Je li slovenski model ključ lakšeg 
uvoza radne snage?

Foto: Press Association/PIXSELL Foto: Press Association/PIXSELL

Uvoz radnika je složena i skupa procedura, ali ponekad krajnja nužda poslodavaca kojoj pribjegavaju 
kada se zaista više ne mogu drukčije 'namiriti'.

Sve više posla, a sve manje radne snage. Hrvatska se, sad je već jasno kao dan, suočava s velikim odseljavanjem ljudi, a time i problemom funkcioniranja tržišta rada odnosno manjkom (kvalificirane) radne snage u gotovo svim djelatnostima.

Poslodavci koji na to upozoravaju, zato su već neko vrijeme prisiljeni i uvoziti radnike te tražiti povećanje kvota za te”operacije”. Vlada RH je za ovu godinu odobrila kvotu za zapošljavanje 21.210 stranaca u Hrvatskoj, od toga 10.770 u graditeljstvu, 4660 u turizmu, 1600 u metalskoj industriji, 1408 u brodogradnji, više od po 700 u prometu i prehrambenoj industriji, 580 u prerađivačkoj, 300 u informatici i 260 u poljoprivredi. Osim manjka radnika i (ne)popunjenosti kvota, sve češće se upozorava na probleme prilikom uvoza radnika i predugo trajanje tih kompliciranih procesa.

Predugo traje

Naši poslodavci često zapošljavaju radnike iz BiH, Bugarske, Indije, Srbije i ostalih država, no žale se da procedura u Hrvatskoj i provjere pri MUP-u traju mjesecima, umjesto da se fleksibilizira uvoz radne snage. Također, potražnja povisuje cijenu, a radnici nerijetko odustanu od dolaska ili pak poslodavci odustanu od njihova dovođenja. Davorko Vidović, savjetnik za radnu politiku i zapošljavanje u Hrvatskoj gospodarskoj komori i bivši ministar rada i socijalne skrbi, potvrđuje da radnika nedostaje gotovo u svim sektorima i da se poslodavci susreću s problemom pronalaženja radnika, bila uvozna kvota popunjena ili ne.

 

21,2tisuće

ljudi ovogodišnja je odobrena kvota za uvoz radne snage u Hrvatsku

“Kvota je odobrena i tada počinje potraga za radnikom. Primjerice, u HGK napravimo anketu, javljaju se različite kompanije koje unaprijed za sljedeću godinu moraju znati koliko im u kojem sektoru treba radnika. Poslovi se sklapaju permanentno, a do velikih suradnji teže dolazi jer se ne zna hoće li biti dovoljno radnika pa kompanije ‘od oka’ procjenjuju. U Vladi i Ministarstvu rada i socijalne skrbi i dalje se o ovoj temi ne razgovara na odgovoran način”, tvrdi Vidović i dodaje da bi idealno rješenje bio sustav iz Slovenije kojim se, ako poslodavac ne može naći radnika, automatski odobrava pravo na uvoz iz inozemstva.

Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska udruga poslodavaca već neko vrijeme predlažu korištenje slovenskog modela. “U Hrvatskoj je slaba i unutarnja mobilnost pa radnika više nemate nego imate”, rekao je bivši ministar koji smatra da će Njemačka tražiti radnike na prostorima JI Europe zato što je radna snaga blizu, kvalitetna je, ali i jeftinija. Smatra da bi se prijave trebale vršiti u HGK jer bi tada dozvola bila izdana u sedam dana dok bi MUP obavljao sigurnosni dio provjere.

“Treba napustiti model kvotnog uvoza i uvesti onaj fleksibilniji. Uvoz radnika je složena procedura koja košta, ali i krajnja nužda poslodavaca kojoj pribjegavaju kada se zaista više ne mogu namiriti”, zaključuje Vidović. Predsjednik kriznog stožera Hrvatske voćarske zajednice, Željko Ledinski, požalio se na loše stanje u poljoprivredi zbog manjka radne snage i činjenice da mladi danas ne vide perspektivu u poljoprivredi.

“Nedostaje sezonskih radnika, nema kvalitetnog otkupa voća, tvrtke sve uvoze i ne možemo naći radnike. Problem je birokratiziranost sustava jer kao poslodavac moram prikupiti i platiti sve dozvole i proći svu proceduru koja traje gotovo dva mjeseca za radnika koji će ostati raditi tri mjeseca”, požalio se Ledinski. Nedostaje kvalificirane i profilirane radne snage jer tržište traži više. Osnivač Rimac Automobili, Mate Rimac, istaknuo je da na hrvatskim sveučilištima nema konkretnih praksi zbog čega je njegova tvrtka primorana uvoziti strane radnike. Na problem manjka kvalitetnog kadra upozorila je i Ana Petrović iz tvrtke FIVE istaknuvši da imaju problema sa zapošljavanjem određenog profila ljudi jer u Hrvatskoj nema kvalitetnih i educiranih radnika.

“Vještine koje studenti stječu nisu dovoljne, praksom kaskamo za svjetskim standardima i ne možemo konkurirati svjetskom tržištu”, istaknula je. Nedavno je i Sven Thorsten Potthoff, direktor Njemačko-hrvatske industrijske i trgovinske (AHH) komore upozorio da u Hrvatskoj nailaze na nekvalitetnu radnu snagu te da je nužno hitno povezati obrazovni sustav s potrebama tržišta rada.

Praktična znanja i ona stečena na svim obrazovnim razinama rezultirala bi boljim obrazovnim sustavom i lakšim prijelazom na tržište rada, istaknuo je Potthoff i dodao da i tvrtke moraju ulagati u mlade, a škole i fakulteti više primjenjivati digitalizaciju u obrazovanju. Međutim, i dalje ostaje pitanje birokratiziranosti sustava.

Neučinkovit sustav

Sonja Čikotić, bivša glavna savjetnica ministra uprave i zamjenica ministara regionalnog razvoja i EU fondova, smatra da je neučinkoviti sustav ono od čega ljudi bježe i što neće privući nove i mlade ljude u Hrvatsku, koji jedini mogu osnažiti naše tržište.

Kao primjer, između ostalog, navodi i činjenicu da je Hrvatska na Doing Business ljestvici, u odnosu na prošlu godinu, pala za sedam mjesta i trenutačno se nalazimo na 58. mjestu. “Navedena lista globalne konkurentnosti lakoće poslovanja temelji se i na broju koraka u proceduri, broju procedura, institucija i trošku koji nastaje da bi se određeni posao realizirao, a tu stojimo jako loše, kao i što se tiče korištenja EU fondova. Primjerice, problem izdavanja građevinskih dozvola u Zagrebu jedan je od razloga tako slabog plasmana na ljestvici. Nema dvojbe da je Hrvatska opterećena papirima jer navedeni broj procedura i koraci u procedurama, kao i ishođenje građevinskih dozvola, sadrže veliki broj papira”, istaknula je saborska zastupnica. Čikotić je dodala da je reforma svih reforma ona javne uprave koja treba postati servis građanima.

“Potrebno je optimizirati materijalne rashode i broj zaposlenih u javnoj upravi te provesti digitalizaciju javne uprave i umrežavanje javnih registara. Samo tako se privlače ulaganja. Pozitivna poslovna klima obuhvaća predvidivost, jednostavnost postupaka, povezivanje javnih registara, smanjenje administrativnog aparata te parafiskalnih nameta, taksi i biljega. Treba jasno istaknuti da ulagačima nije problem platiti radnike, ali jest mjesecima čekati brojne papire”, zaključuje pravnica i saborska zastupnica.

Komentari (2)
  • Kirin
    Kirin 23:42 19.11.2018.

    Davorko se uhljebio pa pametuje, a Sonji svaka čast!

  • shumar
    shumar 17:53 19.11.2018.

    Vladi je očito u interesu legalizirati masovnu ilegalnu imigracije. Za ovo što je konkretno kada je u pitanju ekonomskoa imigracija očito nemaju sluha.

Samo registrirani korisnici mogu komentirati
Nemaš korisnički račun? Registriraj se ovdje! Prijavi se ovdje!