U okviru projekta IOSHA 2 i uz potporu Europske unije Hrvatska udruga poslodavaca, Odjel za politike EU i međunarodne poslove, organizirala je u Splitu 11. i 12. listopada 2012. dvije konferencije: "Stres na radnome mjestu" (11. listopada) i "Inkluzivna tržišta rada" (12. listopada), uz sudjelovanje oko 50 sudionika, poduzetnika, predstavnika gradskih i županijskih institucija i nevladinih udruga te uz potporu regionalnog ureda HUP-a u Splitu.

Konferencija o stresu na radnome mjestu, Split, 11. listopada 2012.

Konferencija "Stres na radnome mjestu" okupila je eminentne domaće i strane predavače poput prim. dr. sc. Marije Zavalić, ravnateljice Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, koja je u zanimljivom izlaganju predstavila osnovne načine klasifikacije stresa, a najveći dio izlaganja posvetila je načinima borbe protiv te suvremene epidemije koja, kako se čini, pogađa sve slojeve društva. Prema njezinoj definiciji, stres na poslu predstavlja nerazmjer između zahtjeva radnog mjesta (opterećenosti), mogućnosti utjecaja na rad (kontrola radnog procesa) i socijalne podrške (poslodavca i kolega s kojima radimo). Poseban naglasak u predavanju stavila je na dodatne troškove koje stres uzrokuje u radnom procesu jer se procjenjuje kako stres "košta" 50-60% svih izgubljenih radnih dana i uzrok je bolesti u svakoga četvrtog radnika te se utjecaj stresa na tvrtku ne može i smije zanemarivati. Na području prevencije najdalje su otišli Skandinavci: radni uvjeti prilagođeni su ljudima različitih fizičkih i psihičkih sposobnosti, a tehnologija i organizacija rada uspostavljene su tako da radnik ne bude izložen tjelesnim ili mentalnim naporima koji nadilaze njegove/njezine sposobnosti.

Također zaposlenik dobiva mogućnost sudjelovati u dizajnu vlastitog posla, kao i u procesima promjena koji utječu na njegov/njezin rad. Karakteristično za skandinavske prilike, već pri prvim simptomima stresa, pružaju se poticaji i radniku i poslodavcu da se prekinu negativni uzroci. Govoreći o prevenciji stresa, Zavalić najviše ističe uklanjanje stresa promjenom organizacije posla, kao na primjer oblikovanjem poslova da se jasno vidi njihov smisao; omogućavanjem radniku da sudjeluje u donošenju odluka koje su vezane za posao; jasnim definiranjem mogućnosti napredovanja na poslu te omogućavanjem socijalnih interakcija među radnicima. Na kraju je Zavalić istaknula mjere koje tek treba uvesti u Hrvatskoj: 1) u Zakonu o zaštiti na radu navesti stres kao mogući uzrok bolesti; 2) u procjeni opasnosti navesti preostali rizik da se stres pojavi; 3) educirati specijaliste rada i psihologe da uče radnike i poslodavce da na vrijeme sprečavaju stres i 4) ne ignorirati početne znakove stresa. Svoje izlaganje zaključila je znakovitim riječima: "Stres nije bolest, ali izloženost stresu može dovesti do bolesti. Sapienti sat." Ineke Van den Zegel, belgijska stručnjakinja za pitanja stresa na radnome mjestu, u usporednoj je analizi predstavila razvoj belgijske i europske legislative koja regulira pitanje stresa na radnome mjestu. Osobito je zanimljivo predstavljena belgijska praksa na tom području koja od poslodavca zahtijeva uvođenje dvije funkcije: prva je savjetnik, tzv. confidential counsellor (nije obavezan): riječ je o osobi koja radi sa zaposlenicima u trenutku kada oni osjete poteškoće.

Ta je osoba vezana Zakonom o povjerljivosti podataka, može ponuditi savjet, ali i prenijeti prigovor zaposlenika najvišim strukturama tvrtke. No ako tvrtka ima više od 50 zaposlenih, tada je obveza tvrtke zaposliti "savjetnika za psihosocijalnu prevenciju" (Psychosocial Prevention Advisor- PPA), čije su dužnosti: rad na analizi rizika, pružanje savjeta zaposlenicima koji tvrde da su žrtve nasilja ili seksualnog napastovanja, sudjelovanje u iznalaženju neformalnih rješenja, ali i istražuje dokazima potkrijepljene žalbe i pokreće formalni postupak kod poslodavca. Od primjera iz prakse Van den Zegel je spomenula slučajeve gdje je njezina organizacija, IDEWE, pružala pomoć vlasnicima trgovina koji su bili žrtve i svjedoci nasilnog napada, a pomagali su i u slučajevima izgaranja na poslu ("burn-out syndrome"), kao i agresije. U zanimljivoj raspravi koja se nakon ovih izlaganja razvila pokušalo se doći do odgovora na pitanje je li zaštita na radu, općenito, isključiva odgovornost poslodavca, a zanimljiva ponuda došla je od Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, odnosno njegove ravnateljice Marije Zavalić, koja je nazočnima ponudila suradnju na provođenju velike ankete o stresu koju se Zavod priprema provesti. Također je ponudila mogućnost konzultacija o ovoj i srodnim temama s tvrtkama koje to od Zavoda zatraže.

Konferencija o inkluzivnim tržištima rada na području Srednje i istočne Europe

Pitanje inkluzivnih tržišta rada bilo je predmet konferencije koju je HUP organizirao u suradnji s projektnim partnerom, Nezavisnim hrvatskim sindikatima, u okviru CEE-ILM projekta, što ga financira EU. Riječ je o projektu koji HUP i NHS provode u suradnji s udrugama poslodavaca i sindikalnim središnjicama iz Austrije, Mađarske i Slovenije, pri čemu je mađarska poslodavačka udruga MGYOSZ vodeći partner. Projekt ima podršku europskih socijalnih partnera koji smatraju da su inkluzivna tržišta rada preduvjet jačanja gospodarskog razvoja i socijalne kohezije s obzirom na to da omogućuju i potiču osobe svih dobi da sudjeluju u tržištu rada te stvaraju okvire za njihov razvitak.Uvodno predavanje o stanju u RH na području inkluzivnih tržišta rada održala je Mariza Javor iz splitskog ureda HZZ-a. Predstavivši prilično negativne trendove na području zapošljavanja u posljednjih nekoliko godina, gdje je čak 46% nezaposlenih registrirano na Zavodu dulje od godine dana, očekivano HZZ stavlja naglasak na zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba, uz sufinanciranje. Pritom HZZ stavlja naglasak na usmjerenost na cjeloživotni razvoj kompetencija, naglašenu potrebu za mobilnošću radnika, povećan porast potražnje transverzalnih ključnih kompetencija te fleksigurnost – strategiju koja uključuje novi pristup radnome mjestu i zapošljavanju – prijelaz sa "sigurnoga radnog mjesta" na "sigurnu zapošljivost". Što se tiče osoba s invaliditetom, Javor je istaknula kako HZZ organizira i pomaže u organizaciji: radionice za osobe s invaliditetom, u profesionalnoj rehabilitaciji, sufinanciranju zapošljavanja i samozapošljavanju.

Predstavnica NHS-a u ovom projektu Katarina Rumora prezentirala je stavove svoje sindikalne organizacije o problemu (ne)zapošljavanja mladih. U svojoj je prezentaciji iznijela alarmantnu brojku od 102.966 nezaposlenih mladih ljudi, što čini čak 33,11% ukupnog broja nezaposlenih. Također je upozorila na problem "odljeva mozgova": Hrvatska ima najveću stopu odljeva stručnjaka u Europi, svaki treći Hrvat s diplomom živi izvan domovine. Službeni podaci govore da je u posljednje tri godine Hrvatsku napustilo više od 32.000 ljudi, a ako se tome pribroje i oni koji su neregistrirano otišli iz Hrvatske, konačan je broj puno veći, smatra. Sve to dovodi do sve lošijeg položaja mladih u društvu i problema s kojima se suočavaju: gubitka povjerenja u političke, socijalne i ekonomske institucije, lošeg utjecaja na samopouzdanje, zdravlje i društveni život, ugrožavanja izgleda za budućnost i bolji posao te nemogućnosti osamostaljivanja, a u krajnjim slučajevima i do socijalne isključenosti. Predstavnici HUP-a iznijeli su primjere dobre prakse u Hrvatskoj gdje je posebno izdvojen primjer tvrtke Zvijezda koja u suradnji s nevladinom udrugom Inkluzija još od 2006. godine zapošljava osobe s invaliditetom.

Danas je u Zvijezdi zaposleno deset osoba slabijih intelektualnih sposobnosti. Svi rade kao pomoćni radnici u proizvodnji, a osposobljeni su raditi i na svim drugim pomoćnim radnim mjestima unutar pogona. Osim ovih deset zaposlenika trenutno u Zvijezdi na neodređeno radi i 16 osoba s određenim stupnjem neke vrste invaliditeta (radni invaliditet, ratni), no to su uglavnom osobe koje su invaliditet stekle tijekom rada u ovoj tvrtki. Kod ovakve vrste dobre prakse posebno je važno naglasiti pozitivne aspekte ove vrste zapošljavanja: sve radnike s invaliditetom, a posebno mlade osobe iz udruge Inkluzija, radna je okolina prihvatila kao "svoje" i smatra ih jednakovrijednim zaposlenicima, a oni sami su jako zadovoljni time što su tijekom dana okruženi ljudima i što rade te uspješno ispunjavaju očekivanja poslodavca.Rasprava nakon izlaganja jasno je pokazala kako, bez obzira na dobre namjere i poslodavaca i radnika, ova tematika još nije zaživjela u praksi. U trenutku kada postoji manjak slobodnih radnih mjesta, ali i velik raskorak između vještina koje nezaposleni posjeduju i onih koje poslodavce traže, zaposlenje se sve više čini nedostižnim ciljem. Nažalost, percepcija politike zapošljavanja ukazuje na negativna iskustva i nezaposlenih i poslodavaca, a ona su dominirala i ovom raspravom.