemlje bore za ograničen kolač. Prema signalima s jučerašnjih pregovora premijerka Jadranka Kosor se u nastojanju da održi minimalno potrebnu većinu glasova u sabornici odlučila na još jedan kompromis. Ići će se na uvođenje poreza na dividende, s kojim se nakratko eksperimentiralo prije pet-šest godina.

Ta je epizoda imala razočaravajuće proračunske efekte. Na spomenute se dvije zone oporezivanja, kao i na nizu drugih rješenja kojima se ovih dana u Saboru sa svih strana nabacivalo bez previše osjećaja za prostor, vrijeme i tehničku izvedivost, pokazala zavidna doza proturječja i licemjerja. I protivljenje dodatnom oporezivanju neto plaća građana uz ustrajanje na oporezivanju drugih oblika primanja. U forsiranju oporezivanja kapitalne dobiti i dividende, i naslanjanju te inicijative uz rebalans na kraju srpnja, Pupovac je navodno dobio i društvo HSLS-ovaca, premda je raspoloženje HSLS-a tek nešto manje ultimativno. U slučaju poreza na imovinu, pak, čini se da su već nešto prije i sami došli do zaključka da je to već tehnički nemoguća misija u kratkom roku. Ni oporezivanje dividendi ni porez na kapitalnu dobit nisu inicijative koje treba a priori odbaciti, pogotovo u nekom dužem horizontu. U nizu zemalja ta područja jesu dio ukupnog poreznog sustava. Za takve inovacije, međutim, u nas je trenutak, najblaže rečeno, loš. Kako s aspekta samog rebalansa koji je u prvom redu fokusiran na zatvaranje ovogodišnjeg proračuna, tako i u pogledu ukupne situacije na tržištu kapitala, ali i s tim povezanih predvidivih efekata. Priča o oporezivanju dividendi za ovu je godinu već sad ‘perfekt’ kad su posrijedi mogući proračunski efekti. Za iduću godinu ona je, iz današnje perspektive, pitanje koje se može razmatrati s više motrišta, ali iskustvo govori da bi za takav zakon trebalo uzeti barem toliko vremena da ne ostavi toliko rupa da izgubi smisao. Jedan od aspekata je i politika poticanja stranih ulaganja koja bi s obzirom na zazivanja otkaza u javnom sektoru i spontana događanja otkaza u privatnom sektoru, morala u idućem razdoblju dobiti na važnosti. Ako ni zbog čega drugog, ono zbog problema otvaranja novih radnih mjesta u Hrvatskoj.