Daleka nova meka za domaći namještaj

Daniel Smiljanić, predsjednika udruženja drvo-prerađivačke industrije pri HGK/Ivica Galović/PIXSELL Daniel Smiljanić, predsjednika udruženja drvo-prerađivačke industrije pri HGK/Ivica Galović/PIXSELL

Na Drvno-tehnološkoj konferenciji u Opatiji govorilo se o novim tržištima, zakonima, ali i 'lovu' na kvalitetne radnike.

Kina je tržište na kojemu hrvatski proizvođači trebaju tražiti priliku, jer potražnja je velika, a cijene koje se postižu veće su bar 50 posto od onih u Europskoj uniji.

Okretanje Aziji u prodaji finalnih proizvoda savjet je Daniela Smiljanića, predsjednika udruženja drvo-prerađivačke industrije pri Hrvatskoj gospodarskoj komori kojeg je iznio ja 15. Drvno-tehnološkoj konferenciji u Opatiji.  Najavio je kako u organizaciji predstavništva HGK u Zagreb početkom listopada stiže delegacija 20 do 30 kineskih tvrtki zainteresiranih za kupnju hrvatskog namještaja.  Za kineske kupce bitna je oznaka "made in EU", koju nosi naš namještaj, pojasnio je Smiljanić, govoreći i iz vlastitog iskustva, kao direktor Pan Parketa, kojemu je uz Njemačku i Švicarsku Kina sada postala treće najvažnije tržište.

Mogli bi, veli, i više plasirati u Kinu, ali vremenski se nisu stigli razviti do te razine da bi uspjeli proizvesti potrebne količine. Perspektivu kineskog tržišta Smiljanić ilustrira i podatkom da za parket koji u Hrvatskoj u maloprodaji ima cijenu od 250 kuna u Kini u dućanima prodaju za 1500 kuna. Takvo iskustvo ima i Fadil Ćostović, čija tvrtka Artisan iz Tešnja u BiH svoje originalne stolice iz drva oraha, trešnje i kruške, čija je proizvodna cijena 300 eura, uspijeva prodati u Kini po 1000 eura.

A sada - zakon o preradi
Drvoprerađivači ne kriju zadovoljstvo modelom raspodjele drvne sirovine u vlasništvu države, koji je upravo zaživio, kojim se osigurava veću transparentnost i fokus na proizvodnju više razine finalizacije, te izostavljanje politike u odlučivanju o količinama, što je sve manjkalo prethodnih godina.  Ostaje kao idući veliki zadatak priprema zakona o preradi drva, kojim bi se nastavilo uvoditi reda i stvarati okruženje kojim bi se drvnoj industriji u Hrvatskoj dalo važnost koju zaslužuje. To je, napomenuo je u svojim prezentacijama ekonomist Guste Santini, najvažnija djelatnost za hrvatski izvoz, koja u ukupnoj izvoznoj statistici četvrta po vrijednosti izvoza, nakon naftne, brodograđevne i proizvodnje električnih strojeva, no gleda li se uvozna komponenta, tada je drvna industrija vodeća izvozna grana.

 

Kavran

Do visokih plaća može se i konceptom proizvodnje visoke finalizacije.

Novi zakon, čije je usvajanje neuspješno pokušano već dva puta, prije pet i deset godina, predstavnici proizvođača, ali i profesori s Arhitektonskog fakulteta Zagreb žele uvesti obvezu države da se u svim javnim gradnjama ima komponentu drva na razinama od 20 posto, kao što je slučaj u Austriji, ali i drugim zemljama koje imaju drvnu sirovinu i brinu o kvaliteti života i zaštiti okoliša. Ivić Pašalić, vlasnik Mundus Viridisa, ističe kako se nizom mjera među kojima i smanjenjem PDV-a za pelete, država može pobrinuti da stanovnici imaju manje troškove grijanja, da se ne troši fosilna goriva i da drvo kao energent ostaje u zemlji.

Sada od 300 tisuća tona peleta koliko se godišnje proizvede 90 posto ode u izvoz. Izrada zakona tek se priprema, prikupljaju se prijedlozi od gospodarstvenika, a u javnu raspravu i daljnju proceduru očekuje se da bude pred kraj godine. Problem koji se najviše spominjao na konferenciji, koja je okupila 300-tinjak sudionika, manjak je kvalificiranih radnika. Sve više se investira, otvoreni su EU fondovi, no za održavanje i razvoj proizvodnje na novim tehnologijama nedostaje educiranih kadrova. Mnogi proizvođači već pripremaju "uvoz" radnika, uglavnom iz Ukrajine. 

Podižu plaće
Motiviranost i zadržavanje ljudi pokušava se postići dizanjem plaća, pa se drvna industrija, kako kaže direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran, odlijepila se proteklih godina od tekstilne i drugih proizvodnih sektora i prosječna plaća sada je 4200 kuna neto. No, u nekim područjima plaće su već u rasponu od 6500 do 7000 kuna, a u Međimurju ima i klub "tisuću", tvrtki koje daju tisuću eura plaća da im radnici ne odlaze u inozemstvo. 

Drvni klaster, kaže, izradio je prije dvije godine i koncept gradnje radničkog naselja za Delnice i Liku, kako bi privukli ljude iz Zagreba i drugih područja Hrvatske, čiju bi se gradnju financiralo iz EU, no tada nije dobio potporu. Od tog projekta ne odustaje i ustrajat će od traženja potpore. Za visoke plaće osiguranje je i koncept proizvodnje visoke finalizacije u suradnji s dizajnerskim centrima, kakav je razvijen u Skandinaviji. 

Komentari (0)
Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!
Pregled dana
Pogledaj sve